Goran Borković
<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>
Ovo se ne viđa često. I da zagrebemo po sjećanju, ne bismo mogli prizvati podatak da netko usred krize u državnoj instituciji, a to Hrvatska narodna banka jest, bez ikakva problema skine dio plaće radnicima, a sebi je poveća!
Ma ne samo u državnim, nego se toga svatko s malo pameti kloni i u dobro uređenim privatnim kompanijama jer takvi obično imaju dovoljno soli u glavi da znaju da će time samo napraviti težak nered, pa si radije to rade preko bonusa ili dodjela dionica nego da potenciraju ionako preveliku srdžbu među slabo plaćenom radnom snagom.
Uzeti, dakle, onima koji imaju manje da bi dao onima koji imaju više, uistinu je nezabilježen superhikovski potez. Zlata vrijedan postupak koji nam mora ostati u sjećanju jer ćemo se toga, budite sigurni, nagledati još puno, s obzirom na to da je pipu samo trebalo otvoriti… Potencijalnih nasljednika ima koliko hoćeš. Većina šefova raznoraznih agencija i ureda jedva čeka upravo to.
Boris Vujčić, pripadnik zlatne hrvatske mladeži, miljenik zagrebačkog jet-seta, vrlo dobar prijatelj drugog državnog biznismena i kao takav sasvim dobar s urbanim premijerom s kojim je u stanju – ili u stanjima – satima slušati bljezgarije u Pepermintu, što sa zvučnika, što na uho, usudio se usred sveopćeg sranja napraviti takvo što.
Baš sranje.
I to sranje u šestoj godini recesije koju je taj zlatousti dečko, onako preko noći, dobio u krilo. Dao mu ga je čovjek-čudo. Željko Rohatinski, guverner HNB-a. Moralna vertikala. Kad bi on za svoga mandata nešto samo spomenuo, država se tresla. A rijetko je govorio. Uglavnom je ponavljao ono što je već kazao. Jer, ako danas pogledate njegove guvernerske godine, nije napravio ništa, osim upravo tih rijetkih istupa, pažljivo pazeći da se ne bavi monetarnom politikom, osim misijom održavanja tečaja koja mu je dana.
Na tu je poziciju došao iz Agrokora kada je vlast već odlučila održati stabilnost kune, čega se i ovaj držao. U njegovo je vrijeme napuhan dioničarski balon na koji je on, onako usput, upozorio u nekoliko intervjua ciljanim medijima s kojima je održavao dobre odnose. Ili, kad su banke krenule na sve strane nuditi švicarske franke, tadašnji se guverner javio nakon niza mjeseci kao vrhunaravno biće da upozori građane (sic!) o čemu je tu riječ. Budući da su već mnogi u to vrijeme debelo zaglibili u CHF, ovaj se kasnije javio s onom – jesam li vam rekao! – pozom.
Ništa pritom nije ni govorio ni radio pazeći na kontrolu, točnije nadzor, istih onih banaka čije je poslovanje morao nadgledati. Baš u njegovu mandatu mnoge su propale zahvaljujući isključivo svojim vlasnicima koji su radili što im je palo na pamet, bez ikakve već spomenute kontrole ili nadzora.
Čitajući Alan Forda, Rohatinski je proćerdao svoj mandat da ga se nitko, osim državne vlasti, ma koja ona bila, nema po čemu dobrom sjećati.
Ali, ni to mu nije bilo dosta nego je još tvrtku svoje supruge uvalio bivšem i budućem poslodavcu. Da ne bude zabune, riječ je o Ivici Todoriću i njegovu Agrokoru, koji je spremno stao iza špediterskog biznisa supruge Rohatinskog, koji je pak, kao tvrtka, pokrivao i obiteljsku/guvernersku kuću. Kao što znamo, Romah d.o.o. je nedavno propao, baš kao i iluzija o beskompromisnom guverneru.
Nama je u nasljedstvo ostavio Borisa Vujčića.
Ova naizgled beskrvna figura koja nekako i kotira u stranim financijskim krugovima, za razliku od Rohatinskog, nema nikakvih dvojbi o vlastitoj ulozi u ovome svijetu. Vrlo se dobro snalazi u situacijama u kojima je ovaj dvojio, pa se ne libi povećati si plaću na konto toga što je ukinut ionako uglavnom beskorisni Savjet HNB-a, ali i smanjena plaća HNB-ovim radnicima.
Osim toga, Vujčić puno bolje od Rohatinskog barata medijima pa intervjue daje još ciljanije – samo Novoj TV i Jutarnjem listu, jer mu ne pada na pamet riskirati s novinarima. Puno se bolje osjeća sa školskim drugovima iz EPH, koji se svako malo time i pohvale, ili prokušanim televizijskim kadrovima, siguran da ga neće pitati ni ono što su se usudili pitati njegova prethodnika.
Ostalima će se, ako ih procijeni dovoljno važnima, eventualno javiti na SMS. Osim ako je na Hvaru kod Tedeschija ili na Trgu burze, gdje guverner HNB-a, svjestan situacije u kojoj se nalazi Hrvatska, smanjuje plaću zaposlenicima, a Boris Vujčić, svjestan situacije u kojoj se nalazi, povećava plaću guverneru HNB-a.