Jedini odgovor je – komunizam

Jedini adekvatni odgovor kojim se može poništiti rast ekstremne nejednakosti između onih koji imaju sve i onih koji nemaju ništa, sa svim posljedicama koje će to donijeti jest – komunizam. Jedino je komunizam izričit u svojoj borbi protiv kapitala i on jedini ima kapacitet internacionalizirati i povezati različite pokrete koji se pojavljuju u pojedinim zemljama. Smatra to američka profesorica političke filozofije Jodi Dean, koja je u utorak u Zagrebu u MaMi predstavila svoju knjigu "Komunistički horizont", koju su neki recenzenti proglasili novim "Komunističkim manifestom".

Horizont, tumači, nije nešto što je daleko na obzoru, horizont je crta razdjelnica na kojoj se  nalazimo – između onoga što živimo danas, kapitalizma, i onoga što bismo trebali ostvariti, komunizma. Demokracija i postojeća socijaldemokracija uljuljkane su u svojoj sprezi s kapitalom i stoga pridonose rastu nejednakosti, ekološkoj katastrofi i fašizmu.

Komunizam nije koncept koji je propao zajedno sa SSSR-om, polemizira Dean prije svega s američkom političkom javnošću, gdje se stalno podgrijavaju stari hladnoratovski antagonizmi. Komunizam nije mogao propasti sa starim Istočnim blokom zato što nikad nije ni ostvaren. Ta faktografska pogreška očituje se već i time što ni sami Sovjeti nikad nisu tvrdili da su uspjeli ostvariti komunizam. To je bio i ostao samo cilj kojem se težilo.

Desnica, koja priznaje preočite nejednakosti u društvu, demonizira komunizam kao zatvoreni sustav koji je propao za razliku od, kako navode, kapitalizma koji je stalno otvoren za promjene. Pravi uzrok demonizacije je to što je komunistički pokret bio jedini pokret u povijesti koji se protivio kapitalu.

Ljevica svoju fragmentaciju i sklonost individualizmu pogrešno prikazuje kao svoju snagu, priklonila se demokraciji i tako izbjegava reći da je kapitalistička ekonomija glavni izvor svih problema.

Komunizam nije koncept koji je propao zajedno sa SSSR-om, polemizira Dean prije svega s američkom političkom javnošću, gdje se stalno podgrijavaju stari hladnoratovski antagonizmi

Svjesna da na današnjem deindustrijaliziranom Zapadu više ne postoji identifikacija s proletarijatom, Dean termin "diktatura proletarijata" mijenja "suverenitetom naroda", odnosno moći koja proizlazi iz naroda (ne u nacionalnom smislu, nego u smislu kolektiviteta pojedinaca koji dijele kolektivnu svijest). Ta moć naroda trajna je kategorija, za razliku od "diktature proletarijata", koja je u samoj zamisli trebala biti privremenoga karaktera.  

U vrijeme novoga kapitalizma umreženih informacijskih tehnologija, naša sposobnost komuniciranja iskorištava se u nečije tuđe svrhe, tvrdi Dean, ilustrirajući to primjerom Facebooka, mreže na kojoj sadržaja uopće ne bi bilo da ga mi ne ispunjavamo svojim sudjelovanjem, a korist od naših zajedničkih objava imaju pojedinci.

Revolucija je moguća ako se organiziramo na bazi zajedničkih, kolektivnih potreba, smatra.

Za razliku od brojnih lijevih intelektualaca, Dean je uvjerena da je za uspjeh revolucije nužna organizacija u smislu organizirane političke partije.

"Occupy Wall Street bio je pokret kakav nije viđen od 1960-ih, ali se nakon brutalnog policijskoga gušenja nije nastavio jednakom snagom. Zašto? Zbog nedostatka organizacije. Egipatska revolucija otišla je u neželjenom smjeru. Zašto? Zato što su oni koji su je odveli u neželjenom smjeru bili bolje organizirani", argumentira. Iluzija je da spontani pokreti mogu prerasti u revoluciju koja će ostvariti kolektivne ciljeve bez političke organizacije.

Jodi Dean podučava političku filozofiju i medijsku teoriju u Genevi, gradiću u državi New York. Do sada je napisala i uredila 11 knjiga. U krugu je intelektualaca ljevice koji smatraju da komunizam kao koncept treba izvući iz naftalina, otpuhati s njega negativne konotacije i primijeniti ga na sadašnjosti, kada svjedočimo pokretima protiv stanja kakvo je nametnulo međunarodno bankarstvo i aktualni ekonomski sustav.