"Ne dajmo da nas brišu. Ne dajmo da nas ponižavaju i ušutkavaju!"

Zagreb Pride je odrastao, ali ne i ostario. Dovoljno je narastao da je iznjedrio novu generaciju, a opet nije omatorio. Zapravo, subotnja Povorka ponosa, iako 16. po redu, nikad nije bila mlađa.

Pred muzejom Mimara, na Rooseveltovom trgu, znatno prije 15 sati već se sve šarenilo od dobrog muvinga, žamora i puno, puno novih lica, tinejdžera, skoro pa žutokljunaca, koji su tek zakoračili u srednju školu. Nasumice biramo djevojke i mladiće koji se premišljaju koje će transparente nositi kroz grad. Svi su tu negdje – 15, 16 godina. Vršnjaci Prajda. Smijuckaju se. Prvi put su došli. Kažu da su čuli od prijatelja.

Ana, Ines i Lucija došle su "podržati ljude", jednostavno kažu, kao da se čude našoj znatiželji. "To nam je normalno", odgovaraju uglas.

Druga grupica, njih desetak, i oni – prvi razred srednje škole. Zašto su došli? "Za prava LGBT osoba, za prava svih ljudi, svih grupa, da se volimo", kažu nam kao da su veliki Tara, Leonarda, Mia, Fran, Kaja, Kristina...

O ljudskim pravima ne uče u školi, "samo nešto malo na Etici", ali zato znaju riječi grupe Queen "We are the champions" i pjevaju zajedno.

Ne mogu nam ništa!

Ovogodišnja Povorka ponosa pod sloganom "Slobodan život počinje ponosom" zakoturala se zagrebačkim ulicama vesela i šarena kao i uvijek. Bez straha i srama. Jednosatna šetnja od Mimare, preko Ilice i Trga do parka Ribnjak bila je jedan veliki smijeh, čista radost, skandiranje ljubavi i slobodi. Upravo kako je glasio i ovogodišnji proglas "... mi smo cijelo bogatstvo identiteta. Tu smo i ne idemo nikamo...".

Tisuće ljudi, organizatori kažu i do 10.000, plesalo je, zviždalo, skandiralo. U inat "obiteljašima","šačici moćnika i konzervativaca" i s porukom – ne mogu nam ništa!

"Nećete razdvojiti naše zajednice, naša prijateljstva, naše obitelji, naša drugarstva!"

U dugačkoj koloni, blještavoj od šljokica, šarenoj od balona i zastava duginih boja u slavu gej ljubavi, ali i onih koji slave transrodnost, bilo je svega – i Snjeguljice rutavih prsa, i čipkastih čarapa na mišićavim nogama, i blještavih kruna na glavama, ljubičastih i zelenih kosa, a i onih posve uobičajenih, ali jednako zajedno i jednako solidarno.

Bilo je policije, osiguranje na zavidnom nivou, pod punom opremom, a brojni su bili i oni u civilu.

"Prajd je javno dobro", "Iz ormara na ulice", "Prožeta homoseksualizmom od glave do pete", "Nisam kriv što sam kao vatra živ", "Zašto biti crn ili bijel ako postoji duga", pisalo je na transparentima u koloni. Bilo je i onih više politički angažiranih "I lezbijke su radnice", "Pederi protiv privatizacije", a i direktnih poruka ultrakonzervativcima poput "Ostavite desnicu u svoja 4 zida", "Isus liječi homofobiju" i "Zajedno u Kvirstu".

Ovogodišnji Zagreb Pride prvi put se održao bez financijske pomoći Ministarstva kulture. Dosad je pomoć bila barem simbolična, 10 do 20 tisuća kuna, a ove godine je izostala – organizatori smatraju zato što su lani bili prilično oštri prema tadašnjem ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću, pa im je sada novac uskraćen kao oblik političkog pritiska na Zagreb Pride.

Političara svejedno ni ove godine nije nedostajalo. Bila je standardna postava SDP-ovaca – od predsjednika Davora Bernardića, Peđe Grbina, Karoline Leaković, Ranka Ostojića... Čitavu rutu prehodali su i dojučerašnji HNS-ovci Anka Mrak Taritaš i Goran Beus Richembergh. Viđeni su i saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac i bivši predsjednik države Ivo Josipović.

Jedan političar bio je, ipak, prvi put – Predrag Štromar, dan ranije novoimenovani potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva iz redova HNS-a, koji bi po novome trebao preuzeti i sektor ljudskih prava od HDZ-ovog ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera.

Dosad je i Stier isto pohodio povorke, ali one konzervativne, tradicionalne obiteljske "Hodove za život". Iako se Štromar dobrano potrudio medijski izreklamirati svoj dolazak, na Povorci ponosa, bio je zapravo – privatno.

"Tu sam prvi put, privatno, dosad nisam dolazio, jer nisam bio u Zagrebu. A sad sam došao, jer je i to neka poruka. Sve nas je manje Hrvata, da pokažem da se ne trebamo dijeliti i da možemo biti bolje društvo", odgovorio nam je na pitanje kako to da se baš sad odlučio na dolazak, nakon punih 15 godina.

Za slobodu odabira

Šetnja kroz grad uz bubnjeve, zviždaljke i razglas prošla je bez ijednog incidenta. Štoviše, uz mahanje i pljeskanje prolaznika, padali su selfiji sa svih strana.

Na uglu Frankopanske i Ilice, dječak od desetak godina pitao je mamu što rade ovi ljudi, zašto hodaju. "Za slobodu razmišljanja, za slobodu odabira", odgovorila mu je mama, na što je kuštravko izvadio ruku iz džepa i stidljivo mahnuo koloni, a za njim i mama.

Na Trgu smo slučajno čuli dva mladića, dvadesetogodišnjaka, kako se žeste i koloni pokazuju srednji prst, ali čim smo im prišli i pitali što misle o Prajdu, entuzijazam za psovanje im je splasnuo.

"Nemam ja ništa protiv njih, neka budu homoseksualci kod kuće, ali zašto moraju ovako hodati. To je bolesno", brundao je jedan. Nije nam znao objasniti što mu točno smeta, a na našu primjedbu da tako kroz grad prolaze i navijači i pitanje smetaju li mu oni, s osmijehom nam je uzvratio. "Naravno da mi navijači ne smetaju, pa oni navijaju za svoj klub". Nije se dao smesti i kad smo mu rekli da ovi ljudi isto navijaju – ali za svoja prava.

"Pa tko im dira prava, ništa im ne fali", lakonski je odgovorio ne želeći reći kako se zove nego samo "ma stavite... stavite Ante, neka bude to ime".

Samo metar-dva dalje, sredovječni bračni par iz Australije, hrvatska dijaspora. Kod njih u Melbournu su takve parade normalne, a i žena je radila s dva "jako pristojna i draga gej mladića".

Profesori okreću leđa

U parku Ribnjak, krajnjem cilju i ovogodišnje povorke, plesalo se uz grupu Detour, ali i pljeskalo srčanim govorima Jelene Tešije iz feminističkog kolektiva Faktiv i Dijane Bosnić, učenice 3. razreda Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju.

Jelena Tešija podsjetila je na riječi feministkinje Audre Lorde o šutnji koja nas ne može zaštititi i koju je potrebno pretvoriti u jezik i akciju. Posebno je odgovorila "obiteljašima" i "životarima" čiji Hod za život gazi žene: "Taj hod je vrlo jasna manifestacija rata koji Crkva i država vode protiv žena, ali ne samo protiv njih. Vrlo se žestoko napadaju svi drugi i drugačiji. LGBTIQ zajednica to možda najbolje zna", rekla je Tešija.

Osvrnula se i na udar na reproduktivna prava, koja isto nisu rezervirana samo za žene:

"Reproduktivna prava uključuju i pitanje tjelesne autonomije, prava i zdravlja transrodnih i interspolnih osoba. Interspolnoj se djeci i danas u velikom broju zemalja krše osnovna ljudska prava potpuno nepotrebnim operacijama kojima ih se pokušava uklopiti u forme muških ili ženskih tijela. Transrodne osobe imaju velikih problema u dobijanju adekvatne zdravstvene skrbi, pogotovo po pitanju reproduktivnog zdravlja", istaknula je.

Upozorila je da "obiteljaši" ovih dana kreću u još jednu akciju kojom žele brisati pojam "transrodne osobe" iz Antidiskriminacijskog plana: "Ne dajmo da nas brišu. Ne dajmo da nas ponižavaju i ušutkavaju".

Srednjoškolka Dijana Bosnić u svojem je govoru upozorila na uvjete života mladih LGBTIQ osoba, na nerazumijevanje u školi i obitelji.

"Želimo imati sigurne prostore. Dovoljno smo zreli da znamo kakva je situacija i mi to želimo promijeniti. Imamo pravo na odrastanje. Ne želimo čekati neku budućnost, želimo živjeti sada i odmah, želimo sustav podrške. Nećemo se predati", rekla je Dijana.

Prema njezinim riječima, osobe u školama koje bi trebale podržavati LGBTIQ mlade često nisu na njihovoj strani.

"Kad nam netko dobaci neku uvredu, profesori i ravnatelji često okreću leđa. Govore nam da smo premlade da bismo znale svoj identitet, da je to plod nekog trenda i ideologije, izmišljotina modernog društva. Kaže nam se da su nečija religijska uvjerenja važnija od naših prava. Tražimo da se u školama kažnjava homofobno i transfobno ponašanje", rekla je Dijana Bosnić uz poruku da u školama "želimo učiti o seksualnosti i hrabrim LGBTIQ osobama, želimo znanje i podršku, a ne traumu i strah".

Prepun Ribnjak oduševljeno je pozdravio govornice uz povike "Živio Prajd!" kao simboličnu podršku za bolje društvo i za sve one koji još nisu izišli "iz ormara".

"Mi smo slobodni i ponosni, protiv mraka i svakog oblika isključivosti", poručeno je sa skupa. Ukratko, slobodan život počinje ponosom. I ove godine. I uvijek.

Tekst je objavljen na portalu Crol.hr