Svake godine 100 milijuna kuna štete

Stranka ORaH objavila je priopćenje za medije o potrebi sanacije zagrebačkih klizišta koje prenosimo u cijelosti:

«Povodom sjednice Skupštine Grada Zagreba na kojoj će se raspravljati, a vjerojatno i donijeti odluka o sanaciji klizišta kojom će se ponovno financijski opteretiti građane i građanke Zagreba upozoravamo na nepoštivanje zakona od strane gradskih vlasti te prodaju državne imovine u privatnu korist što uzrokuje visoke troškove za građane. Slijedom prethodno rečenog u ORaH-u tražimo da gradske vlasti poštuju zakone, da se osigura predaja viška iskopa na gradske plohe za prihvat mineralne sirovine te da se taj materijal koristi u sanacijama i gradskim gradilištima čime će  doći do smanjenja cijene koju plaćaju građani za sanaciju klizišta.

Klimatske promjene, odnosno ekstremne količine snježnih i kišnih oborina te promjene temperature zraka posljednjih godina na području grada Zagreba i njegove šire okolice, redovito aktiviraju veliki broj klizišta i druge nestabilnosti tla. Tijekom 2009. godine registrirano je 707, a 2011. 738 nestabilnih padina, a svake godine se broj povećava. U razdoblju od siječnja 2013. do rujna 2014. pomaci tla registrirani su na oko 170 lokacija. Sanacije klizišta grada Zagreba predstavljaju velika financijska opterećenja za grad, odnosno građane, a da za time nema potrebe ili barem ne u tolikom iznosu. Prosječne godišnje štete od aktiviranja klizišta i odrona procjenjuju se na oko 100 milijuna kuna, od čega je udio štete na privatnim nekretninama oko 30%. Planirana sredstva iz proračuna za potrebe sanacija nestabilnih padina godišnje iznose 24 milijuna kuna, a zbog nepoštivanja zakonskih propisa od strane jedinica lokalne uprave i samouprave, građani trenutno snose kompletne troškove.

Grad Zagreb ima obvezu saniranja javnih objekata i površina dok u slučajevima kada se radi o privatnim nekretninama ima samo obvezu zbrinjavanja ljudi čiji su životi u opasnosti. Ukoliko bi se Grad odlučio na osiguranje sredstava i poduzimanje hitnih mjera sanacije na nestabilnim padinama i na zemljištu u privatnom vlasništvu, troškovi bi još više porasli. Najveće registrirano klizište se nalazi na području bivše tvornice cementa „Sloboda“ u Podsusedu gdje je samo za prvu fazu sanacije potrebno osigurati 10 milijuna kuna, dok bi trošak kompletne sanacije iznosio oko 200 milijuna eura. Najugroženija područja grada su Gradske četvrti: Sesvete,  Podsljeme i Črnomerec.

Iako financiranje sanacija iz proračuna trenutno direktno opterećuje samo građane, to ne mora biti tako. Naime, tehnički građevinski kamen, šljunak i pijesak su temeljem Zakona o rudarstvu mineralne sirovine u vlasništvu Republike Hrvatske i njihovo iskorištavanje podliježe odredbama Zakona o rudarstvu. Iskorištavanjem  mineralne sirovine, sukladno ovom Zakonu i tumačenju Ministarstva gospodarstva, ne smatraju se jedino slučajevi kada nositelj zahvata izvađenu mineralnu sirovinu ugradi u sam zahvat na istoj lokaciji. Ukoliko se kod takvih zahvata ukaže višak materijala, isti se ne može prodati već ga treba predati županijskom uredu za gospodarstvo na čijem se području zahvat izvodi. Dakle, zahvati u prostoru kod kojih dolazi do većih iskopa kamena, šljunka i pijeska, a koji se ne koriste za sam zahvat, smatraju se eksploatacijom mineralne sirovine.

Nijedna jedinica lokalne uprave i samouprave nema u svojim prostornim planovima predviđenu plohu prihvata za mineralnu sirovinu koja predstavlja višak prilikom gradnje objekta (sukladno Zakonu o građenju) ili vađenja materijala pri čišćenju vodotokova, bara i jezera (sukladno Zakonu o vodama). Kada bi Grad Zagreb, ali i druge jedinice lokalne uprave i samouprave, imali takvu plohu prihvata (što je zakonska obveza) tada bi pri sanaciji klizišta izvođenje potpornih gabionskih zidova bilo praktički besplatno, a drenaže bi, također, bile znatno jeftinije. Nadalje, za navoz zamjenskog materijala ne bi bilo potrebe kupovati mineralnu sirovinu od trećih lica već bi se ista preuzela s gradskog prihvatilišta. Također, snizila bi se cijena asfalta, posipavanja parkova sipinom, izvođenje raznih betonaža prilikom gradnje potpornih zidova, temelja škola, vrtića i slično. Deponirani kameni materijal mogao bi postati sredstvo plaćanja onima koji u postupku izvođenja radova dopreme i ugrade beton, kamen i slično. Dakle, imali bismo mnogo koristi samo kada bi se poštivali pozitivni zakonski propisi.

U svjetlu povećanih aktivnosti klizišta te troškova sanacija koje plaćaju sami građani, ORaH smatra da bismo na opisani način osigurali održivo financiranje i saniranje klizišta. Grad bi praktički smanjio velike troškove sanacija osiguravši materijal za izvođenje zahvata i stvorio izvor budućih prihoda za izvođenje ovih i  drugih javnih radova.»