Muke po srpskim izborima

Vlasnik najveće hrvatske kompanije Ivica Todorić nedavno je javno nahvalio ministra vanjskih poslova Miru Kovača zbog njegova usiljenog marša po europskim i regionalnim prijestolnicima u prvim mjesecima Oreškovićeve vlade.

Ministar Kovač doista je na svojoj nastupnoj diplomatskoj turneji ekspresno obišao Hrvatskoj važne europske adrese i sve susjedne prijestolnice osim Beograda. Put u Srbiju odgodio je zbog izvanrednih parlamentarnih izbora: zašto gubiti vrijeme sa starom Vučićevom garniturom na vlasti kad će je uskoro zamijeniti neka nova.

U Beograd mu se nije žurilo unatoč tome što je srpski premijer Vučić ničim izazvan u izbornoj noći prvi čestitao Kovačevu stranačkom šefu Tomislavu Karamarku izbornu pobjedu i osvajanje vlasti, iako su rezultati govorili o relativnoj pobjedi koju je u mukotrpnim i dugotrajnim pregovorima tek trebalo pretočiti u parlamentarnu većinu i formiranje vlade.

Vučić tada nije krio sreću zbog izbornog poraza Milanovićeve vlade s kojom se zbog izbjegličkog vala prošloga ljeta našao u klinču, ali i zadovoljstvo Karamarkovom makar i relativnom izbornom povjedom jer je u HDZ-ovoj kritici Milanovićeve blokade srpske granice izgleda iščitao da će s ove strane Dunava dobiti pomirljivijeg i koncilijantnijeg partnera u međudržavnim odnosima.

Premda je pogodio da će Karamarko biti bitan, pa i najbitniji faktor u novoj vladi, Vučićeva računica o novim povoljnijim vjetrovima u hrvatsko-srpskim odnosima pokazala se pogrešnom. Iako se ministar Kovač voli hvalititi da je u prvih sto dana Vlade uspio relaksirati sve odnose sa susjedima koje je Milanovićeva vlada svojom prgavošću i svađama bitno narušila, sa Srbijom se to nije dogodilo, štoviše, dodatno su iskomplicirani i zategnuti. No sve je pravdano izbornom kampanjom u Srbiji, a bolji dani u međusobnim odnosima obećani su i najavljeni za razdoblje poslije izbora.

Izbori u Srbiji su završeni, a ministra Kovača će u Beogradu opet iščekivati Vučićeva vlada u novom sastavu, ali sa složenijom situacijom u parlamentu nego u prošlom mandatu, pogotovo kad je riječ o odnosima s Hrvatskom.

Istina, Aleksandar Vučić je na izborima potvrdio svoju neprikosnovenu lidersku poziciju u Srbiji, njegova izborna lista osvojila je gotovo 50 posto glasova birača i apsolutnu većinu u parlamentu, ali je ona manja nego što je bila, jer ovaj put se razjedinjenja oporba u svih pet kolona uspjela kroz iglene uši provući preko izbornog praga i ući u parlament, zbog čega je izbornim pobjednicima d'Hondtova metoda donijela samo mrvice zastupničkih mandata.

Takva tanja Vučićeva parlamentarna većina morat će se u parlamentu suočavati ne samo s Pajtićevom Demokratkom strankom i koalicijom Tadić-Jovanović-Čanak, nego i s novom liberalno demokratskom strankom Dosta je bilo te „uskrslim“ Šešeljevim radikalima i također desničarskom koalicijom DSS-Dveri. Osim toga, njima bi se mogao pridružiti i Dačićev SPS, ako se Vučić ne predomisli i opet ga uključi u vladu, iako nije krio da je jedan od razloga raspisivanja prijevremenih izbora bio i njihovo izbacivanje iz vlade.

Svima njima je Vučićev SNS poslije ovih izbora još veći trn u oko jer je sve učinio kako bi ih ili spustio ispod izbornog cenzusa ili gurnuo na parlamentarnu marginu da mu služe kao rezervni igrači s klupe. Noge će mu podmetati kad god im se za to ukaže prilika, pa će i najmanju iskru u hrvatsko-srpskim odnosima pokušati rasplamsati u manje ili veće požare.

Odgađanjem posjeta Beogradu ministar Kovač nije se bog zna kako usrećio: kupovao je vrijeme nadajući se povoljnijoj i mirnijoj klimi za relaksaciju hrvatsko-srpskih odnosa, a dobio je rabijatnijeg Vučića i njegovu narogušenu oporbu koja će mu skakati po glavi zbog i najmanjeg popuštanja i kompromisa sa Zagrebom.