U Hrvatskoj se prije krize broj izdanih radnih dozvola kretao oko 4.500 godišnje, a uglavnom se radilo o brodogradnji, turizmu i poljoprivredi, da bi 2014. taj broj pao na izdanih 250 radnih dozvola. Koordinator projekta za Hrvatsku Boris Knežević Foto: FaH/Daniel KASAP
Za poboljšanje pravne regulative u zaštiti radnih i socijalnih prava radnika migranata ugroženih na sivom tržištu rada trebalo bi uvesti nordijski model suradnje između četiriju država - BiH, Crne Gore, Srbije i Hrvatske, predložili su predstavnici Igmanske inicijative, prenosi Hina, na okruglom stolu "Sloboda kretanja radne snage između zemalja Daytonskog sporazuma uz korištenje iskustava nordijskog modela suradnje".
Time bi se, smatraju sudionici skupa koji je organizirao saborski Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo, na efikasniji način uredilo tržište rada i slobodno kretanje radne snage.
Nordijske zemlje osnovale su 1952. godine Nordijski savjet kao zajedničko tijelo koje je s vremenom postalo otvorenom zonom za kretanje radne snage, a usuglašavaju se i neke unutarnje politike. "Mi smo na pola puta projekta koji se odnosi na konkretnu primjenu nordijskog modela u nekim područjima unapređivanja suradnje parlamenata četiriju zemalja Daytonskog sporazuma", rekao je voditelj projekta Aleksandar Popov. Ključno se područje, kaže on, odnosi na slobodu kretanja radne snage.
"Naizgled vlada nezaposlenost u regiji, a mi se zalažemo za slobodu kretanja radne snage. No, ovdje je riječ o strukturnoj nezaposlenosti obzirom da nedostaje određenih struka u pojedinim zemljama. Ekspertna grupa Igmanske inicijative snimila je stanje, dala preporuke, a jedna od ključnih je da se radi na zaključivanju bilateralnih sporazuma kojim bi se reguliralo to područje te da se oformi međudržavno tijelo koje bi vodilo računa o implementaciji", istaknuo je Popov. U sve to, kaže, važno je da se uključe poslodavci i sindikati. Također je problem, rečeno je, u prepoznavanju diploma, s obzirom da svaka od zemalja ima svoj obrazovni sustav.
Koordinator projekta za Hrvatsku Boris Knežević podsjetio je da su četiri zemlje sklopile ugovore o socijalnom osiguranju, kao i, s izuzetkom Crne Gore, ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, što je važno za radnike, kako plaće ostvarene u trećoj zemlji ne bi bile oporezivane u njihovoj. „Ostaju problemi koji se tiču primjene Europske socijalne povelje u dijelu koji govori o pravima radnika migranata. Tu je Hrvatska stavila rezervu pa cijeli jedan članak nije ratificirala i ne postoji mogućnost pravne zaštite u okviru kolektivnih zahtjeva koji se mogu podnijeti pred tijelom Europske socijalne povelje koje odlučuje o kolektivnom zahtjevima", rekao je Knežević.
Problemi stranih radnika u Hrvatskoj su stanovanje, spajanje obitelji, pitanje prava pristupa djece u školu. "Ta pitanja nisu riješena nikakvim bilateralnim ugovorima, a Europska socijalna povelja ovdje stavlja visoke kriterije", naglasio je Knežević.
U Hrvatskoj se prije krize broj izdanih radnih dozvola kretao oko 4.500 godišnje, a uglavnom se radilo o brodogradnji, turizmu i poljoprivredi, da bi 2014. taj broj pao na izdanih 250 radnih dozvola.
"Pokušavamo kroz parlamentarnu suradnju odbora za socijalnu politiku doći do zakonskih rješenja koja neće zadirati u suverenitet država, već će pokušati stvoriti neki mini-prostor sličan EU na ovim prostorima, a tu nam je uloga Hrvatske vrlo važna. Ne znam hoćemo li uspjeti, ali činjenica je da u BiH imamo oko 600.000 nezaposlenih, a velika je nezaposlenih i u Srbiji i Crnoj Gori, pa mislimo da bi radna snaga iz tih država, već zbog nepostojanja jezične barijere, imati prednost", rekao je supredsjednik Igmanske inicijative iz BiH Vehid Šehić.
Supredsjednik Igmanske inicijative za Hrvatsku Zoran Pusić ocijenio je kako je sve prisutniji trend kretanja "prema većim restriktivnim kretanjima radne snage među zemljama zapadnog Balkana". Taj trend, po njegovom mišljenju, ima dva izvora. "Hrvatska je članica EU i sloboda kretanja radne snage okrenuta je prema EU, a ne prema prvim susjedima", kazao je Pusić. Mišljenja je i kako će se uspostavom šengenskih restrikcija pojačati restrikcije prema BiH, Srbiji i Crnoj Gori. Drugi je izvor, kaže Pusić, jačanje radikalno desnih nacionalističkih političkih opcija.