'Rad želi vidjeti kako kao društvo stojimo s apsurdom, kako se odnosimo prema čudnim i bezopasnim ljubavima i dokle seže strah od Crkve' Foto: Bitno.net
Naziv teme ovogodišnjega 38. Splitskog salona ”Maštanja – izmještanja” krije niz radova, u kojima suvremeni hrvatski umjetnici kritički govore o gradskim i državnim institucijama. Jedan od najsubverzivnijih i najaktualnijih projekata svakako je rad "Oglas" u kojem tzv. Anonimni umjetnik pokušava, u formi novinskog oglasa, pronaći biskupa ili nadbiskupa za vezu ili brak. Međutim, nijedan medij nije htio objaviti oglas takvog sadržaja. Zbog toga je izložen zvučni i vizualni zapis pokušaja Anonimnog umjetnika da objavi svoj "ljubavni" oglas.
Ta ideja, naoko komična i apsurdna, sadrži u sebi oštru kritiku licemjerja Crkve i novog hrvatskog pokreta za obnovu ćudoređa. Također pokazuje, jer je rad izložen uoči famoznog referenduma o promjeni Ustavne definicije braka, da je moguće lucidno i s pozicije umjetničkog aktivizma govoriti o našoj stvarnosti. No puno govori i o medijima, koji se očito ne žele zamjerati Crkvi, a s druge strane nemaju ni smisla za humor. Stoga im je bilo lakše odbiti oglas takvog sadržaja nego se upuštati u riskantno područje slobode.
"Mislim da je riječ o strahu od Crkve i njezine moći u hrvatskom društvu", komentirao je Anonimni umjetnik odbijanje medija da objave njegov provokativni oglas, dodajući da "odbijanje ljubavnog oglasa, makar i apsurdnog u nekom svom dijelu, nije dobro".
Izlaganje rada "Oglas" na Splitskom salonu pod autorstvom tzv. Anonimnog autora također je dio umjetničkog koncepta.
"Anoniman umjetnik naprosto proizlazi iz duha rada. Oglasi koji se objavljuju jesu anonimni, uz ponudu kontakta, a takav je i moj. Uostalom, ne bih htio, ako mi se neki biskup ili nadbiskup javi, da mi paparazzi i novinari vise pred vratima u grmlju kvareći meni i voljenome intimnost i ljubav", pojasnio je Anonimni umjetnik, inače poznat i priznat u kulturnim krugovima Hrvatske i Europe po svojim žestokim i politiziranim umjetničkim intervencijama i performansima.
Umjetnik nam je ispričao da je rad "Oglas" zamislio vrlo jednostavno. Oglas sa sadržajem "Umjetnik, 48, rodom iz Sinja, Hrvat, katolik, situiran, osjećajan i vjeran, traži biskupa ili nadbiskupa iz Splita i okolice za ozbiljnu vezu i brak", kako je rekao, namjeravao je objaviti u nekoliko specijaliziranih ili dnevnih novina koje sadrže i oglase. Zatim je te novine s oglasom htio ponuditi posjetiteljima Splitskog salona na čitanje, a rečeni oglas, kaže, uz malu intervenciju, napraviti vidljivijim. No ideju nije uspio realizirati u zamišljenom obliku, kazao je, "jer su Plavi oglasnik, Jutarnji list, Slobodna Dalmacija i Večernji list odbili objaviti oglas".
"Slučajno sam ta odbijanja snimio kamerom pa sam ih ponudio kao zvučni dio rada, a vizualni je dio rečeni oglas ispisan na bijelom papiru novinskih dimenzija", otkrio je Anonimni umjetnik.
Na pitanje zašto je ljubavni poziv ograničio samo na biskupe i nadbiskupe, eliminirajući tako niže svećenstvo, Anonimni umjetnik objasnio je da je takva "ljubavna ponuda izrečena zbog njegove fasciniranosti tom grupom ljudi još od vremena krizme, zbog njihove uloge u Hrvatskoj u zadnjih 20-ak godina, zbog nužne ekonomičnosti i fokusiranosti samog teksta oglasa, ali i njihove simboličke reprezentativnosti".
"Ljepota njihove odjeće, stasitost, karizma kojom zrače, nepogrešivost koju utjelovljuju, prosijavanje vječnosti na njihovim licima i u njihovim djelima, sve to očarava. Koga bismo mogli staviti uz bok Kristu i njegovoj praštajućoj ljubavi, ako ne Valentina Pozaića. A on je tek pomoćni biskup. Opet, iz crkvenih redova su došle i dvije duhom univerzalizma, što bi rekao don Tonči Matulić, dekan Teološkoga fakulteta, nadahnute izjave, a koje su meni metafora naše suvremene Crkve i njezinoga prakticiranja kršćanstva", tvrdi Anonimni umjetnik i nastavlja:
"Jedna kaže, parafrazirat ću, da je bolja i sotonska Hrvatska od Božje Jugoslavije, a druga je izrečena nakon prvoga splitskoga Pridea, kada je jedan omiljeni mladi klerik izjavio 'da bi i on bacio kamen da ga nije strah policije.' Ako te izjave usporedite s duhom Novog zavjeta te konkretnim Kristovim riječima 'tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen (Iv 8, 7)', onda otprilike možemo situirati i našu Crkvu u odnosu na Krista i Novi zavjet. Prva izjava je sukus 'sotonističkih' obogotvorenja nacije i klase u zločinačkim ideologijama dvadesetoga stoljeća. U drugoj 'ona' je 'preljubnica', jučer, danas bi se mogla zvati 'peder' ili 'Srbin', a sutra 'vi' ili 'ja', ili bilo tko - tko ne ulazi u kanon normalnosti kako ga vidi dio Crkve i njeni protofašistički priležnici. Ni na jednu od tih izjava ne sjećam se da je iz Crkve itko reagirao", zaključio je Umjetnik.
Kad smo ga pitali da li ga je referendum o Ustavnoj definiciji braka najviše motivirao na osmišljavanje rada "Oglas", Anonimni umjetnik je odgovorio da ga je motivirala panika koja se diže oko toga pitanja, kao i motivi onih koji tu paniku dižu.
"Prijatelji me uvjeravaju kako je napredak nezaustavljiv, a ja sam, odrastajući u provinciji, naučio ponešto o ljudskoj prirodi. A ni lekcije iz povijesti nisu zanemarive. Jedna od najciviliziranijih zemalja, koja se upravo dičila svojom 'kulturom', tridesetih je uz erupcije radosti završila u rukama nacista, a epizoda je okončana dimom logorskih peći. Ne samo Židovi, nego i mentalno hendikepirani, komunisti, homoseksualci, zarobljenici slavenskoga podrijetla, pa čak i uvjereni kršćani, i svi drugi 'različiti' od propisanoga nacističkoga kanona, svi su oni bili 'vrijedni' istrjebljenja. Ni režimi s komunističkom ideologijom nisu bili lijeni ubijati drugačije. I ratovi devedesetih pokazali su gdje vode ideologije mržnje 'različitih'", kazao je Anonimni umjetnik i nastavio: "Različitost treba čuvati kao kap vode na dlanu jer je ona jedna od definicija ljudskosti. Ljudi smo jer smo različiti. Braneći jednu diskriminiranu grupu, branimo i sebe i svoju slobodu. Njihova sloboda ničim ne ugrožava našu. Ne znam kojim se to etičkim argumentima može braniti trenutno sumnjičenje pedera i Srba kao takvih, u cjelini. A njihovo sumnjičenje, koje u sebi sadrži i element krivnje, jest upravo onoliko koliko sadašnje okolnosti dopuštaju. Što bi njihovi tužitelji u nekim povoljnijim okolnostima napravili, možemo samo slutiti prema nepatvorenim iskazima mržnje na društvenim mrežama i web-portalima", zaključio je Umjetnik.
Na pitanje s kakvom su argumentacijom službenici u medijima odbili objavljivanje oglasa, sprečavajući na taj način umjetničku slobodu i govor, odgovorio je da su se "njihova objašnjenja pozivala na potencijalno uvredljiv i utuživ sadržaj, kao i 'besmislenost' rečenoga oglasa".
"Međutim, besmislenost je ponekad jedini način da se pokaže smisao nekih 'smislenosti', opasnijih od bilo kakvih očitih 'besmislenosti'. Oni jesu nudili mogućnost objavljivanja 'normalnoga' homoseksualnoga oglasa, ali ovakav su odbili", kazao je Anonimni umjetnik, dodavši da je slutio da bi se takvo što moglo dogoditi. "To je slutila i moja kamera pa je bila upaljena da zabilježi rečena odbijanja".
Također nas je zanimalo što je temeljna ideja projekta – samo ukazivanje na problem i provokacija – te misli li da se umjetničkim angažmanom i aktivizmom ipak može nešto promijeniti.
"Zanos temeljnim idejama projekta je neproduktivan. Mene ne zanimaju temeljne ideje, a njihovo iznošenje od strane autora može biti i svojevrsna cenzura, u smislu da 'zabranjuje' nova čitanja. Provokacija mi nije bila na prvom mjestu, mada postoji opasnost da rad bude pročitan samo u tom ključu. Rad bi, tašt kakav jest, htio vidjeti kako uopće mi, kao društvo, stojimo s apsurdom, kako se odnosimo prema čudnim i bezopasnim ljubavima, ako takve postoje, što nam znači autoritet i dokle seže strah od Crkve. A moja majka mi je još onomad govorila ne diraj u Crkvu!, znajući da Crkva pamti i ne prašta", objasnio je Anonimni umjetnik svoju ideju rada "Oglas".
Crkvene institucije za sada uopće nisu reagirale na "Oglas". Na pitanje kako to objašnjava, Anonimni umjetnik je odgovorio kako "Crkva zna mudro šutjeti. I nemilosrdno kažnjavati". Zanimalo nas je što bi se dogodilo u slučaju da je oglas ipak objavljen u medijima?
"Uslijedilo bi njegovo normalno izlaganje na Splitskom salonu u kontekstu u kojemu je objavljen", kazao je Anonimni umjetnik.
Zapitali smo ga na kraju misli li da se katoličkom svećenstvu treba ukinuti celibat, a on je odgovorio da to treba ostaviti neposredno zainteresiranima za problem. "Ako se ne varam, celibat u Katoličkoj crkvi postaje obavezan tek u 11. stoljeću. To je crkveni zakon i kao takvoga Crkva ga može i opozvati", objasnio je Anonimni umjetnik, koji je očito dobro utvrdio znanje na vjeronauku.