Hrvati još uvijek žele čitati i kupovati knjige

Kriza na tržištu knjiga začarani je krug iz kojega nećemo izaći sve dok se ne stvore bolji gospodarski uvjeti u zemlji, upozoravaju nakladnici, no da Hrvati još uvijek žele čitati i kupovati knjige dokazuje velika posjećenost sajma knjige Interliber koji je od 11. do 16. studenoga na Zagrebačkom velesajmu okupio 250 nakladnika i više od sto tisuća posjetitelja.

"Kad ljudi imaju problema kupiti kruh, onda naravno da imaju problema i kupiti knjigu. No, ne smatram da samim time prestaju željeti čitati. Mislim da u takvim situacijama žele čitati još i više", kazala je za Hinu glavna urednica Algoritma Ana Briški.

Upravo je posjećenost Interlibera i činjenica da taj sajam iz godine u godinu unatoč krizi privlači prosječno jednak broj posjetitelja – oko stotinu tisuća – te počinje čak bilježiti i rast prihoda, dokaz da Hrvati od knjige unatoč svemu ne odustaju, smatra.

"Sve to dokaz je da Hrvati žele čitati, da ljudi i dalje žele kupovati i imati knjige, iz čega proizlazi da možda još ipak ima prostora na tržištu, pogotovo ako se čitateljima ponudi dobra, kvalitetna, zabavna i privlačna knjiga", kazala je Briški.

Povećanje broja izdanja i okrupnjavanje kao rješenje

Takvih knjiga koje se objavljuju u inozemstvu, a koje su zavrijedile da nađu svoj put do domaćeg čitatelja još uvijek ima dovoljno, istaknula je, i upravo bi to mogao biti ključ suočavanja s krizom izdavaštva.

"Vjerujemo i nadamo se da nam ova kriza možda ipak pruža šansu da, ukoliko se potrudimo, ako zagrizemo i objavimo veći broj naslova, da onda jače nastupimo na tržištu i privučemo više pozornosti", kazala je Briški.

U ovoj godini Algoritam planira objaviti osamdesetak naslova, što je manje nego u godinama prije krize, ali već u sljedećoj u planu je povećanje broja objavljenih naslova na oko 130, što su "lijepe brojke i prije krize u nakladništvu", kazala je.

Jedan od načina poticanja rasta prodaje knjiga je snižavanje njihove cijene, što pak ovisi o količini prodanih knjiga, jer što je manje knjiga prodano to je veća maloprodajna cijena knjige zbog većih početnih troškova, istaknula je Briški.

Dobar omjer nešto niže cijene uz istodobno zadržavanje većih naklada dijelom ovisi o veličini trgovačke mreže nakladnika.

Zato su Algoritam, Profil i Mozaik knjiga odnedavno spojili svoju maloprodajnu mrežu, nadajući se da će im smanjenje troškova omogućiti veća ulaganja u rast naklade, odnosno niže cijene.

Manji izdavači traže alternativne puteve promocije

Urednik Zagrebačke naklade Krešimir Maligec ne slaže se da okrupnjavanje ima stvarnog učinka. Nestankom starih knjižarskih mreža u čijim se knjižarama diljem regije mogao naći svaki objavljeni naslov, nakladnici su naprosto prisiljeni dovijati se drugim načinima predstavljanja svojih naslova čitateljima, istaknuo je.

Ideja o "salonu knjige" u suradnji s drugim manjim nakladnicima često se razmatra, kazao je Maligec, no pitanje je koliko bi takvo "ekskluzivno" mjesto funkcioniralo u današnjim tržišnim uvjetima.

Možda će u tom smislu biti od pomoći krediti HBOR-a namijenjeni nakladništvu koje je najavilo Ministarstvo kulture, no do tada moraju se oslanjati isključivo na sebe i dostupne načine "obavještavanja čitatelja o tome da postojimo".

"A to znači da preko društvenih mreža i sajmova pokušavamo održavati što veći kontakt s čitateljima", kazao je.

Upravo je takvo jedno mjesto Interliber, gdje se Zagrebačka naklada također nastoji nametnuti većim brojem novih naslova, kojih je ove godine na Interliberu taj nakladnik predstavio 25 posto više nego prošlih godina, istaknuo je Maligec.

Napomenuo je ipak kako, iako brojke pokazuju da Interliber ima dobru posjećenost, "stanje na terenu" pokazuje da je ljudi manje. "Hrvati i dalje vole čitati, ali više toliko ne kupuju knjige. Prodaja stagnira, a promet nam je četiri puta pao u odnosu na 2006.", istaknuo je Maligec.

Da je Interliber odlično mjesto za izravan kontakt s čitateljima smatra i urednik i suvlasnik nakladničke kuće Sandorf Ivan Sršen, koji tvrdi da se unatoč krizi svi izdavači "ipak vrate kući s nekom zaradom".

"Interliber me svake godine razvedri ili barem razuvjeri u crne slutnje koje se stalno gomilaju, jer je broj kupaca već godinama konstantan", kazao je Sršen za Hinu. Smatra da bi se slična manifestacija u Zagrebu trebala održavati više puta godišnje, kako bi se ljude koji pohode taj sajam uključilo u još neka slična događanja.

S druge strane, glavni urednik Meandar Medie Branko Čegec nije toliko optimističan, te tvrdi da su stvari samo u posljednjih godinu dana, između dva Intelibera, "potonule još dublje". "Tome svjedoči činjenica da su izdavači za ovaj Interliber maksimalno snizili cijene i to za dodatnih 20-30 posto u odnosu na prošlu godinu kad govorimo o starim izdanjima", kazao je Čegec Hini.

U toj situaciji, Interliber je postao mjesto na kojem se pokušava osloboditi prostor u skladištu i učiniti knjige dostupnije ljudima koji si ih zapravo ne mogu priuštiti, smatra.

Maksimalno uključiti čitatelje u život izdavačke kuće

Sršen se slaže da je optimizam relativan pojam u postojećim uvjetima, "a pogotovo su različiti rakursi velikih i malih". "Publika je izuzetno mala i mali ju izdavači moraju znati cijeniti, a nezavisno izdavaštvo svugdje u svijetu održava se i preživljava isključivo kroz stupanje u izravan kontakt s čitateljima, što je danas osobito lako ostvariti preko društvenih mreža", kazao je.

Sandorfova je poslovna politika upravo preko dostupnih internetskih kanala održavati svoje čitatelje obaviještenima o tome što mogu očekivati, što naručiti ili kupiti unaprijed, a što je u najavi.

Dio "uspostave izravne komunikacije s čitateljima, dobivanja od njih povratne informaciju što im se sviđa a što ne, te uključivanja čitatelja u život izdavačke kuće" je i upravo uvedena Sandorfova akcija pretplate, koja nudi čitateljima popust od 70 posto na 15 novih izdanja tijekom godine dana, kazao je Sršen.

Čegec također smatra da su elektronski mediji jedan od ključeva za ostvarivanje veće vidljivosti malih izdavača, no ističe da je pitanje kako doprijeti do njih "za nas još uvijek velika enigma i po tom smo pitanju posve nemoćni".

Problem malih izdavača je u tome što oni ne rade komercijalna izdanja - "njih uglavnom pokupuju veliki izdavači, koji su onda ti koji nameću cijene, autorska prava itd.", kazao je. Upravo su komercijalni naslovi ono što dobiva najveću pozornost u ionako šturim medijskim prikazima vezanim uz knjigu, upozorava.

"Mali izdavači rade ono što bi svaka kultura trebala imati i što bi trebao biti kulturni standard neke zemlje. Naš problem je što nemamo kulturnu politiku koja bi to znala prepoznati, a nemamo više ni kulturni kontekst unutar kojega bi se takve stvari normalno prepoznavale", kazao je.

Također nemamo ni medije koji bi informaciju o proizvodu kao što je knjiga prenijeli javnosti – kulturne rubrike u novinama, kritiku knjige, smatra. Izdavači su tako prepušteni sami sebi, pri čemu koriste sve uobičajene dostupne mehanizme, prije svega internet.

U našoj još uvijek u informativnom smislu konzervativnoj sredini, ono što se ne pojavljuje u medijima i na televiziji "kao da ne postoji", pa je stoga ključno pitanje pronaći način na koji mali nakladnici mogu prodrijeti u medije, prije svega elektronske, ocijenio je.

"Što sve to znači za male izdavače kao model preživljavanja? Mislim da se snalazimo, da pokušavamo nekako držati nos iznad vode koliko god to izgledalo neuvjerljivo i zapravo možda nije ni realno", dodao je. "No, situacija nije takva da bismo trebali odustati. Mi vjerujemo da je moguće stvari pokrenuti barem utoliko da posao koji radimo bude nekome potreba", poručio je na kraju.