Je li Bandić potrošio svih devet života?

"Sve svoje protivnike pobjeđujem ljubavlju, radom i dobrotom."

Tako je lakonski Milan Bandić običavao uzvraćati na kritike i optužbe o korupciji, lopovluku, klijentelizmu, nepotizmu i svoj sili nedjela što mu se oduvijek stavljaju na teret, a koje je, prema tim tumačenjima, ili sam generirao ili ih je mirno tolerirao. Jer, on "dela".

Kako trenutačno stvari stoje, kod USKOK-a i MUP-a ljubav, rad i dobrota ovaj put ne pale.

Sve što drži do sebe i do purgeraja u Zagrebu odvajkada je dizalo glas protiv Bandićeva gradonačelnikovanja, a to traje, evo, već 14 godina i peti mandat na čelu metropole, uz kraću stanku kada ga je Ivica Račan natjerao na povlačenje zbog vožnje u pijanom stanju, bijega od policije, a potom i pokušaja podmićivanja policajca.

O Bandićevim su aferama kroz godine ispisani tomovi novinarskih tekstova, ali dokaza dostatnih za procesuiranje ni za lijek iako mu je tijekom cijele karijere, pogotovo nakon izlaska iz SDP-a, nad glavom visjelo "stezanje obruča". Sjetit će se oni duljega pamćenja da smo iz Wikileaksa doznali kako se pred predsjedničke izbore 2009. godine tadašnji državni odvjetnik Mladen Bajić tadašnjem američkom ambasadoru požalio da "nemaju još ništa protiv Bandića". I dan prije izborne šutnje, na istim tim izborima na kojima je i Bandić ozbiljno kotirao, glasnogovornik DORH-a objavljuje da se pokreću istrage protiv Bandića. Ćorak.

Prije godinu i pol Milan Bandić je u jednom intervjuu kazao: "Sve bi dali da me vide u Remetincu. Ali, ja mirno spavam jer nikada ništa nisam napravio na štetu grada". Proteklu noć, i one koje mu tek predstoje, sigurno neće mirno spavati. Snimci iz njegove garaže u noći uhićenja pokazale su skršena čovjeka, ruinu, koji ne vjeruje da mu se događa to što mu se događa, jer sva je prilika da mu je Remetinec ipak sudbina, barem na neko vrijeme.

U trenutku pisanja ovoga teksta službeno još ne znamo koja mu se kaznena djela stavljaju na teret. Neslužbeno se nagađa o davanju posla odvoženja gradskog otpada direktnom pogodbom također uhićenome Petru Pripuzu, malverzacijama gradskim zemljištem i vrlo neobičnim prenamjenama GUP-a te zapošljavanjima u ZG Holdingu preko veze, zbog čega je priveden i Slobodan Ljubičić, predsjednik Uprave te još 16 bliskih suradnika u Poglavarstvu i Holdingu, čime je zagrebački proračun oštećen za desetke milijuna kuna, a spominje se i pranje novca i utaja poreza, navodno 10 milijuna kuna, u predsjedničkoj kampanji. Šturo priopćenje DORH-a tek nas je obavijestilo da su uhićeni zbog "niza koruptivnih djela, zloporabe položaja i ovlasti te trgovanje utjecajem".

Crv sumnje da je akcija PNUSKOK-a ipak možda krenula prerano, zbog navodnog proboja mjera i saznanja praćenih da su praćeni i da slijede uhićenja, pobuđuje sve veći broj naslova koji se pojavljuju u medijima poput "Još nema pokajnika", dok mediji poslovično dobro navezani na izvore iz DORH-a i USKOK-a objavljuju da "široki obuhvat i puno uhićenika znače samo jedno: traži se pokajnik". To bi moglo značiti da još ne postoje čvrsti i neupitni dokazi protiv Bandića i ostalih uhićenika i da se čeka tko će prvi pod psihološkim pritiskom puknuti i propjevati.

Pitanje je, dakle, tko će Milanu Bandiću biti ono što je Ivi Sanaderu bio Robert Ježić, a Marini Lovrić Merzel Željko Žužić?

Ako je to slučaj, to će teško kompromitirati policiju i dati dodatnu municiju Bandićevu odvjetniku koji tvrdi da je riječ o političkom uhićenju i spinu kako bi se odvratila pažnja od suđenja Josipu Perkoviću koje je počelo u Njemačkoj.

Valja vjerovati da DORH i policija ipak nisu išli nabadati naslijepo, jer je u pitanju megaslučaj, nego da u rukama imaju jasne i neoborive dokaze protiv Bandića&co. te da akcija uhićenja nije produkt, kako se priča u SDP-ovim kuloarima, "naredbe" premijera Zorana Milanovića "nađite mu bilo što" i da su napokon došle na naplatu sve godine Bandićeva neobuzdana klijentelizma i pogodovanja "svojima" na teret građana Zagreba, kojima je udario prirez od 18 posto.

Bandić je, uglavnom okružen sumnjivim polusvijetom, ali unatoč tome i nekim rezultatima vladavine gradom koji mu se ne mogu osporavati, oduvijek polarizirao. Imao je obožavatelje i mrzitelje. Između uglavnom nije bilo nikoga. Sitna raja obično se držala svog stava o njemu, bio on pozitivan ili negativan. No, oni iz najviše političke kaste pretrčavali su iz tabora mrzitelja među obožavatelje i obrnuto, ovisno o dnevnopolitičkim prilikama.

Na primjer, stanovnici prigradskih naselja koji do Bandića nisu vidjeli vodovod, kanalizaciju i asfaltiran put vjerojatno bi i život dali za njega. One u Kozari boku sigurno poznaje sve poimence, zna kad su im rođendani i još im i darove šalje. Kako se ide prema centru Zagreba, oduševljenje Bandićem dramatično splašnjava. Stvari bitno drukčije stoje s licemjernom politikom.

Recimo, Milanović. Pred lokalne izbore 2009. godine za Bandića je govorio da je "najbolje što SDP ima" i da je "Bandić najbolji kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, a koalicija SDP-HSU jamstvo kvalitetne i poštene gradske vlasti". Već pred iduće lokalne izbore 2013. godine za njega je Bandić "kandidat HDZ-a" po kojemu se nabacivao drvljem i kamenjem i žestoko ga optuživao za korupciju i klijentelizam, a zbog čega su neke tv-kuće fasovale Bandićevu tužbu.

Ili, recimo, Stjepan Mesić. Molio je Bandića pri isteku drugog mandata da mu zaposli kćer, što mu je ovaj i udovoljio postavivši Sašu Mesić na mjesto predsjednice Uprave gradske tvrtke Terme Zagreb, jedva postojeće firme, i to na više nego izdašnu plaću. Mesić mu je uzvratio javnom i srčanom potporom njegovu protukandidatu na predsjedničkim izborima Ivi Josipoviću. Bandić mu preko toga nije prešao.

Možda Radimir Čačić. Dok je bio u HNS-u, Bandića nije mogao ni nacrtanoga vidjeti i nije bilo uvrede koju nije bio spreman sasuti na njegov račun. Čim je krenuo dizati Reformiste, u izbornim kalkulacijama neizostavan je bio Bandić. Teško je skrivao razočaranje što mu se nije pojavio na osnivačkom saboru, nego je poslao izaslanicu Jelenu Pavičević Vukičević.

Čak i Ivo Josipović. U prošloj predsjedničkoj kampanji on je bio "svjetlo", Bandić "tama". Stvari su se, naravno, vrlo brzo stubokom izmijenile, do te mjere da su zadnjih godinu dana postali vrlo bliski, a posljednjih mjeseci praktički nerazdvojni, te je Josipović gorljivo iščekivao da se Bandić javno pridruži širokoj fronti njegovih podupiratelja jer mu je trebala potpora koju sa sobom nosi – logistička i financijska – kao i utjecaj u dijelu populacije do koje on ne može doprijeti.

Milan Bandić u svojoj je karijeri više puta ozbiljno "pogibao", i to na način da je malo tko vjerovao u njegov povratak. Uspijevalo mu je, a svaki je comeback bio  veći i uspješniji. I nakon pijane vožnje, i nakon moždanog udara, i nakon poraza i na predsjedničkim i na parlamentarnim izborima. Na prošlim je lokalnim izborima svojom nezavisnom listom, koju je nakrcao uglednim stručnim nestranačkim imenima, pomeo konkurenciju, a osobno je trijumfirao nad blijedim i neuvjerljivima suparnicima.

Vjerojatno ti stručnjaci sada tuku glavom o zid pitajući se "što mi je ovo trebalo" i žive u smrtnom strahu od daljnjih događaja. Mrlju u karijeri da i ne spominjemo. Ipak, korektno bi bilo spomenuti i rastuće grupe potpore Bandiću na društvenim mrežama, što znači da postoje i oni koji u njemu ne vide okorjeloga kriminalca. Svijest da se nešto ipak "događa" u zadnje vrijeme očito je bila prisutna i u Bandića, jer se drugačije ne može tumačiti njegovo nervozno, bahato istresanje na novinare, suradnike, arhitekte, projektante.

Sve sada dalje ovisi o pokretanju istrage i dokazima kojima DORH i USKOK raspolažu. U ovom je trenutku nezamislivo Bandićevo dizanje iz "mrtvih". Ipak, to smo dosad već nekoliko puta pomislili, pa se nameće pitanje je li sada definitivno ispucao sve svoje političke živote.