"Ni milimetra slobode ne damo, na vlasti je ekipa sa suzavcem!"

"Vrti u 'osmicu'! Vrti u 'osmicu'! Tako najbolje vijori", djevojka s naušnicom u obrvi savjetovala je prijateljicu kao držati zastavu duginih boja. Brzo su se sinkronizirale. "Osmica" je upalila! Slavljenička, 15. Povorka ponosa prkosno i veselo prošetala je u subotu središtem Zagreba. Zviždaljke, baloni, šareni kišobrani, dugine boje na zastavama, majicama i maramama, tisuće šarenih i nasmiješenih ljudi slavilo je slobodu, ljubav i različitost, ali i upozoravalo – nikad više povratak u tišinu!, donosi u reportaži Crol.

"Još Hrvatska ni' propala!", moto ovogodišnjeg Zagreb Pridea, posuđen od Ljudevita Gaja, zapravo oslikava inat svim desnim, konzervativnim i klerikalnim tendencijama koje su s novom "domoljubnom" vlašću postali naša svakodnevica.

Snažne poruke protiv crkvenih aršina

Ove je godine, čini se više nego ikad dosad, Zagreb Pride iskoračio iz šarenog urbanog folklora i uputio snažne političke poruke svim ilčićima, markićkama, hasanbegovićima, šustarima... koji se proteklih mjeseci svojski trude skrojiti nam živote po aršinima Kaptola i Markova trga.

Već uobičajeno, na Zagreb Prideu bilo je i političara, ali oni su – kao i dosad – bili samo sudionici šetnje, a nikako glavni akteri. Viđeni su tako mnogi SDP-ovci i HNS-ovci, bivša predsjednica ORAH-a Mirela Holy, bilo je aktivista Radničke fronte i stranke "Za grad"... Bilo je i glumaca, poput neizbježnog Vilija Matule. Do Ribnjaka je došla i nesuđena ustavna sutkinja Sanja Barić, a ispred Mimare bila je i Severina. U povorci je bio i vođa prve Povorke ponosa Dorino Manzin.

Prema riječima Marka Jurčića iz Zagreb Pridea, na Povorku ponosa organizirano su došli i LGBT aktivisti iz Rijeke, Srbije, Banje Luke i Mađarske.

Proglas Povorke ponosa ispred Muzeja Mimara, koji su uoči početka povorke pročitali Petra Tomašić i Antonio Dominik, jasno je poručio da je došlo vrijeme borbe za očuvanje stečenih prava, i to ne samo LGBTIQ osoba, nego i ženskih ljudskih prava, slobode medija, javnog školstva, slobode udruživanja, prava za izbjeglice, za radnike, a protiv kapitala...

"Ni milimetra svoje slobode ne damo! Gradimo zajedno društvo u kakvom želimo živjeti! Još nije kasno! Još Hrvatska ni' propala – dok je različitosti, dok je tjelesne autonomije, dok je sekularnosti, dok je antifašizma, dok je slobode! Prajd je za sve nas dok nam živo srce bije!", poručili su s Rooseveltovog trga.

Prije 15 godina, na prvu su Povorku ponosa bacani suzavac i kamenje. Bilo je svega tristotinjak sudionika, od kojih je tridesetak ozlijeđeno. Danas, iako i dalje pod jakim policijskim osiguranjem, povorka je do parka Ribnjak, preko Ilice i Trga bana Jelačića, prošla bez ijednog incidenta.

Mahanje s prozora i baloni duginih boja

Koliko smo mogli čuti, nije bilo ni ružnog dobacivanja, štoviše – mnogi prolaznici su fotografirali, neki su mahali... Stariji bračni par na zadnjem katu zgrade na križanju Draškovićeve i Vlaške uporno je mahao, ali bili su previsoko da bi ih spazili iz kolone. Nisu se dali – kad nije upalilo rukama, našli su crvenu maramu i zaslužili pljesak i mahanje iz kolone. Na prozorima uzduž rute bilo je i onih tihih, iza zatvorenih prozora, ali i veselih ljudi na balkonima.

Dok je Frankopanska iz stanova promatrala gotovo u tišini, ulica na prilazu parku Ribnjak posebno se iskazala – izlazile su majke i bake s bebama, jedna građanka dobrano se potrudila i napuhala čitav svežanj balona duginih boja s kojima je ustrajno pozdravljala kolonu...

Transparenti su slali razne poruke koje aludiraju na svu raskoš kojekakvih zabrana, ukidanja i prijetnji posljednjih mjeseci koje stižu iz vrha vlasti, iz kojekakvih HRAST-ova, Hodova za život i "domoljubno/mostovih" koalicija : "Put u mrak nije naš izbor", "Naša djeca zaslužuju bolje", "Mizoginija ubija", "Ovo su moja četiri zida", "Za sestrinstvo i jedinstvo", "Ponos bez predrasuda", "Prajd je javno dobro", "Kvir feministkinje protiv kapitalizma", "U povorci ponosa hodam za život", "Dosta konzervativne izolacije"...

I dok je prema policijskoj procjeni kolona od Mimare krenula s oko 3000 ljudi, do Ribnjaka je ta brojka porasla najmanje dvostruko. U jednom trenutku lijepo se moglo vidjeti – dok je početak povorke već stigao do Draškovićeve, "rep" je još bio na Trgu bana Jelačića.

"Ovo mi izgleda kulturno, iako ima ljudi koji su protiv i negativno pljuju po njima. Mislim da je sad ipak lakše biti homoseksualac u Hrvatskoj nego prije, više nema nemira i prijetećeg izvikivanja. Sada je to već povorka ponosa", kazao nam je 49-godišnjak na Trgu bana Jelačića koji se tamo slučajno zatekao u šetnji s kućnim ljubimcem.

"Danas je ekipa sa suzavcem na vlasti!"

I žena iz jednog dućana u Ilici sa smiješkom je gledala kolonu uz kratki komentar: "Meni je to u redu". Nekoliko prolaznika ipak je mudro šutjelo na našu molbu za komentar – prodavačica jagoda samo je odmahivala rukom, gospođa na tramvajskoj stanici ljutila se da nema tramvaja, a 50-godišnja majka i kći u ranim dvadesetima uporno su odbijale išta reći, skretale glave i stiskale usnice. Kao da se trude da ne ispadnu politički nekorektne. Barem neki pomak.

Istodobno, na ulazu u Ribnjak, 75-godišnjak na biciklu bez femkanja nam je odgovorio: "Meni je ovo jako dobro. Svatko ima svoje. Vjerujem da je ljudima koji nisu kao većina teže živjeti u Hrvatskoj. Nikome nije lako, a njima pogotovo. Ne toleriraju ih svi, ne shvaćaju ih svi na isti način, neki možda misle da su i manje vrijedni. Sigurno im nije lako. Ali ja svake godine dođem sa strane i pogledam povorku", kazao nam je muškarac bez ustručavanja.

Nakon nešto više od sat vremena šetnje kroz grad, Pride je završio u parku Ribnjak, na travi i dekicama uz Elemental i ABOP, grupe od pet glazbenika koji su posuđeni iz Elementala, Pipsa, Kriesa, Sinesteta i Pridjeva.

"Prije 15 godina na nas je bačen suzavac. Danas je ekipa sa suzavcem na vlasti! Žele da šutimo, da se pokorimo i da budemo podanici", poručila je Remi iz Elementala.

Mi, LGBT učenice i učenici postojimo i trebamo vašu podršku

U šarenom Ribnjaku govorio je i srednjoškolac Dino Markešić koji se založio za LGBT prava svojih vršnjaka.

"Neki od nas imamo roditelje koji nas podržavaju, ali mnogi moji vršnjaci žive u strahu i 'u ormaru'. Hrvatske škole nisu sigurne za LGBT učenike i učenice. Odgovornost za njih ne bi trebali podnositi samo naši ravnatelji i učitelji, nego cijeli sustav obrazovanja. Mi za njih ne postojimo. Ja im zato želim poručiti da mi LGBT učenice i učenici postojimo, ima nas u svim školama i trebamo vašu podršku. Želimo da se u školskim predmetima uči o prihvaćanju LGBT osoba i o ljudskim pravima", poručio je Dino.

Helena Ilijaš, volonterka Zagreb Pridea, poslala je poruku ohrabrenja LGBTIQ osobama: "Ako nas čujete, znajte da niste sami/e, niste jedine/i! Zajedno možemo promijeniti ovo društvo i učiniti ga boljim za sve ljude! Društvo u kojem će svako uživati jednaku zaštitu pred zakonom, društvo u kojem će svatko moći voljeti i biti voljen! Da može doći živjeti u ovaj grad i dobiti dostojanstvenu plaću za svoj rad! Važno je da se svi zajedno uključimo u borbu i ne smijemo se nikada predati!"

Nakon proslave na Ribnjaku, šarenilo seli u Močvaru.