"Moj odabir najdražih melodija iz očeve pjesmarice i danas je isti kao prije desetak godina, a mješavina je njegovih, nazovimo tako, komercijalnih hitova, za njegov opus jednako bitne filmske glazbe i na kraju, možda i najvećeg sentimenta, dakle, pjesama pisanih za klape" Foto: Šibenik.in
Matija Dedić u 2015. objavio je čak tri CD-a - samostalni pijanistički „Ligherian Rhapsody, Piano Solo Improvisation“ u nakladi talijanskog Workin' Labela, zatim, u suradnji s riječkim gitaristom Darkom Jurkovićem Charliejem album „Jazzy Bach“ (Croatia Records/HRT) s džezističkim interpretacijama skladbi Johanna Sebastiana Bacha te još jedan samostalni pijanistički album, „Matija svira Arsena“ (Croatia Records), na kojem je osobeno predstavio skladbe svog nedavno preminulog oca, prvaka hrvatske glazbene scene Arsena Dedića. Taj CD jedan je od najprodavanijih u nas u proteklom razdoblju, pa i cijeloj godini. Među većim nastupima Matije Dedića u narednom razdoblju nakon onog s Jazz orkestrom HRT-a, na programu Večer s Arsenom 3. veljače u zagrebačkom MSU-u, svakako je koncert Matija svira Arsena u zagrebačkom ZKM-u, 4. ožujka.
„Matija svira Arsena“ nekoliko je tjedana bio prvi na popisu najprodavanijih CD-a u nas, a i jedan je od najprodavanijih u 2015. Bi li to značilo da tzv. široka publika zapravo voli slušati jazz, a da toga nije ni svjesna?
To nikako ne znači da široka publika voli slušati jazz, a iskreno, za sada zapravo ni ne znam o kojem se broju prodanih primjeraka radi. Razlog uspjeha ovog CD-a je činjenica da smo u vremenu kad on, Arsen, nažalost više nije s nama, a ja sam mu, na svoj osebujan način, kao sin izrazio zahvalnost i počast prema njegovoj glazbi. Isto tako, po prvi puta moj materijal nije etiketiran strogo pod jazz - žanr toliko mrzak širokim masama u Hrvatskoj - što je i posve točno, jer je ovdje riječ o nečem bezvremenskom, tj. interpretaciji koja sažima širok raspon mojih glazbenih interesa, utjecaja i znanja.
„Matija svira Arsena“ zanimljiv je kao album džezističkog pristupa i senzibiliteta, izgrađen na skladbama s, recimo, pop-scene, a moglo bi ga se čuti i kao djelo klasične glazbe, samo da je skladatelj bio klasičar. I Arsen Dedić je, uostalom, bio klasično glazbeno obrazovan, nije li? Je li razlika između tzv. klasične, ozbiljne glazbe, i jazza kakav ovdje svirate, samo u statusu autora i u tome poštuje li izvođač partituru doslovno ili si dopušta slobodu interpretacije?
Nastavno na prijašnje pitanje i moj odgovor, ovdje se dakle radi o trenutačnom stanju izvođača koji je u datom trenutku, vođen emocijama i savršenim uvjetima za glazbeno putovanje, odlučio tada krenuti smjerom koji čujemo na ovom nosaču zvuka. Neopisiva je sreća i spoznaja da me upravo očeva zadana tema otvorila, pijanistički i idejno, te je na već nekoliko koncerata rezultirala svaki puta drukčijim razvojem događaja koji je vrlo duboko dojmio publiku. Više klasičnim nego džezističkim pristupom odvela me i bazično velika Arsenova naobrazba diplomiranog flautista s ogromnim zanimanjem i spoznajama o povijesti glazbe.
Što vas je vodilo pri izboru pjesama za album?
Moj odabir najdražih melodija iz očeve pjesmarice i danas je isti kao prije desetak godina, a mješavina je njegovih, nazovimo tako, komercijalnih hitova, za njegov opus jednako bitne filmske glazbe i na kraju, možda i najvećeg sentimenta, dakle, pjesama pisanih za klape.
Kako to da ste „narušili koncept“, pomalo i ugođaj albuma, pozivanjem gostiju, pjevača Massima i gitarista Miroslava Tadića koji sudjeluju u posljednje dvije pjesme, „Razgovor s konobarom“ i „Ne plači“?
Nisam niti pod razno mogao slutiti da će moj odsvirani materijal imati toliki odjek kod publike i kritike te sam razmišljao na koji način da vrlo komornom projektu pridonesem nekom vrstom komercijalne note. Pozvao sam dva istaknuta glazbenika da budu gosti na albumu.
Bliži se koncert „Matija svira Arsena“ u ZKM-u, 4. ožujka. Hoće li na repertoaru biti samo ovaj album? Gosti?
Na repertoaru je isključivo materijal posvećen Arsenu. U ovom trenutku svjestan sam činjenice da je album mogao biti i bez gostiju, ali naravno počašćen sam, prije svega pristankom Tadića, divnog umjetnika i isto takve osobe s kojom sam već duže vrijeme planirao suradnju. Izrazito je cijenio mog oca. U tom smjeru, s organizatorom koncerta vrlo brzo sam dogovorio detalj koji se tiče toga da na koncertu neće biti gostiju.
Razmišljate li o mogućem „nastavku“ albuma?
U ovom trenutku ne razmišljam o nastavku albuma. Žao mi je jedino da nisam uvrstio još dvije-tri pjesme. I to je sve. Nakon ovakvog odjeka uistinu više nije potrebno, na neko dulje razdoblje, ulaziti na ovaj način u Arsenov opus.