Skoči na glavni sadržaj

Sud u Strasbourgu kaznio Hrvatsku jer nije dostatno istražila slučaj prisilne prostitucije

sud-u-strasbourgu-kaznio-hrvatsku-jer-nije-dostatno-istrazila-slucaj-prisilne-prostitucije-6811-9102.jpg

„Moja stranka se i odlučila na postupak u Strasbourgu zbog toga što je odluku nacionalnih sudova doživjela vrlo teško. Nije joj se poklonila vjera. Okrivljenik, koji je nastavio činiti slična kaznena djela, bio je oslobođen optužbi. Izgubila je vjeru u sustav i pravdu. Satisfakciju koju će dobiti od Suda za ljudska prava na nju će djelovati iscjeljujuće“, kaže odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić
Foto: Sandro Weltin/©Council of Europe

Europski sud za ljudska prava proglasio je Hrvatsku krivom zbog toga što u kaznenom postupku nije temeljito istražila sumnje u slučaju prisiljavanja na prostituciju, zbog čega tužiteljici S. M. mora isplatiti 5.000 eura odštete za pretrpljenu neimovinsku štetu.

Hrvatska državljanka S. M. tužila je Hrvatsku Sudu u Strasbourgu žaleći se da je bila žrtva prisilnog seksualnog iskorištavanja kroz prostituciju, a da joj hrvatske institucije nisu pružile primjerenu zaštitu zbog nedostatnog zakonskog okvira i manjkavosti kaznenog postupka.  U svojoj tužbi pozvala se na članak 4. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji zabranjuje ropstvo i prisilni rad.

Europski sud za ljudska prava dao je tužiteljici za pravo i potvrdio da je Hrvatska prekršila obavezu iz članka 4. Konvencije.

Riječ je o presedanskoj odluci, i to ne samo zato što je Hrvatska prvi puta proglašena krivom zbog kršenja odredbi o zabrani ropskog rada i iskorištavanja, nego i zato što je Sud prvi puta uopće iskorištavanje u svrhu prostitucije povezao s trgovinom ljudima u okviru članka 4.

Država joj priznala status žrtve trgovanja ljudima, a sud oslobodio svodnika

U rujnu 2012. godine tada 22-godišnja S. M., podnijela je kaznenu prijavu policiji protiv T. M., navodeći da ju je taj bivši policajac, ranije osuđen na 6,5 godišnju kaznu zbog podvođenja i silovanja, psihički i fizički prisiljavao na prostituciju tijekom ljeta i u rujnu 2011. godine. Dao joj je mobitel kako bi je klijenti mogli kontaktirati, a vozio ju je i na susrete s mušterijama na raznim mjestima. Također, prisiljavao ju je da pruža seksualne usluge i u stanu u kojem su zajedno živjeli. Čitavo to vrijeme bila je pod kontrolom T. M. U slučaju njezinog odbijanja, fizički bi je kažnjavao.

Nakon što ga je napustila, prijetio je njoj i njezinoj obitelji, a pokušavao ju je kontaktirati i preko društvenih mreža.

Istražujući podnesenu prijavu, policija je kod bivšeg svodnika S. M. našla nekoliko komada automatskog oružja, više mobitela i veći broj kondoma.

Zbog svega, podignuta je optužnica protiv T. M. radi prisiljavanja na prostituciju kao teži oblik kaznenog djela organiziranja prostitucije po članku 195. Kaznenog zakona, ali je on na kraju oslobođen.

Nije pomoglo ni to što je vladin Ured za ljudska prava S. M. u međuvremenu priznao status žrtve trgovanja ljudima.

Tužiteljstvo se žalilo na oslobađajuću presudu, ali bez uspjeha, a ustavnu tužbu S. M. Ustavni sud je proglasio nedopuštenom.

S. M. je potom odlučila potražiti zaštitu u Strasbourgu.

Domaći sudovi ignorirali međunarodne obaveze

Europski sud za ljudska prava u danas objavljenoj presudi navodi da je hrvatski zakonodavni okvir o trgovini ljudima i prostituciji dostatan te da je S. M. pružena pomoć i potpora tijekom postupka, ali da unatoč brzoj reakciji policije i državnog odvjetništva nisu poduzeti neki drugi koraci važni u kaznenom postupku, čime je povrijeđen članak 4. Konvencije.

U kaznenom postupku nije ispitana majka prijateljice S. M. ni njezin partner, nisu pronađeni i ispitani klijenti, a nije saslušan ni njezin stanodavac ni susjedi. Nisu bile dostatno istražene ni sve okolnosti koje su bile važne za potvrdu optužbe da je T. M. prisiljavao S. M. na prostituciju, poput prijetnji svodnika, različiti oblici prisile, da je S. M. bila financijski ovisna o njemu i da je kod njega pronađeno više komada oružja.

Nadležni domaći sudovi nisu procijenili ni mogući utjecaj psihološke traume na sposobnost S. M. da se jasno i dosljedno izjasni o okolnostima njezine eksploatacije, jednostavno odbacujući njezino svjedočenje kao nepouzdano.

Sud zamjera Hrvatskoj i što u rješavanju slučaja i konačnoj presudi domaći sudovi nisu uzeli u obzir međunarodne propise o ljudskim pravima i  trgovanju ljudima, posebno Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima koju je Hrvatska ratificirala i koja obuhvaća
"sve oblike trgovanja ljudima, bilo nacionalne ili transnacionalne".

Odvjetnica: Presuda će imati veliki učinak

Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, koja je zastupala S. M. u Strasbourgu, kaže da će presuda Suda za ljudska prava imati „veliki učinak“, i na S. M. i na buduću praksu pred hrvatskim sudovima.

„Moja stranka se i odlučila na postupak u Strasbourgu zbog toga što je odluku nacionalnih sudova doživjela osobno vrlo teško. Nije joj se poklonila vjera i okrivljenik koji je nastavio činiti slična kaznena djela bio je oslobođen optužbi. To je na nju djelovalo jako loše. Izgubila je vjeru u sustav i pravdu. Satisfakciju koju će dobiti od Europskog suda za ljudska prava u svakom slučaju će na nju djelovati iscjeljujuće“, kaže Bezbradica Jelavić.

Pored toga, presuda bi trebala imati posljedice i na buduće istrage i sudske postupke u Hrvatskoj.

Naime, aktualna statistika procesuiranja slučajeva vezanih za prostituciju je poražavajuća. Uglavnom se kažnjavaju prostitutke, a u puno manjoj mjeri svodnici i organizatori seksualnog iskorištavanja žena. Bezbradica Jelavić podsjeća na istraživanje Centra za žene žrtve rata od prije desetak godina, a koje je i danas aktualno.

Tako je od 2004. do 2008. godine prekršajno procesuiran 841 predmet vezano za prostituciju, od toga 797 postupaka protiv prostitutki. Od svih procesuiranih 97,2 posto su bile žene. U istom periodu provedeno je samo 50 postupaka za kazneno djelo podvođenja, od toga je u 39 slučajeva izrečena uvjetna osuda.

Diskriminatorska praksa kažnjavanja uglavnom samo jedne strane, potvrđena je i kroz nedavno istraživanje Ivane Radačić s Instituta Ivo Pilar.   Na Prekršajnom sudu u Zagrebu 2014. i 2015. godine vodilo se 90 slučajeva zbog prostitucije, od čega je čak 87 predmeta zbog najniže, ulične prostitucije. Riječ je uglavnom o postupcima protiv žena, starosti od 23 do 62 godine, koje su teškog imovinskog stanja, nezaposlene, slabijeg obrazovanja, često samohrane majke s više djece.

„Ova presuda će pomoći da se poboljša sudska praksa, jer se njome prvi puta povezuje trgovina ljudima i prostitucija, što će biti dodatna obaveza domaćim sudovima da kod procesuiranja seksualnog iskorištavanja žena u svrhu prostitucije obrate veću pažnju na svodnike i organizatore podvođenja ne samo kao na one koji organiziraju prostituciju, nego i kao one koji se bave trgovanjem ljudima radi seksualne eksploatacije. To je važno i u svjetlu najnovijih migrantskih kretanja, kada imamo podatke o mnogim nestancima migrantkinja“, upozorava odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić.

Jedno izdvojeno mišljenje

Odluka Europskog suda donesena je sa šest glasova 'za'. Protiv je, uz izdvojeno mišljenje, bila finska sutkinja Pauliine Koskelo.

Presuda još nije konačna. Postat će konačna ako u roku tri mjeseca ni jedna strana ne podnese žalbu Velikom vijeću.