Zdravo uhranjeni Klingonac Milanović

Ovih smo dana saznali da su Ruža Tomašić i Kolinda Grabar Kitarović Marsovke. Ivo Josipović je sve što god poželite, bilo što što treba biti ne bi li se dočepao vašeg glasa. Zoran Milanović je, sudimo li po zadnjem ovogodišnjem saborskom Aktualnom prijepodnevu, barem Klingonac. Čovjek ne dolazi čak ni s postojećeg planeta. Izmišljen je, kao što je izmišljena i nepostojeća politika njegove Vlade. Za koju će prva potpredsjednica Vlade zveknuti da je najuspješnija u novijoj hrvatskoj povijesti, dok će za najgoru ekonomiju u Europskoj uniji, prema ocjeni EK, i 12. kvartal u recesiji predsjednički kandidat te Vlade koju želimo što prije zaboraviti ustvrditi da je tek – slabost.

"Danas u Hrvatskoj nije problem prazan želudac ljudi, i djeca imaju pun želudac, pitanje je samo čega. Jer kvalitetnija hrana u pravilu previše košta, mada ne mora previše koštati. Prema tome, nemojmo biti takvi populisti i govoriti da danas ljudi u Hrvatskoj gladuju. Problem je veći, ljudi u obitelji jedu, hrane ima više nego ikada, ali ima loše hrane koja je jeftina, koja nije možda direktno štetna, ali dugoročno jest štetna. I to su navike koje moramo početi mijenjati u našem društvu, to ne ide na silu, to ne ide preko noći, to će trajati godinama, ali to je proces koji naprosto u jednom trenutku moramo započeti.

Centri za socijalnu skrb imaju razrađene modele ako netko zaista nema za obrok država, odnosno, Centar za socijalnu skrb će se pobrinuti i imat će ga, ako je netko zaista gladan. Ali nije to glavni problem u Hrvatskoj, glavni problem je kao i u drugim državama obilje loše hrane, obilje kalorične hrane, obilje dostupne hrane i nesposobnost da se stvari razlikuju. A to je stvar odgoja. I tu je škola jako bitna", kazao je premijer Milanović u Saboru i dalje uporno odbijajući vjerovati zlonamjernim lažima, podlim insinuacijama i podmetanjima kojima ga bombardiraju sa svih strana da u Hrvatskoj ima gladnih, od djece do starčadi. Uz, naravno, standardnu kvalifkaciju pitanja laburista Mladena Novaka da je populističko. Čega se on užasnuto gnuša.

Bilo je to pitanje nastavno na otkriće medija da u školi u Belom Manastiru djeca gladuju, pa im obroke plaćaju učitelji, jer država i institucije pod Milanovićevim ravnanjem ne funkcioniraju nego larpurlartistički postoje samo za uhljebljenje podobnih. A djeca hranu dobiju kada se, po tko zna koji put, pokrenu građani, i nesebično krenu s donacijama.

O Milanovićevoj bahatosti zorno svjedoči i to što je na pitanje o gladnoj djeci odgovorio primjerom državne tvrtke koja je upravo usred gadne afere zbog zapošljavanja mahom SDP-ovaca, njihove rodbine, prijatelja, drugova bračnih i manje bračnih. Pa će se tako na lamentaciju o izobilju, doduše, reći će, nekvalitetne hrane u kojem se valjaju građani Hrvatske nadovezati najsvježijom turističkom impresijom: "Kada već govorimo o uređenom društvu, jučer sam bio u Češkoj i tamo sam doživio da je njihov predsjednik Vlade usred Praga rekao jednu možda malo pretencioznu rečenicu da ih inspirira kako je Hrvatska riješila problem fiskalizacije, odnosno, praćenje prihoda kontrole fiskalne blagajne. To je radila jedna relativno mala ekipa u jednoj državnoj firmi koja se zove APIS, od prvog dana. Možda je riječ inspirira malo previše literarna, to je praktično rješenje za problem koji smo imali, ali to se zove uređena država. Tu smo postali uređenija država pa ćemo isto tako biti uređena država i u tome da razlikujemo kome zaista treba socijalna pomoć, tko zaista nema, takvih je malo, dakle, tko nema hrane, a tko ima dovoljno i to mora platiti. A ti koji moraju platiti smo gospodine Novak vi i ja. Ja nastojim ne biti populist, a vi vidite...".

Toj čudesnoj i diviniziranoj fiskalizaciji unatoč, financ-ministar Boris Lalovac ne prestaje zapomagati o podbačaju poreznih prihoda i čupati kosu što zbog rebalansa ovogodišnjeg, što zbog novog proračuna za 2015. godinu.

Kupaonice za njegove ministre ili privatni detektivi na koje troše proračunski novac zbog svojih paranoja, što Milanović svesrdno odobrava, toliko su ofucane teme da ih ovdje nećemo ponavljati. Bitno je samo to što se pohlepni Hrvati i njihova nejač prežderavaju nekvalitetnom hranom. Sitnicu poput najmanje 60 tisuća djece u Hrvatskoj koja, po UNICEF-u, žive ispod granice siromaštva u Milanovićevoj Zemlji Dembeliji zanemarit ćemo za potrebe ovdašnjeg Potemkinova sela.

I nije Milanoviću prvi put da valja gluposti na temu gladne djece.

Negdje sredinom ožujka ove godine na presici novinaru 24 sata na pitanje o gladnoj djeci odgovorio je: "Djeca su gladna? To je kampanja vašeg lista, je li tako? Pogledao sam sliku iz svoje generacije, i onima kojima smo se rugali da su debeli, prema današnjim mjerilima bili bi mršavi. Danas je veći problem prekomjerna težina od gladi. Djeca kod kuće hrane se lošom hranom. Ja vjerujem da ima ljudi koji nemaju novca da plate djeci obrok u školi, ali isto tako vjerujem da doma imaju više loše hrane nego što je to bilo prije. I takva hrana ih više zdravstveno opterećuje. Trebali bi se više baviti problemom pretile djece."

U Milanovićevu snobovskom svijetu nema gladne djece. Postoje samo, fuj, pretila. Koja svoje ogromne želuce i prevelike stražnjice svaki dan nezasitno trpaju kruhom i krumpirom da im ne bi izdajnički kruljila.

Na Milanovićevu planetu, on, bivši mu prvi potpredsjednik Vlade i wannabe opinion-maker s pogolemim poreznim dugom državi – svi redom profinjena i rafinirana ukusa, raritetnih gastronomskih znanja, a neki među njima i prave hodajuće enološke enciklopedije – prema svjedočenju onoga koji za sebe misli da je novinar saznajemo da "su se sva trojica s najvećim užitkom bacila na sushi i sashimi, gdje su prirodno dominirale blijede fete tora, tunine potrbušnice, najcjenjenijeg dijela tune plavoperke". Pritom je Milanović, doznali smo i to, ostao potpuno osupnut, šokiran i zgranut otkrićem da "Čačić nije imao pojma da se uz sirovu ribu pije bijelo vino, nego je očekivao pivo".

Gladna djeca nikako da ga osupnu. Još manje zaposleni koji također nemaju što jesti. Osim ako ispravnom, kvalitetnom i redovitom prehranom ne smatra ono kada štrucu kruha metodom tankih šnita, kako nas je velikodušno podučila njegova supruga, uspijete rastegnuti na tjedan dana.