Varga se ne pita što će biti s javnim zdravstvom ako najbolji odu, jer svoju moć vidi u dvadesetak zdravstvenih milijardi, ali ne i ljudskim resursima u sustavu koji vodi Foto: FaH / Lana Slivar Dominić
U Ministarstvu zdravlja priprema se novi pravilnik s, naravno, novim uvjetima koje će morati ispuniti zdravstveni radnici zaposleni u javnim zdravstvenim ustanovama da bi mogli dobiti odobrenje za rad izvan redovnog radnog vremena u privatnim ustanovama. S baš svakim novim ministrom zdravstva ili zdravlja, liječnici su se, uvijek ispočetka, u proteklih petnaestak godina, morali prilagođavati drugačijim pravilima igre da bi mogli konkurirati za odobrenje za rad u vlastitoj ili u tuđoj privatnoj ustanovi. S tom razlikom, da se "tinta još ni osušila nije" na Pravilniku koji je potkraj siječnja ove godine donio bivši ministar Rajko Ostojić, a njegov nasljednik Siniša Varga već piše novi. Prijedlogu novog pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca, u odnosu na Pravilnik koji je na snazi. ostao je isti samo naziv. S obzirom na to da se još prikupljaju mišljenja unutar Ministarstva zdravlja, do objave novog pravilnika u Narodnim novinama mogu se dogoditi i neke izmjene. No, ako u doradi sadašnje radne verzije ne bude suštinskih promjena, evidentan je smjer ministra Varge. On želi značajno ograničiti broj liječnika u javnim ustanovama koji će moći dobiti odobrenje za privatni posao.
Prije svega, dok se u aktualnom Pravilniku koristi samo pojam "zdravstvenog radnika", pravilnik ministra Varge, kako je sada specificirano, odnosi se samo na doktore medicine specijaliste, na doktore dentalne medicine specijaliste te na specijaliste medicinske biokemije.
A da bi dobio dopusnicu za dopunski rad, prvi je uvjet da specijalist svaki mjesec u redovnom radu u svojoj ustanovi odradi dvostruki posao, u iznosu dvije bruto plaće, što se mjeri prema bodovima koje je za svaku uslugu odredio HZZO. Dvostruki posao moraju odraditi bolnički specijalisti čija djelatnost ima ugovorene posteljne kapacitete, odnosno, dovoljno je odraditi jednu bruto plaću, ako ustanova za djelatnost u kojoj navedeni specijalisti rade nemaju ugovorene posteljne kapacitete.
Drugi je uvjet za dopusnicu da specijalist mjesečno odradi 20 posto više nego što iznosi prosječno izvršenje posla svih liječnika u medicinskoj djelatnosti u kojoj radi, ovisno o kategoriji zdravstvene ustanove.
I treće – odobrenje za rad izvan radnog vremena izravno se vezuje uz liste čekanja. "Lista čekanja za djelatnost u kojoj doktor medicine specijalist, doktor dentalne medicine odnosno specijalist medicinske biokemije pruža zdravstvene usluge ne smije biti veća od 30 dana."
Ako aktualna državna zdravstvena administracija želi spriječiti rad državnih, odnosno javnih doktora specijalista u privatnim praksama, vezivanje dopusnice uz liste čekanja u javnim zdravstvenim ustanovama najbolji je put i bez izravne zabrane. Jer, u kojim to medicinskim specijalnostima u javim bolnicama, u dijagnostičkim, kirurškim, pa i kad se radi o specijalističkim pregledima, a da nije riječ o jako hitnim stanjima, pacijent može doći na red unutar mjesec dana? Takve liste čekanja mogu se doista nabrojati na prste jedne ruke, i to u manjim zdravstvenim ustanovama.
Liječnici s kojima smo razgovarali, a koji rade u kliničkim bolnicama i u privatnoj praksi, komentiraju apsurde, kontradiktornosti i nelogičnosti sadašnje verzije Pravilnika o dopunskom radu. Prije svega, ističu, liječnik se može pretrgnuti od posla, može pregledati i obraditi pacijenata za dvije i za više bruto plaća, koje naravno, neće vidjeti u novcu, ali će, na primjer, zbog malog broja liječnika njegove specijalnosti u bolnici u kojoj radi lista čekanja i dalje biti dulja od mjesec dana. Zatim, još je važnije i žalosna je svakodnevnica našega zdravstvenog sustava da liječnici zbog financijskog ograničenja i postavljenih limita koji se ne smiju probijati, zbog zabrane stvaranja dugova, zbog nedostatka materijala i ne mogu raditi koliko bi doista mogli. Uostalom, u većini slučajeva, manjak novca je i glavni uzrok dugih listi čekanja.
"Mi neprestano radimo pod kočnicom i zato odredba da se mogućnost rada u privatnoj praksi vezuje uz liste čekanja u bolnicama nije fer, sporna je pravno i moralno-etički", rekao nam je jedan naš sugovornik.
No, i kad se kumulativno ispune svi navedeni zadaci, stoji u radnoj verziji pravilnika, odobrenje za rad u privatnoj praksi može dobiti samo trećina najboljih, odnosno samo trećina onih koji su ispunili sve uvjete, a obavljaju posao iste specijalnosti unutar jedne ustrojstvene, odnosno organizacijske jedinice. Ovu odredbu naši sugovornici smatraju prilično diskriminacijskom. Prema sadašnjem Pravilniku, odobrenje može dobiti 50 posto najuspješnijih.
Ni bivši ministar Ostojić u obrani javnoga zdravstva nije bio osobito široke ruke u izdavanju dopusnica državnim liječnicima za privatni biznis, ali ih nije uvjetovao listama čekanja, znajući da bi na taj način većini spriječio da nešto zarade mimo državne plaće. I ako se ne dogode korjenite promjene, novi će pravilnik dodatno ograničiti broj ljudi iz javnog zdravstva koji će moći raditi i privatno i sigurno će izazvati ogorčenje i nezadovoljstvo. Ako pred njih država postavi izbor javno ili privatno, velika većina opredijelit će se za privatni biznis. Neki će biti zadovoljni i reći kako i liječnici moraju napokon odlučiti žele li biti privatni ili državni. No, što će biti s javnim zdravstvom ako najbolji i najvredniji odu iz tog javnoga sustava? U inozemstvo ili u privatnike.
Osim toga, prema sadašnjoj verziji novoga pravilnika, nema mogućnosti da se odobrenje za dopunski rad dobije temeljem ocjene "da je liječnik svojim radom značajno unaprijedio ugled ustanove", odredbom kojom je bivši ministar Ostojić pokazao da cijeni brojne profesore medicine u zrelijoj dobi koji više niti mogu, niti žele, niti trebaju odrađivati dvostruki posao u svojoj bolnici, a niti mogu biti odgovorni za liste čekanja.
Siniša Varga prvi je ministra zdravlja koji neće potpisivati odobrenje za privatni rad. Točnije, njegova suglasnost, kako stvari sada stoje, neće biti potrebna. Odgovornost prebacuje isključivo na ravnatelje, odnosno, sanacijske upravitelje, koji, uz predočene podatke o tome da zadovoljavaju sve uvjete, potpisuju specijalistima dopusnice za rad izvan redovnog radnog vremena. Njihov rad moraju pratiti cijelu godinu, jer ako dva mjeseca uzastopno smanje intenzitet rada na redovnom poslu ili se lista čekanja produži, ravnatelj, odnosno sanacijski upravitelj, dužan je dopusnicu ukinuti.
Odobrenje za privatni rad svim ostalim zdravstvenim djelatnicima, koji ne ulaze u kategoriju specijalista medicine, specijalista dentalne medicine i specijalista medicinske biokemije također izdaje ravnatelj, odnosno sanacijski upravitelj, i to "na temelju kriterija koje će odlukom utvrditi sanacijsko vijeće ustanove".
Iako neki liječnici drže da ne mora ministar baš sve odobravati te da se prebacivanjem odgovornosti ovoga posla isključivo na leđa ravnatelja odnosno sanacijskih upravitelja pojednostavljuje i ubrzava procedura, posve je jasno gdje ministar Siniša Varga vidi svoju moć. On, prije svega, želi upravljati novcem, s dvadesetak milijardi kuna zdravstvenog proračuna, ali ne i ljudskim resursima u sustavu kojem je na čelu.