Eurogrupa želi propast Sirize i Podemosa da joj ne ugrozimo mjere štednje

Nastao na velikom prosvjednom valu Indignadosa, španjolski Podemos (Mi možemo) pojavio se lani niotkud i osvojio osam posto glasova na izborima za Europski parlament te tako u EP poslao pet zastupnika. Otad stranka samo raste, pa je danas s 350.000 članova druga po brojnosti u Španjolskoj, nakon tradicionalno snažne i u sve sfere umrežene Narodne stranke.

Njihov se vođa Pablo Iglesias, podsjetimo, u noći Sirizine pobjede pojavio na pozornici zajedno s Aleksisom Ciprasom, uz taktove Clasha, i tako najavio da u Europi pušu neki novi vjetrovi. Otad se europski čelnici upiru uništiti grčku Sirizu, prije svega zato da njezinim stopama ne krenu u Španjolskoj i drugim dijelovima Europe.

O izgledima Podemosa na nacionalnim izborima i budućnosti Europe razgovarali smo s Antoniom Sanchezom, dvadesetšestogodišnjim članom Političkog tajništva Podemosa, koji se s doktorskog studija metafizike preselio u Europski parlament, gdje koordinira rad Podemosovih zastupnika. Sanchez je i sam bio sudionik iscrpljujućih španjolskih prosvjeda, a u Zagrebu gostuje u sklopu Subversivea te je tom prilikom dao intervju za Forum.tm i Lupiginom novinaru Hrvoju Šimičeviću. 

Što očekujete od izbora u studenom?

Mislim da imamo veliku šansu koju ne smijemo propustiti. U suprotnom će stare političke opcije rekonstruirati svoj pristup i zatvoriti mogućnost za promjene. Nećemo imati drugu šansu. Moramo pobijediti. Da se glasanje provede sada, prema direktnom istraživanju javnog mnijenja, to bi se i dogodilo.

Koje su osnove vašeg izbornog programa?

Mislim da sve stranke na europskoj periferiji, koje se žele boriti protiv mjera štednje, trebaju imati stodnevni i dvogodišnji program. U prvih sto dana cilj nam je spriječiti deložacije, kojih je sada oko 300 na dan. U Španjolskoj ima oko tri milijuna praznih stanova nastalih u vrijeme građevinskog balona. U prazne španjolske domove možete smjestiti gotovo cijelu Hrvatsku. Druga stvar u našem programu je revizija duga, preko koje ćemo vidjeti koji je dug legalan, a koji nije. Nakon toga, pokušat ćemo ga restrukturirati i razgovarati o njegovoj revidiranoj isplati. U Španjolskoj imamo 400.000 ljudi koji žive od politike. Cilj je velik dio tog novca preusmjeriti u obrazovni i slične javne sustave.

Kakve su posljedice mjera štednje u španjolskom društvu?

Nezaposlenost na razini od 25 posto, što znači da je više od četiri milijuna Španjolaca bez posla, odnosno 60-postotna nezaposlenost mladih, koja se u nekim dijelovima, poput mjesta u Andaluziji, gdje sam rođen, penje i na 70-postotnu. Imamo privatizaciju nekih dijelova socijalnog sustava, privatizaciju transporta, energetske kompanije su u rukama privatnika ili u procesu privatizacije, pa je cijena rate struje za dva mjeseca 500 eura.  

U Španjolskoj su svi bivši premijeri na čelu neke od privatnih energetskih kompanija. Ne možete danas premijer, a sutra, dan nakon što ste napustili dužnost, postati direktor poduzeća koje stanovništvo opskrbljuje strujom. Najprije privatiziraju elektrodistributera, a onda tu kompaniju preuzmu. Tu ćemo praksu ukinuti u prvih sto dana.

Što je s jezgrom kapitalističkog sustava? Intelektualci poput Chomskog, Negrija ili Harveyja polažu velike nade u vas u smislu nekakvog uzora za druge političke pokrete?

Svjesni smo da se 80 posto važnih zakona radi izvan Španjolske. Državama članicama prepušteno je odlučivanje o ljudskim pravima i socijalnom standardu, dok o ekonomskim pitanjima ne odlučuju. Mislim da moramo riješiti tenzije između međunarodnog ekonomskog poretka i pitanja suverenosti na način da države imaju veću autonomiju i u tom pitanju.

Ne znam koliko sami možemo promijeniti ovu situaciju, jer je riječ o međunarodnom problemu. Da u Španjolsku na vlast dođe Podemos, u Irskoj stranka poput Sinn Feina, u Portugalu Lijevi blok, a u Sloveniji Združena levica, zajedno bismo sa Sirizinom Grčkom imali 25 posto ukupne proizvodnje u Uniji i znatno drugačiju situaciju u Europskoj komisiji. Sama Grčka s tri posto proizvodnje nema pregovaračku moć. Španjolska proizvodnja iznosi 11 posto, pa se pregovaračka situacija mijenja u smislu da se snaga takvih političkih opcija više i ne može olako zanemarivati.

Kako u tom kontekstu zastupate i promovirate interese građana i popularnih pokreta na kojima ste stasali?

Trenutni poredak u Uniji takav je da im je to zadnja stvar na pameti. Mi u Podemosu intenzivno radimo na tome da građanima i organizacijama objasnimo način funkcioniranja EU-a. Među ostalim, često organiziramo posjete Europskom parlamentu za grupacije poput inicijative koja se protivi deložacijama. Što se tiče ljudi na lokalnim razinama i društvenih pokreta koji sačinjavaju jezgru političke borbe, Podemos je uspostavio svojevrsnu široku platformu preko koje se njihovi glasovi i interesi mogu čuti. Financiramo, na primjer, projekte koje predlažu. Trenutno dajemo po 1000 eura za 50 projekata, uz pet projekata po 10.000 eura.  Taj novac odvaja se izravno iz plaća Podemosovih eurozastupnika i njihovih zamjenika. Od njihovih primanja, koja iznose 8000 eura, ostavljamo im 2000. Dobar dio ostatka dajemo za projekte, ali i nevladine skupine poput organizacija za ženska prava, inicijative protiv deložacija ili udruga za prava životinja. To planiramo učiniti sa svim članovima predstavničkih tijela u Španjolskoj. Na taj ćemo način osigurati znatne količine novca za socijalne projekte o kojima će odlučivati građani, na primjer za gradnju kina u siromašnoj četvrti. Jedino se, dakako, ne mogu prijavljivati homofobni i drugi diskriminatorni prijedlozi.

Je li Sirizina pobjeda dobra ili loša za vas? Da su se u Španjolskoj izbori održali u veljači ili ožujku, bila bi pozitivna. No, hoće li eventualni Sirizin neuspjeh u razdoblju do španjolskih izbora pogoršati šanse Podemosu?

Iskreno, takav bi scenarij bio kraj našim šansama. Od početka smo svoju sudbinu povezali sa Sirizinim perspektivama. Nismo, dakako, u istoj situaciji. Siriza je, uz to, i drugačija stranka. Međutim, Europska komisija iskorištava te poveznice. Španjolski predstavnik Eurogrupe želi da Siriza ne uspije do studenoga, jer će to biti loše za Podemos. U suprotnom će u dvjema europskim državama imati izvršne političke opcije koje se oštro protive mjerama štednje, što u svakom slučaju ne žele.

Koji su vaši stavovi o trenutnim politikama Europske unije i što bi se prema Podemosu trebalo mijenjati u tom europskom kontekstu?

Naš je prvi cilj zaustavljanje svih mjera štednje. To uključuje i zaustavljanje TTIP-a i CETA-e, sporazuma o slobodnoj trgovini. Oni će biti kraj suvereniteta kakav poznajemo. Naši će se zakoni staviti u službu kompanija. Jedna od prvih stvari koju trebamo riješiti je upravo TTIP, i to tako što ćemo ga zaustaviti. Za dva tjedna o toj će se temi glasovati u Europskom parlamentu. Nadam se da prijedlog neće proći. Ako ne prođe, bit će vraćen na doradu u Komisiju. Mislim da bi, ako TTIP ne prođe, sadržaj sporazuma mogli staviti u više manjih bilateralnih sporazuma sa SAD-om te na taj način pokušati riješiti stvar na "stražnja vrata".

Često se može čuti da je EU tvorevina koja ponajprije promovira i provodi neoliberalne politike?

Ako me pitate treba li biti euroskeptičan, s obzirom na trenutne politike štednje i sporazume o slobodnoj trgovini koje EU usvaja, moj je odgovor da treba zahtijevati Europu za građane, a ne Europu za krupni biznis i tržište. S obzirom na ono što se izglasava u Europskom parlamentu, trenutno imamo Europu koja je isključivo usmjerena na tržište. Ako, primjerice, imate bilateralni sporazum s Meksikom, najvažniji je neoliberalni, ekonomski aspekt, a ne pitanja ljudskih prava. Uvijek govorimo da stvaramo paktove s državama koje poštuju ljudska prava te da tek nakon te činjenice možemo pričati i o ekonomiji. Trenutno, međutim, imamo Europu koja radi za tržišta i Europsku komisiju koja nije izravno izabrana, a čija su glavna agenda mjere štednje. S tim ne možemo nastaviti. Ista je stvar s eurom. Ako će novac raditi za Njemačku i Središnju banku, a ne za građane svih država, onda ga ne želimo. Podemos se pritom ne zalaže za izlazak iz eurozone. Stvar je u tome da moramo promijeniti pristup euru na način da bude u službi građana.

To je ono što grčki ministar financija Janis Varufakis pokušava mjesecima, ali nema uspjeha.

Da, ali on je samo jedan, treba nas biti više. Ne vjerujem da će doći do neke revolucije unutar eurozone, promjene su dugoročna stvar. Ne može se u institucije ući kao slon u staklarnicu, to neće uspjeti.

Hoće li ljudi u Španjolskoj čekati dok vi polako mijenjate politiku eura ili će vas napustiti?

Bavljenje time sastavni je dio našeg dugoročnog programa. Volio bih da program štednje možemo srušiti odmah, ali trebamo biti iskreni. Treba nas biti više, trebamo osvojiti vlast u zemlji i zajedno s drugima koji se protive mjerama štednje sjesti i razgovarati, sa Sirizom, sa slovenskom ljevicom, Ircima.

U Europskoj komisiji kažu da se Španjolska oporavlja od krize.

Lažu. Kao primjer navode rast zaposlenosti, ali zapravo se samo stvaraju prekarni odnosi. Ljudi rade dva, tri ili četiri sata na dan za 300, 400 eura, i to su ti poslovi koji su stvoreni. Oni na taj način uništavaju zaposlenost. Zadnjih godina nema nikakve nove industrije, niti se išta ulaže u istraživanje i razvoj. Ne može biti napretka bez inovacija. Nema oporavka. Imamo samo te poslove od četiri sata, a s tim ne da se ne može živjeti, nego se ne može platiti ni struja.

Dobili ste konkurenciju u Španjolskoj. Pojavila se stranka desnog centra Ciudadanos, koja je sve popularnija?

Oni postoje već dugo, ali su odjednom prije pet mjeseci počeli dobivati potporu medija, i to nakon što su neki bankari rekli kako nam treba i jedan Podemos zdesna. Odjednom su oni preko noći dobili i novac i pomoć svih medija. Pokušavamo pokazati da oni ne predstavljaju prave promjene, nego se samo pretvaraju. Malo sam istraživao i uspoređivao kako njihovi zastupnici glasaju u Europskom parlamentu. Oni su u 99 posto glasali jednako kao i zastupnici vladajuće Narodne stranke. Pokušavamo to reći ljudima, ali nam mediji ne dopuštaju, možemo samo sami širiti istinu preko društvenih mreža. Vlasnici najvažnijih novina u Španjolskoj povezani su i s drugim poslovima, sa Središnjom bankom, s Amerikom, imaju svoje interese i mi tu ne možemo poduzeti ništa. Nismo, na primjer, na televiziju uspjeli staviti ni svoj predizborni spot, ne žele ga prikazati na javnoj televiziji. Prikazuju spotove svih drugih stranaka, ali ne i naš. Imamo potporu trećine stanovništva, ali ne možemo prikazati spot. To je i nelegalno jer smo registrirana stranka i moraju nas prikazivati na javnoj televiziji. Ali vlada očito može činiti što god ju je volja.

Ne samo da vas ignoriraju nego i govore loše stvari o vama?

O da, sve vrijeme. Na primjer, mi na internetu objavljujemo sve svoje troškove, čak i ako tijekom kampanje na nešto potrošimo samo 20 eura. Mi smo jedina stranka koja to radi, ali oni to pokušavaju zloupotrijebiti, izmišljaju stvari o nama i zovu nas teroristima.

Zašto teroristima?

Kažu da smo nacionalisti, da se zalažemo za odcjepljenje Katalonije. A mi to i nemamo u svom programu. Optužuju nas da se ilegalno financiramo kada prikupljamo novac crowdfundingom jer se taj način financiranja stranaka ne spominje u zakonu. Mi se ne financiramo putem banaka, ne tražimo od njih da nam daju novac, nego ovisimo o tome u što ljudi žele donirati, uložiti. Oni, međutim, to tumače na loš način. U novine stavljaju da varamo ljude. I tako svaki dan, na naslovnicama, kao da se ne događa ništa važnije.

Kakav je vaš stav o referendumu u Kataloniji i kako se općenito ideološki određujete prema nacionalnom pitanju?

Smatramo da oni imaju pravo na referendum. Dajmo ljudima da glasaju i izjasne se što žele, a poslije ćemo vidjeti kako dalje. Ne može se samo reći ok, glasajte, pa idite. Stvari su puno kompleksnije. Ne bismo željeli da oni napuste Španjolsku, ali zalažemo se za njihovo pravo da glasaju i izjasne se. Nacionalno pitanje nije dio naše ideologije. Kada pogledate što najviše zabrinjava ljude u Španjolskoj, to nikad nije glavno pitanje, time se ne bavimo s ideološke strane. To je bitno pitanje za one koji žive u Kataloniji, ali za one koji žive u Madridu nije. Ni u anketama koje se provode u cijeloj Španjolskoj pitanje referenduma u Kataloniji nije među 10 najvažnijih u zemlji. Važna pitanja su korupcija, privatizacija, nezaposlenost…

U Španjolskoj je, kao i u Hrvatskoj, jak utjecaj Crkve. Kako se s time nosite, imate li kontakte s Katoličkom crkvom?

S vrhom Crkve ne, ali uvijek naglašavamo da je sustav koji su izgradili koristan i nama. Postoje svećenici i časne sestre poput Terese Forcades koji dijele naše stavove. Ja se s njima ne moram slagati sto posto, na primjer kada je riječ o ženskim pravima, odnosno pravu na pobačaj, ali neke vrijednosti dijelimo, poput protivljenja deložacijama, shvaćanja da ljudi ne smiju biti gladni. Gornji sloj Crkve podupire postojeću vladajuću stranku.

Ne morate se, poput Sirize, boriti protiv moćne Crkve?

To kod nas nije slučaj. Mi smo otvoreno društvo, što se možda najbolje vidi iz naše otvorenosti prema homoseksualcima, i u javnosti se ne potežu pitanja poput pobačaja, to nije stvar o kojoj se na ulici govori kao o nečem bitnom.

Možete li precizirati ideološki što je Podemos - krajnja ljevica, umjerena ljevica, socijaldemokracija?

Ljudi stalno pokušavaju od nas dobiti odgovor na to pitanje, a mi ponavljamo kako ne vjerujemo da su takve vrste podjela još relevantne. Neke ankete kažu da je 70 posto naših birača iz redova bivših konzervativnih birača. Ako se protivimo deložacijama, s aspekta ljudskih prava dobit ćemo 90-postotnu podršku svih stanovnika. Ako to obojimo u crveno, smjestimo u ljevičarski program, dobit ćemo samo 40 posto. Što je bolje odabrati?

Je li to populistička metoda?

Ne bih rekao. To znači da ljudska prava stavljamo u prvi plan. Njihov je problem stvaran i potrebno ga je riješiti. Jezik koji biramo takav je da ga razumije 90 posto ljudi. Je li to populizam? Isto je i s obrazovanjem i zdravstvenom skrbi. Neke ankete kažu da je u Španjolskoj 90 posto ljudi sklono besplatnom zdravstvu, što znači da se za to zalažu i oni koji su na desnom krilu političkog spektra.

U Europskom parlamentu pripadate lijevoj grupaciji GUE/NGL. To vas nužno smješta na političkom spektru.

Htjeli smo biti tamo gdje je Siriza i smjestili smo se na dio političkog spektra koji se zalaže za kraj mjera štednje. Potpuno nam je u redu da je to ljevica.

Vaše su ideje temeljno lijeve.

Da, jesu, ali nas u medijima stavljaju na krajnju ljevicu jer nas na taj način žele uništiti. Ako si u klasičnom okviru, to medijima olakšava posao. Lijepe nam etikete da smo bivši komunisti, prosovjetski, da ne želimo demokraciju. Ako nas proglase španjolskom verzijom Sirize, nekom lijevom kongregacijom, to im olakšava posao. Mi im ne želimo tako olakšavati posao. Razgovarajmo o programu. Smatram da je populizam kada naš bivši ministar poljoprivrede, a sada član Europske komisije, provodi kampanju na polju s poljoprivrednicima odjeven u skupo odijelo.    

Hoćete li pobijediti?

Ne znam. Nadam se. Ne mislim da će Europa preživjeti još četiri godine mjera štednje. Mi smo sretni jer u Španjolskoj nemamo krajnju desnicu kakva postoji u Francuskoj ili Grčkoj, a mislim da je i vi imate ovdje. U Europi bi morali shvatiti kako je, ako ne pobijedimo sa svojim programima, potpuno moguće da će to učiniti neka stranka koja će se možda protiviti mjerama štednje, ali će imati i snažnu rasističku politiku. Ne želimo tome svjedočiti. Pogledajte što se događa u Francuskoj s Nacionalnom frontom, a Francuska nije nebitna zemlja u Europskoj uniji.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.