Novim je zakonom jasno definirana i dostupnost arhivskog gradiva koje je nastalo do 31. prosinca 1990., pri čemu je napravljena jasna distinkcija između progonitelja i žrtve, ističu u Ministarstvu kutlure Foto: HINA/Zvonimir KUHTIĆ
Nakon Mosta čije je izmjene Zakona o arhivskom gradivu i arhivskoj građi krajem ožujka Sabor uputio u drugo čitanje, i Ministarstvo kulutre krenulo je sa svojim prijedlogom, novim Zakonom o arhivima.
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek predstavila je danas Nacrt prijedloga Zakona o arhivskom gradivu i arhivima te pozvala svu zainteresiranu javnost da se uključi u javnu raspravu o zakonu koji bi trebao unaprijediti i osuvremeniti sustav zaštite arhivskog gradiva u RH te se na pravi način obračunati s pitanjem suočavanja s prošlošću nedemokratskih društava.
"Ključni se ciljevi odnose na tri važna područja koje uređuje Zakon o arhivima, a to je pitanje transformacije arhivske službe, pitanje dostupnosti arhivskog gradiva i njegovog korištenja, te pitanje osiguranja zakonskog okvira za elektroničku dokumentaciju", kazala je ministrica iznoseći osnovne elemente nacrta prijedloga Zakona o arhivskom gradivu i arhivima na konferenciji za novinare u Ministarstvu kulture.
Postojeći Zakon, na snazi od 1997. godine, po svim tim trima točkama nedovoljno uređuje stanje te je prilično zastario, napomenula je.
Zakonom se u prvome redu želi postići da javna uprava cjelovito i kvalitetno dokumentira svoju djelatnost, te da ta dokumentacija bude dostupna i sačuvana na adekvatan način.
Jedan od ciljeva donošenja zakona je i pitanje suočavanja s prošlošću nedemokratskih društava.
"Želimo da se arhivi otvore i da arhivsko gradivo iz tog razdoblja ima punu dostupnost i to uz punu skrb za dostojanstvo onih koji su bili žrtve tih represivnih režima", rekla je Obuljen Koržinek.
Zakon iz 1997. nije se posebno odredio prema tom pitanju, a jedan dobar dio problema, posebno onaj koji je potenciran u javnosti vezano uz dostupnost gradiva, nije vezan uz sam zakon već uz određena postupanja koja su bila vezana uz to gradivo, napomenula je.
"Ključno je reći da će se sada, jer očito postoji i volja i potreba, to pitanje što se tiče arhivske djelatnosti jednom zauvijek riješiti. To znači da će zakon, ako bude usvojen u formi u kakvoj je sada, vrlo precizno odrediti uvjete pod kojima se može i kako će se koristiti ta građa, bez ikakvih ograničenja, a onda će biti dalje na onima koji se bave interpretacijom i istraživanjem da s time dalje postupaju", rekla je.
"Za ministarstvo kulture ključno je da se to pitanje riješi na takav način da arhivisti točno i precizno znaju kako sa građom postupati i kako je napraviti dostupnom", poručila je ministrica.
Polazne osnove za novi zakon izrađene su još 2008.-2009., a njegovo je uvrštavanje u plan normativnih aktivnost Vlade RH za ovu godinu dio potrebe da se zastarjeli zakoni koji pripadaju korpusu AKM (arhivi, knjižnice, muzeji) usklade sa zahtjevima novog vremena, osobito u svjetlu planiranog velikog projekta digitalizacije arhivsko-knjižničke i muzejske građe, istaknula je nadalje.
Tekst nacrta prijedloga Zakona nalazi se od petka 7. travnja u javnoj raspravi na e-savjetovanju i to u trajanju od trideset radnih dana, nakon čega će u njega biti ugrađene sve prihvatljive primjedbe, te će biti upućen na mišljenje nadležnim resorima.
Ministrica je najavila redovito izvještavanje javnosti o tijeku javne rasprave, te održavanje nekoliko okruglih stolova. Cjelovit zakon na prvom bi čitanju mogao biti već prije ljetne stanke, što znači da bi se konačni prijedlog Zakona mogao usvojiti odmah po jesenskom sazivanju Sabora, ocijenila je.
Ukinut opći rok nedostupnosti
Državni tajnik Ivica Poljičak istaknuo je kako je cilj novog Zakona o arhivskom gradivu i arhivima stvoriti sve nužne pretpostavke za suočavanje s izazovima 21. stoljeća, ali i rješavanje dijela neriješenih pitanja koja se odnose na arhivsko gradivo iz prošlog vremena.
"U tom smislu, novi se zakon temelji na trima načelima: načelu cjelovitosti – dakle, da možemo obuhvatiti sve ono što je važno; načelu integriteta – da ne diramo u dio koji se naročito odnosi na arhivsko gradivo iz prošlosti nego idemo za onim što je u tom smislu doista netaknuto i zatečeno; te načelu dostupnosti za koju vidimo da je izazvala u proteklom razdoblju jako puno javne pozornosti", kazao je Poljičak.
Jedan važan aspekt novoga zakona je brisanje općeg roka nedostupnosti od 30 godina koji je bio na snazi u važećem zakonu, što se u prvom redu odnosi na arhivsko gradivo koje nastaje danas, a koje je sukladno tom zakonu odmah dostupno krajnjim korisnicima, rekao je.
Novim je zakonom jasno definirana i dostupnost arhivskog gradiva koje je nastalo do 31. prosinca 1990., pri čemu je napravljena jasna distinkcija između progonitelja i žrtve.
U tom smislu, podaci u javnom arhivskom gradivu koje je nastalo do toga datuma dostupni su bez ograničenja, ali uz jednu iznimku, koja se odnosi na osobne podatke žrtava, dok se zaštićenim osobnim podacima ne smatraju podaci o obavljanju službenih dužnosti, poslova, utjecaja i ulozi osoba koji su obnašali javne dužnosti, te pripadnika i dužnosnika službi sigurnosti bivšeg totalitarnog komunističkog i nedemokratskog režima, kad je riječ o podacima žrtava, postoje ograničenja.
"Dakle, svi osobni podaci koji se odnose na te osobe potpuno su dostupni javnosti. Međutim, osobni podaci žrtava, kako je predviđeno novim zakonom, nisu na taj način tretirani – ne izjednačavamo žrtvu i progonitelja", kazao je Poljičak.
Tako su osobni podaci žrtava koje više nisu žive potpuno dostupni, no za dostupnost podataka žrtava progona sigurnosnih službi bivšeg režima potrebna je njihova prethodna suglasnost, pojasnio je, napomenuvši kako je dostupnost zakonom usklađena s hrvatskim i europskim zakonodavstvom.
Unutar godine dana Nacionalni plan razvoja arhivske djelatnosti
Stvari se ipak ne mogu promijeniti preko noći, dodao je, što se u prvome redu odnosi na stvaranje digitalnog arhiva ali i na prikupljanje svakog gradiva nastalog do 1990.
"U tom je smislu zakonom predviđeno da se u roku od godine dana izradi nacionalni plan razvoja arhivske djelatnosti unutar kojega bi se definirale aktivnosti, rokovi, te sredstva kako bi mogli prikupiti elektroničko arhivsko gradivo, izgraditi digitalni arhiv, te preuzeti sve preostalo gradivo nastalo do danas, uključivo i ono nastalo do 31. prosinca 1990.".
Pomoćnik ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva za arhivske informacijske sustave i međunarodnu suradnju Jozo Ivanović upozorio je kako arhivska služba u Hrvatskoj ne raspolaže digitalnim arhivom, a obavezna je građu moći preuzeti i na pravi je način pohraniti.
Stoga treba posebno pohvaliti što se na ozbiljan način pristupilo odgovornom rješavanju problema ulaganja u arhivsku službu, rekao je. Rad na prijedlogu novog Zakona izraz je spremnosti da se provede prijeko potrebna transformacija arhivske službe, koja "nije jednostavna, trebat će dosta vremena i nije bez troškova", ocijenio je.
Mostov prijedlog s drugim rokovima
Za razliku od novog prijedloga, Mostove izmjene predviđaju otvaranje arhiva iz doba socijalističke Jugoslavije do 22. prosinca 1990. godine. Do drugog čitanja u Saboru, Most mora pribaviti mišljenje Hrvatskog državnog arhiva, Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP), pučke pravobraniteljice i povjerenice za informiranje. Prijedlog Mosta doživio je kritike i na Vladi koja je, zajedno s ministrima iz Mosta, jednoglasno usvojila mišljenje da prijedlog izmjena i dopuna Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, kojem je predlagatelj Klub zastupnika Mosta, zbog niza manjkavosti i nedorečenosti treba doraditi za drugo čitanje.