"Hrvatska većina u ovoj zemlji o svemu odlučuju, gospodine Josipoviću, a ne Srbi i Pupovac, jer nemaju pravo veta i ne mogu tražiti konsenzualno donošenje odluka, osim o onim srpskim manjinskim pitanjima za koja je Ustavom propisana posebna procedura" Foto: Hina/Dario Grzelj
Novinar Forum.tm-a Zoran Daskalović napisao je reakciju na reagiranje bivšeg predsjednika države Ive Josipovića „Josipović odgovara: zašto Daskaloviću smeta kritika Pupovčeva pseudoantifašizma 2“, objavljeno 31. srpnja 2017., na njegov tekst „Zašto Pupovac smeta Hasanbegoviću i Josipoviću“ od 28. srpnja ove godine.
Tekst koji je urednik Foruma.tm, a ne ja, naslovio „Zašto Pupovac smeta Hasanbegoviću i Josipoviću“, nisam napisao ni zbog kojega od spomenutih u naslovu, kao ni zbog onih koje sam također imenovao u njemu. Napisao sam ga kao osobni stav i komentar tek jednog od brojnih aspekata teme kojom sam se bavio i to u njezinu dnevnopolitičkom obliku u kojemu se ovih dana vrti u javnosti. Nisam ga, dakle, napisao da bih branio Pupovca ni napadao Hasanbegovića i Josipovića, pa i zbog toga, ali ponajprije zbog načela kojih se kao novinar držim, nisam, kako u reakciji na moj tekst konstatira i Ivo Josipović, „posegnuo za uvredama i osobnim napadima“ nego, po njegovu sudu, za „'falšom' logikom i malim trikovima“.
Bilo bi mi drago da se Josipović ugledao na mene kao, kako kaže, „pristojnog čovjeka i novinara“ i da nije „posegnuo za uvredama i osobnim napadima“ na moj račun proglasivši me Pupovčevim novinarskim plaćenikom. Jadno je to gospodine Josipoviću! Toliko je jadno da mi se gadi odgovarati na Vašu pljuvačku, jer mi je jasno da Vi po onoj narodnoj da sit gladnome ne vjeruje kao nezasitni političar ne možete vjerovati da ja kao nezaposleni prekarni novinar, ni gladan ni sit, koji honorarno surađuje i u tjedniku „Novosti“, za iznose honorara koje Vi i ne primijetivši usput potrošite, nisam nikad bio, a nisam ni sada, ničiji pa ni Pupovčev plaćenik. Davno je to bilo kad sam se odlučio pisati i objavljivati samo one tekstove ispod kojih ću se mirne savjesti potpisati svojim imenom i prezimenom, makar bili i falš, ali su moji. Dobrim dijelom sam i zbog toga u četvrt stoljeća hrvatske demokracije po treći put nezaposleni novinar koji se honorarno radeći pokušava dovući do pune mirovine kako mi zbog prijevremenog umirovljenja ne bi bila penalizirana ionako mizerna penzija koja me čeka na kraju radnog vijeka. Medijski, politički i ini plaćenici u ovoj zemlji takvih problema nemaju, zar ne gospodine Josipoviću?
No pustimo to, hajdemo na „falš logiku i male trikove“. Ne trpam Vas ja u isti koš sa Hasanbegovićem, sami se u njega trpate kad Pupovca u istoj rečenici proglašavate „fejk“ antifašistom i etnobiznismenom zato što nije prekinuo koaliciju s Plenkovićem i tako ga navodno spriječio da sudjeluje u ukidanju Titovog trga u Zagrebu, odnosno u dokidanju antifašističkog karaktera hrvatske države. Ljuta hrvatska desnica, a pogotovo od kad je Karamarkov HDZ pokrenuo konzervativnu proustašku revoluciju, silno se trudi partizanski pokret i NOB u Hrvatskoj svesti na pitanje hrvatsko-srpskih odnosa, tvrdeći pritom da su srpski antifašisti od '41. do danas bili i jesu prerušeni četnici i velikosrbi, a da su ustaše barem koliko i hrvatski partizani bili antifašisti, ali i još veći domoljubi jer su u srpskom dijelu partizanskog pokreta odmah prepoznali četničku guju s kojom su se konačno obračunali u Domovinskom ratu. Ponovilo se to i ovih dana u Srbu i Glini. Pupovac za njih nije antifašista nego četnik, a Vi kažete da je „fejk“ antifašista i etnobiznismen. Razlika je u nijansama, ali je isti koš.
Pupovca proglašavate jedinim političarem u Hrvatskoj koji je mogao spriječiti ukidanje zagrebačkog Titovog trga jer je Plenkovića navodno mogao ucijeniti napuštanjem koalicije na državnoj razini i premda brojke govore da to nije točno, uporno ponavljate da Pupovac to nije učinio jer su mu od antifašizma draže proračunske kune i politička moć koju, tvrdite, samo zbog njih ima među Srbima u Hrvatskoj. Usput, zašto Vas toliko žuljaju upravo proračunske kune kojima se financira rad srpskih udruga, organizacija i manjinskih institucija i vjerujete li doista da se Milorad Pupovac samo zbog njih četvrt stoljeća politički angažirao kako bi se raspetljalo srpsko manjinsko pitanje u Hrvatskoj? Ja ne vjerujem jer znam da je to radio i kad tih proračunskih kuna nigdje nije bilo, ali i kad se malo tko usudio spominjati srpsko manjinsko pitanje.
No bitnije od toga je da Pupovca, i to kao srpskog saborskog zastupnika, proglašavate glavnim krivcem zbog ukidanja Titovog trga, iako su odluku o tome donijeli ponajprije Vaši bivši stranački drugovi predvođeni Milanom Bandićem, koji je dva desetljeća predvodio zagrebački SDP o kojemu je u velikoj mjeri ovisila i sudbina čitavog SDP-a, pa jedno vrijeme i Vaša. Nije Pupovac gurnuo Bandića u HDZ-ov i Hasanbegovićev zagrljaj, nego SDP, pa i sada kad su mu gradski zastupnici SDP-a i HNS-a mogli pomoći da izbjegne ucjenu desnice i sačuva Titov trg kao simbol antifašizma. S Kerumom su u Splitu htjeli koalirati, a sa svojim otpadnikom Bandićem i njegovim ljudima, s kojima su godinama iz iste zdjele kusali, nisu htjeli ni po cijenu da prepuste Hasanbegoviću ne samo da briše Titovo i imena drugih antifašista s pročelja zagrebačkih trgova i ulica, nego i da, po svoj prilici, preuzme i upravljanje zagrebačkom kulturnom politikom. A Vi optužujete Pupovca, i to kao srpskog manjinskog zastupnika, da je jedini koji je mogao spasiti Titov trg, a nije htio zbog proračunskih kuna s kojima potkupljuje svoje sunarodnjake u Hrvatskoj kako bi sačuvao poziciju, pazi sad, najmoćnijeg političara u Hrvatskoj.
Iz kojeg ste prsta to isisali, gospodine Josipoviću, da je srpski etnobiznismen kao najmoćniji hrvatski političar hrvatskim desničarima „prodao“ antifašistički karakter hrvatske države? Kako bilo koji pripadnik bilo koje manjine u Hrvatskoj, makar bio i ravnopravni njezin građanin, može prelomiti njezin karakter kad je ustavno definirana kao croatocentrična država i kad odluke u svim njezinim institucijama ponajprije donose predstavnici većinskog naroda, osim u onim sredinama u kojima su manjinsko stanovništvo? Što bi se promijenilo da je Pupovac mogao, a nije, srušiti Plenkovićevu parlamentarnu većinu? Bi li zagrebačka Gradska skupština donijela drukčiju odluku? Ne bi, kako sada stvari u njoj stoje.
Kako je onda moguće da lijevo orijentirani političar, bivši predsjednik države, tvrdi da su trojica srpskih zastupnika predvođeni Pupovcem, izabrana u posebnoj manjinskoj izbornoj jedinici, ukidanjem Titovog trga dokinula antifašistički karakter hrvatske države? Desničarima su krivi što zagovarajući antifašizam Hrvatskoj prodaju svoje prikriveno četništvo i velikosrpstvo, a ljevičarima su krivi što većinski hrvatski zastupnici brišu antifašistička obilježja, što se ne obnavljaju srušeni antifašistički spomenici, što se topi antifašistički karakter hrvatske države... A sve zbog toga, kako tvrdi Josipović, što se ne žele odreći proračunskih Judinih škuda i zato što navodno ne dopuštaju političku pluralizaciju Srba u Hrvatskoj, iako se tek manji dio od ukupnog broja srpskih birača odriče općeg prava glasa i između više kandidata bira svoje manjinske zastupnike u posebnoj izbornoj jedinici. Svi drugi glasaju za koga god hoće na svim lokalnim, parlamentarnim i predsjedničkim izborima, na kojima svoje glasove pridodaju hrvatskoj većini koja presudno odlučuje o njihovim rezultatima.
Hrvatska većina u ovoj zemlji o svemu odlučuju, gospodine Josipoviću, a ne Srbi i Pupovac, jer nemaju pravo veta i ne mogu tražiti konsenzualno donošenje odluka, osim o onim srpskim manjinskim pitanjima za koja je Ustavom propisana posebna procedura. Hrvatska većina je i u zagrebačkoj Gradskoj skupštini promijenila ime Titovom trgu, a ne Milorad Pupovac, nečinjenjem kao srpski saborski zastupnik, kako tvrdite. Zato „fejk“ antifašiste potražite u toj većini i nju pokušajte mijenjati, a ne da ih, zbog razloga koje sami najbolje znate, fabricirate među srpskim manjinskim zastupnicima i Srbima u Hrvatskoj. O tome se radi, gospodine Josipoviću, a ne o Vama, ili Pupovcu, ili Hasanbegoviću...