Diplomirani anglist i komparatist književnosti, zaljubljenik u putovanja i kvalitetne mesne obroke, iz Hrvatske je otišao trbuhom za kruhom. Novi dom pronašao je u europskoj zemlji s najvećim brojem ateista – Češkoj
Ne tako davno, niže od ljudskog pogleda, živjeli su dokoličar cvrčak i radišni mrav. Unatoč tome što su dijelili susjedstvo, nisu dijelili i jednake poglede na život. Kako ne bi imalo smisla da malom zemljom za veliki odmor vladaju mravi, nastavak prispodobe je posve suvišan, a relacija će uskoro postati jasnija.
Za razliku od Hrvatske, Češka je danas zemlja stabilnoga gospodarstva, koja zahvaljujući centralnoj geografskoj poziciji i liberalnim zakonima o radu, s lakoćom privlači strane investitore.
Srednjoeuropska država znana po nepretencioznom humoru i kvalitetnom pivu, privukla je i 33-godišnjeg Krunoslava Koprivnjaka, diplomiranog anglista i komparatista književnosti rodom iz Krapine.
Krunoslav je Hrvatsku napustio prije tri godine bez mnogo razmišljanja.
"Kao i veći dio stvari koje su mi se dogodile u životu – i ova se naprosto dogodila. Nije to bio rezultat neke promišljene odluke, više splet okolnosti i stjecaj slučajnosti koje su se odigrale u određenom trenutku kad mi je dosadila učmalost jedne sredine, kad je zasićenost jednim te istim prostorom i retorikom dosegla kritičnu točku te sam bio otvoren za razne mogućnosti oko sebe. Budući da uživam u putovanjima i blagi sam ksenofil, ideja da odem i živjeti izvan matične države učinila mi se sjajnom. I još uvijek se čini takvom. U biti, iz sadašnje perspektive, čini mi se da nisam ni otišao dovoljno daleko da bi se to moglo smatrati pravim odlaskom, još sam tu u susjedstvu, unutar istoga kulturnoga kruga vodim razgovore ugodne naroda slavenskih."
Prvi korak bila je slovačka prijestolnica Bratislava, a primarni razlog - gastronomsko-ekonomski, tzv. trbuhom za kruhom. Nakon godine dana, shvatio je da Bratislava nije grad po njegovu ukusu i da je vrijeme za dizanje sidra te ažurirao LinkedIn-profil i potražio nove prilike. Ubrzo se otvorila karta Praga, gdje danas radi kao prodajni predstavnik u tvrtki Oracle.
Na novu sredinu, kaže, lako se navikao zahvaljujući podršci djevojke, prethodnom slovačkom iskustvu i susretljivom poslodavcu, no i činjenici da je život u Češkoj donekle sličan životu u Hrvatskoj, izuzev par upečatljivih razlika.
"Najznačajnije razlike koje bih naglasio su društvenog i privatnog karaktera. Na prvi pogled u oči najviše upada ekonomska situacija i zaposlenost, koja u Češkoj premašuje 92 posto, a u Pragu i 97 posto, znači samo onih 3 posto građanstva, koje ne bi ni vilama uspio natjerati na posao, doista i ne radi. Posla ima za sve koji raditi žele, i to se reflektira na sve aspekte društvenog života – od poslovnog optimizma do pozitivnog ozračja koje vlada među ljudima", govori naš sugovornik.
To nisu jedine prednosti koje ističe: "Razvijena je kultura izlaženja i restorani su uvijek puni, ne samo u centru – usluga je cjenovno dostupna svima i nerijetko familije skoknu u lokalni restoran na ručak ili večeru. Javni prijevoz je jeftin i učinkovit, na znatno višoj razini nego u Hrvatskoj."
Hvale vrijednim smatra napredni češki turizam te tvrdi da Prag s potpunim pravom nazivaju "Parizom istoka": "Grad je uređen i infrastrukturno funkcionira te najvećim dijelom sudjeluje u ukupnim prihodima od turizma (koji su, uzgred rečeno, oko 80 posto hrvatskih prihoda)."
Ako financijsko-duhovna kriza koja harači Hrvatskom u vidu zombi-epidemije nije zakačila i vaš duh, zacijelo ste kadri radovati se impresivnom postotku češkog radnog stanovništva i simpatičnim mu posljedicama.
Budući da je svaka država u konačnici tek zbroj svih njezinih individua, možda ključ uspjeha, odnosno neuspjeha treba potražiti upravo u društvu, a u toj je stavci privremeni Čeh Krunoslav uočio neke bitne razlike: "Češko je društvo iznimno liberalno i tolerantno, ljudi ne zabadaju previše nos u tuđa posla, što može imati i negativne aspekte – npr. slabo poznajem svoje prve susjede, a česte su i provale u automobile i stanove. Češka kao zemlja s najvećim postotkom ateista na svijetu poštuje i održava svoje crkve kao spomenike određenog proteklog vremena i kulture, dok su im istodobno pojmovi poput 'katolibanstva' potpuno nepoznati."
Iako priznaje da sa sobom nosi i nedostatke, upravo je liberalizam jedna od dviju mu najdražih osobina novog doma. Druga je, pogađate, slavno češko pivo. "Oduševljava me što je pivo jeftinije od vode i kvalitetnije od većine piva koje sam do sada probao."
Da reci o liberalnom i tolerantnom društvu, koje se, ako to poželi može pacati u kvalitetnom pivu jer je ono jeftinije od vode, ne bi aktivirali domaći gen za jal, idealno je vrijeme i za pokoji nedostatak.
"Neki od osobnih najvećih izazova bili su mi neki lokalni običaji ili njihov nedostatak, primjerice, nema kulture višesatnog sjedenja na terasama kafića, odlaska na plac, nema kupusa u glavicama – ovdje ga ribaju, a pokušaj konzumacije lignji 'a la Romana s citronou' skoro me stajao glave", govori Kruno te dodaje da mu usfali i Jadransko more.
Budući da mu se, kaže, nijedan dugoročni plan u životu nije ostvario, prestao je tratiti vrijeme na razmišljanja o dalekoj budućnosti. Ipak, u sljedećih nekoliko godina ne vidi povratak jer još nije završio poslovne projekte zbog kojih je i otišao iz zemlje, a kako vrijeme prolazi, otkriva još zanimljivih destinacija koje bi volio iskusiti.
Za kraj je s nama podijelio, po njemu, sasvim dobrodošlu nuspojavu života vani.
"Nevezano uz Češku, najveća prednost odlaska u inozemstvo i svojevrsnog dobrovoljnog ostracizma je da se čovjek prestane opterećivati stvarima na koje nema direktan utjecaj, i to je u punom smislu kunderovska nepodnošljiva lakoća postojanja. Jednom kad iz glave izbacite dnevnopolitička previranja i medijsko-senzacionalističko bombardiranje, život postaje mnogo ugodniji i produktivniji."