Kako je radnička klasa u Hrvatskoj otišla u raj

Radnička klasa u Hrvatskoj otišla je u raj i potpuno iščezla iz svijesti stotina tisuća Hrvata, koji zapravo pogrešno misle da pripadaju srednjoj klasi, zaključak je teksta dviju hrvatskih antropologinja u novom broju časopisa Narodna umjetnost.

Radništvo nije samo ono malo zaposlenih u industriji, nego i golemi broj nezaposlenih, neplaćenih i prekarnih radnika u uslužnom sektoru. Mnogi od njih, premda smatraju sebe srednjom klasom, imaju sve razloge podržati radikalnu transformaciju političkih, ekonomskih i kulturnih odnosa na totalno rastrojenoj poluperiferiji društva, kaže se u tekstu Tee Škokić s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i Sanje Potkonjak s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Prvi korak u raj

Odlazak radničke klase u raj, prema autoricama, imao je dvije faze. Prvu je obilježilo socijalističko razdoblje tijekom kojeg se pod pojmom radničke klase zapravo mislio na srednji sloj i težilo društvu blagostanja poznatom iz kapitalističkog svijeta.

Naime, pojam radničke klase u socijalističkoj Jugoslaviji bio je rezultat ideje da su različite društvene nejednakosti dio klasnog pitanja, koje će se razriješiti ukidanjem imovinske nejednakosti.

Jugoslavenski socijalistički model u ekonomskom pogledu bio je hibrid planske i tržišne ekonomije, s kapitalističkom idejom države blagostanja i komunističkom izvedbom socijalnih prava, objašnjavaju autorice.

Potrošačka kultura socijalizma klasno pitanje riješila je uspostavom jedinstvenog srednjeg sloja, kao dokaza vlastitog društvenog uspjeha, a pojam radništva se zazivao samo prigodno, u ideološkim manifestima vladajuće nomenklature.

Drugi korak u raj

Drugi korak odlaska radničke klase u raj je kapitalistička tranzicija nakon 1990. godine, koja je, kažu, hrvatsku industriju uništila više od rata, te potpuno izbrisala radno-pravno naslijeđe socijalizma.

U prvih deset godina tranzicije razina nezaposlenosti popela se s osam na blizu 20 posto, odnosno na oko 30 posto, ako se uzmu obzir i oni koji nisu primali plaću. Istodobno, broj radnika koji su bili članovi sindikata pao je s 90 posto na 50 posto, dok se članstvo velikih sindikata prepolovilo, kaže se u tekstu.

U današnjim razmatranjima posljedica tranzicije srednja klasa proglašena je najvećim gubitnikom, premda većina od 280.000 nezaposlenih i 15.000 zaposlenih koji rade, a ne primaju plaću (podaci s početka 2015.), pripada slojevima niskokvalificiranih i srednjekvalificiranih radnika, dakle, oni su radnička klasa.

Tranzicija je potpuno ispraznila značenje radničke klase i prognala ju iz društvene svijesti. Zato rasprava o kapitalističkoj restauraciji postsocijalističkog razdoblja zanemaruje pitanje klasnih odnosa i postaje isključivo lament za nestankom srednje klase i njezina visokog životnog standarda, zaključuje se u tekstu.