Zagrepčani relativno pozitivni prema azilantima, ali ne u svojoj obitelji

Zagrepčani imaju umjereno izražene predrasude prema azilantima, prihvatili bi ih za susjede i kolege, ali ne bliže od toga, četvrtina ispitanih smatra da broj azilanata treba smanjiti, ali stavovi građana su ipak pozitivniji nego prije četiri godine, neki su to od rezultata istraživanja „Odnos građana Zagreba prema integraciji azilanata“ predstavljenog u utorak na tematskoj sjednici Gradske koordinacije za ljudska prava.

Anketno istraživanje provedeno je na 1.866 stanovnika glavnog grada u dobi od 17 do 65 godina različitog socijalnog položaja. Istraživači su ispitivali četiri osnovna pitanja - predrasude prema azilantima, percepciju prijetnje domaćeg stanovništva zbog dolaska 'drugačijih ljudi', u kojoj mjeri građani Zagreba podržavaju zakonom zajamčena prava azilanata te skalu socijalne distance prema njima.

 „Umjerene predrasude prema azilantima u ovom trenutku nisu zabrinjavajuće, ali treba vidjeti u kojem smjeru će se to kretati i kako se može djelovati na to ukoliko smatramo da predrasude prema azilantima nisu dobre niti za njih niti za naše društvo“, rekao je predstavljajući rezultate psiholog Dean Ajduković s Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, jedan od autora istraživanja.

Prema njegovom tumačenju, istraživanje je pokazalo da Zagrepčani imaju relativno pozitivan stav prema azilantima iako se dio ispitanih složilo s tvrdnjom da „azilanti i mi imamo malo toga zajedničkog“, odnosno „da bi pri zapošljavanju, u slučaju jednakih kvalifikacija, trebalo dati prednost Hrvatima“. Istodobno je priličan broj onih koji smatraju da građani Zagreba i azilanti moraju biti jednako plaćeni za jednaki rad.

Osrednja je i razina percipiranja prijetnje od azilanata, pri čemu je nešto izraženiji strah od ugrožavanja radnih mjesta, od terorizma i kriminala, a manje bojazan od ugrožavanja životnih vrijednosti, običaja i slično.

Socijalna distanca

Velika je spremnost na ograničenu socijalnu bliskost, tumače istraživači. Preko 90 posto ispitanih prihvatilo bi azilante za kolege, susjede i prijatelje, ali pola njih ne bi s azilantima stupilo u ljubavni odnos niti bi ih prihvatilo za člana obitelji.

„Ipak, ne bih rekao da je to posebno dramatično, jer bi se druga polovina upustila u bliski odnos s azilantom ili azilanticom i prihvatilo bi ih u svoju obitelj“, tumači Ajduković rezultate istraživanja kojeg su financijski pomogli Grad Zagreb i Sveučilište u Zagrebu.

Velika većina ispitanika (90 posto) podržava integracijski nasuprot asimilacijskom modelu (7 posto), a većina ih smatra da im treba omogućiti sva zakonom zajamčena prava. Preko polovice (55 posto) precjenjuje broj azilanata u zemlji, 49 posto misli da broj treba ostati isti, dok je za smanjenje njih 25 posto.

Studenti i stručnjaci su najotvoreniji prema socijalnoj integraciji azilanata, slijede odrasli građani, a mladi su najrestriktivniji, posebno učenici strukovnih škola koji su restriktivniji od gimnazijalaca.

„To nije iznenađujuće, ali o tome treba voditi računa. Možemo očekivati da će mladi azilanti i djeca azilanata ulaziti upravo u strukovne škole, jer je to put ranijem osamostaljivanju i iz toga slijede neke moguće implikacije na koje bi trebalo obratiti pažnju“, upozorio je Ajduković.

Izrazio je nadu da će rezultati istraživanja biti korisni pri formiranju budućih javnih politika za integraciju azilanata te da bi bilo korisno isto istraživanje ponoviti za dvije godine.

U tijeku su pripreme i za sveobuhvatno istraživanje na nivou čitave Hrvatske u suradnji s vladinim Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.