Roditeljstvo bez alimentacije: pravda je spora i nedostižna, piše portal Libela Foto: Libela.org
Hrvatski pravosudni sustav poznat je po dugotrajnosti svojih postupaka, pa čak i onda kada su oni žurni. Ne donese li se mjera privremenog uzdržavanja do okončanja spora po kojoj roditelj treba plaćati uzdržavanje odmah ili donese li se, pa ju tzv. roditelj ne izvršava, onaj/ona tko živi s djecom, u pravilu majka, doslovce je prepuštena sam sebi.
Situacija zna trajati godinama i izuzetno je iscrpljujuća. Mnoge žene odustaju ili ni ne pokreću postupke u ime djece za dobivanje neisplaćenog uzdržavanja. Uglavnom ne zbog svoje dobre financijske situacije koja im omogućava da se same financijski skrbe za djecu, već znaju što ih čeka na hrvatskim sudovima i centrima za socijalnu skrb.
Radije će živjeti u siromaštvu ili raditi dva, tri posla jer se to čini bolji izbor od dugotrajnog "povlačenja po sudu".
Ekonomsko nasilje kojem je izložena jednoroditeljska obitelj u kojoj dijete/djeca ne ostvarju uzdržavanje od roditelja s kojim ne žive obrazložila je psihologinja Udruge B.a.B.e Senka Sekulić Rebić: "Jedno od najrasprostranjenijih nasilja je ekonomsko nasilje. Ekonomsko nasilje očituje se kod roditelja koji ne poštuje pravomoćnu presudu i ne izvršava svoju zakonsku obavezu uzdržavanja djeteta/djece. Kad pri tome još izostane institucionalno funkcioniranje ili pomoć, odnosi koji teže nasilju dobivaju temelj, odnosno nasilnik dobiva prostor za prijetnje i manipuliranje. Socijalna mreža može preuzeti ulogu institucije i olakšati jednoroditeljskim obiteljima funkcioniranje i opstanak, ali izloženost ovom nasilju prevladati može jedino osobna snaga.
O ekonomskom nasilju se premalo govori. Edukacija djece i mladih osoba o međuljudskim odnosima u izvan/bračnim zajednicama, kao i o zakonskim okvirima tih zajednica zapravo i nema. Institucionalno sistemska edukacija tijekom školovanja ne postoji. Angažman nevladinih udruga, iako poželjan, nije dovoljan. Osobe ulaze u zajednicu s idealiziranim uvjerenjem da ljubav sve rješava. Kada se međusobni odnosi poremete do raspada zajednice, bespomoćni su, ne raspolažu informacijama o svojim pravima, a institucionalni okvir često nije učinkovit."
Glasnogovornica Općinskog građanskog suda u Zagrebu, sutkinja Maja Bilandžić navela je statističke podatke: "Prosječno trajanje sudskog postupka od datuma početka procesa do datum pravomoćnosti odluke je 486 dana kada se radi o razvodu braka sa mllj. djecom, dok je prosječno trajanje postupka sporazumnog razvoda braka sa mllj. djecom 443 dana. To znači uključuje I stupanjski postupak, eventualne žalbe te odluke po žalbama Županijskog suda"
Znači postupak traje preko godinu dana, čak i onda kada se bivši partneri mirno dogovore o svemu. Iz dostavljenih podataka istog suda, očito je da vrlo malen broj zakonskih zastupnika/ica sudskim ili ovršnim putem pokušava ostvariti pravo za svoje dijete. "U 2013. je podneseno 635 tužbi radi uzdržavanja djeteta, u 2014. 614 i u prvih šest mjeseci 2015. 370 tužbi. Od ukupnog broja tužbi njih 122 se odnosilo na smanjenje uzdržavanja, 130 na povišenje uzdržavanja, a 163 na prestanak uzdržavanja djece", navela je glasnogovornica Maja Bilandžić i dodala: "U 2013., 2014. i prvih 6 mjeseci 2015. g. u kojima je ovrhovoditelj maloljetna osoba pokrenuto je ukupno 70 ovršnih postupaka na novčanoj tražbini te 37 postupaka na nekretnini ovršenika."
Više o ovoj temi možete pročitati na portalu Libela.org u tekstu Dinke Premužić