Javnosti je nepoznat detalj da je Ivica Račan od Leke tražio da podnese ostavku na mjesto predsjednika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa nakon što to tijelo Sanaderovoj kolekciji satova nije pripisalo koruptivnu dimenziju, niti je pronašlo elemente sukoba interesa. Ostavku je odbio dati. Htio je, kažu, biti predsjednik. Bilo čega Foto: HRT
ROĐENJE I OBRAZOVANJE Josip Leko rođen je u Plavni, općina Bač u Srbiji. Osnovnu školu i realnu gimnaziju završio je u tadašnjoj Lištici, današnjem Širokom Brijegu, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, stručni državni ispit Republičkog sekretarijata za pravosuđe i upravu položio 1976., a pravosudni ispit 1993.
PROFESIONALNA KARIJERA U Pravnoj službi "Slavonije DI" u Slavonskom Brodu zapošljava se kao pravni referent 1975. godine. Od 1976. do 1982. je stručni pravni suradnik Skupštine općine Novi Zagreb, da bi od 1982. do 1986. bio zaposlen kao tajnik Izvršnog vijeća SO Novi Zagreb. Na radnom mjestu društvenog pravobranitelja samoupravljanja zadržava se od 1986. do 1989. Nakon toga, do 1991. godine, direktor je Radne zajednice i zamjenik generalnog direktora Zagrepčanke. Poslovni direktor Socijaldemokratske partije Hrvatske, pretpostavljajući poziv Ivice Račana planiranoj odvjetničkoj karijeri, bio je od 1991. do 2000. godine.
POLITIČKA KARIJERA Za zastupnika u Saboru do sada je biran četiri puta uzastopce, a prvi put na trećesiječanjskim izborima 2000. U četiri mandata vodio je odbore za zakonodavstvo te za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, Nadzorni odbor HRT-a, bio član Odbora za pravosuđe, Državnog sudbenog vijeća i Nacionalnog vijeća za vode. Nakon izbora 2011. godine biran je za potpredsjednika Hrvatskog sabora, što je u njega proizvelo goleme količine nezadovoljstva i frustracija zbog uvjerenja da mu kao stranačkom doajenu čelno mjesto Sabora prirodno pripada, da bi u fotelju predsjednika parlamenta zasjeo tek nakon smrti Borisa Šprema 2012. Iako je na stranačkoj konvenciji 2008. godine Ljubo Jurčić dobio daleko najviše glasova za Glavni odbor – 1416 – na konstituirajućoj sjednici, nakon tajnoga glasanja (i uputa iz stranačkog vrha), za predsjednika GO-a izabran je Leko, koji to tijelo vodi i danas.
OPSTANAK Nastavljajući u SDP-u karijeru iz SKH, svoje potpuno nezamjetno političko postojanje učvrstio je uspješnim financijskim aranžmanima za SDP, u čije je vlasništvo pregovorima s novom hrvatskom vlašću gotovo u potpunosti uspio prevesti imovinu nekadašnjeg SKH, a legendarnu "Kockicu" zamijeniti za zgradu na Iblerovu trgu, gdje stranka stoluje i danas. Iz redova političkih oponenata SDP su sporadično pratile optužbe o crnim fondovima te postojanju računa u inozemstvu, koje Leko, kao najdugovječniji financijski direktor stranke, nikad nije suvislo objasnio. Njegova se uloga glavnog stranačkog financijaša aktualizirala nedavno, nakon otkrića da je ravnatelj HRT-a Goran Radman od SDP-a kupio hotel u Sloveniji. Na zahtjev medija da objasni transakciju, Leko se pozvao na ono u čemu je najbolji – amneziju. Detalja se ne sjeća, kao ni tko je poslovni aranžman potpisao. Šutnja je zlato, zaborav platina.
FOTELJE Javnosti je nepoznat detalj da je Ivica Račan od Leke tražio da podnese ostavku na mjesto predsjednika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa nakon što to tijelo Sanaderovoj kolekciji satova nije pripisalo koruptivnu dimenziju, niti je pronašlo elemente sukoba interesa. Leko je bio uvjeren da je za njegovu misiju antikoruptivnog borca bilo dovoljno izdvojeno mišljenje, koje je napisao, i time se i zadovoljio. Ostavku je odbio dati. Htio je, kažu, biti predsjednik. Bilo čega. Odnos razočaranog Račana prema njemu više nikad nije bio isti. Mit o dubokom prijateljstvu Leko je nastavio podgrijavati.
NETALASANJE Medijski predstavljan kao egzotična biljka – Hercegovac u SDP-u – Leko je tijekom cijele duge političke karijere pomno pazio da ga ne ubije prejaka riječ i da ga pogrešan potez u potpunosti ne baci u zapećak. O stanju u SDP-u i mentalitetu vodećih ljudi stranke zorno govori i to što je Lekino odbijanje da zapjenjenom Zoranu Milanoviću da saborski Poslovnik na Aktualnom prijepodnevu u medijima dobilo tretman iznimnog herojstva. U stvarnom životu Leko je dopustio da Milanović u potpunosti podčini Sabor. U rijetkim trenucima iskrenosti uz kavu će se požaliti da kao predsjednik Sabora ne može uopće doći do premijera i da je njegovo da samo formalno procesuira ono što mu Vlada isporuči, koliko god to loše i štetno bilo za građane ili zemlju. Toliko o autoritetu i integritetu formalno drugog čovjeka države.
KLIMAVCI I SLINAVCI Junački, kao i uvijek kada su u pitanju delikatne situacije, Leko je najprije istrčao s kritikom na račun šefa zbog sukoba s Europskom komisijom zbog lexa Perković, da bi se u manje od 24 sata zavukao u mišju rupu ne bi li to svi što prije zaboravili. Jednako hrabro ponio se i u slučaju Aleksandre Kolarić. Ni zuc. Osim što je ignorirao njezinu molbu da se obrati sudu Partije prije nego što joj "odrube" glavu, ni riječju da bi se osvrnuo na legalizaciju verbalnog delikta u SDP-u. Još je nevidljiviji bio po pitanju koruptivne afere Željka Sabe. Ima Leko dovoljno utakmica u nogama da bi znao kako se ne dira u one koji su pod posebnim šefovim patronatom, ma kakvim se rabotama bavili.
LIDERSTVO Pojavila se čak i grupa nezadovoljnih naivaca u SDP-u koja je pomislila da bi Leko mogao stati na čelo unutarstranačkog pokreta otpora protiv Milanovića, kojemu zamjeraju sve destruktivniju politiku, kako u stranci, tako u državi. Znajući da i sam Leko ne nalazi lijepu riječ za šefa, namijenili su mu ujediniteljsku ulogu svih SDP-ovih frakcija, da zajedno svrgnu Milanovića i da on vodi stranku do iduće konvencije. Navodno Leki ideja nije bila mrska. Navodno je i predsjednik Josipović bio spreman pozadinski pripomoći akciji. I onda se Leko prepao. To bi bila utakmica "il' sa štitom, il' na štitu", a takve je uvijek oprezno izbjegavao. Bolje vrabac u ruci nego golub na grani. I 21,5 tisuća kuna mjesečno. S pripadajućim beskorisnim protokolom, kabinetom, šoferom, fikusom i tajnicom. I piscem katastrofalnih govora kojega treba najuriti u roku odmah.
OBRANA I ZAŠTITA Uvijek spreman unedogled naricati nad sudbinama svih onih koji se nisu "snašli u kapitalizmu" i onih koje su nepovratno zgrabile ralje krize, Leko znatno manje spremnosti i volje pokazuje kada bi se njegovi politički sudruzi svih boja trebali barem simbolično solidarizirati s grcajućim narodom. Ili je demagogija, ili je neznatna ušteda ili već neka treća bešćutna besmislica. Pa ne vidi ni najmanji problem u tome što su zastupnici u 2013. radili manje od pola godine, samo 160 dana, ali smo to platili oko 10 milijuna kuna. Otprilike 63 tisuće kuna po danu zastupničkog "rada". I dok građani moraju razumjeti da je kriza, da su štednje i odricanja nužni, zastupnici, Lekinim metrom mjereno, očito to ne moraju. Pa mu nije jasno zašto građani nemaju povjerenja u Sabor jer, kaže, "ne postoji istraživanje koje bi pokazalo zašto je to tako". Jer, kako reče prošli tjedan, "Sabor je u potpunosti obavio svoju ustavnu zadaću", i potom ispuni još jednu zadaću i raspusti Sabor prema odredbi po kojoj im u potpunosti masno plaćamo i jednomjesečni ustavni odmor.