Ministrice, hoćete li nam opet lagati?

Na prvom panelu 10. Dana elektroničkih medija "Medijska strategija", koji se od utorka do četvrtka održavaju u Svetom Martinu na Muri, najiščekivanija je bila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Sve su teme pale u drugi plan pred pitanjem svih pitanja – hoće li ministrica stići s jučerašnjeg sastanka Vijeća za obrazovanje u Bruxellesu u male međimurske toplice.

Strah je ukazanjem crnih državnih limuzina pred hotelom nestao poput jutarnje murske maglice, pa su svi koji su se "iz partikularnih razloga" željeli obratiti ministrici (a takvih je itekako bilo!) odahnuli. Ministrica je došla i govorila o svačemu ponešto, o ničemu sve, a znate kako to onda završi.

Pomalo letargičnu atmosferu u koju se uljuljkalo više stotina vlasnika komercijalnih lokalnih radijskih i televizijskih stanica sa svojim zaposlenicima, plus sitna boranija iz neprofitnog sektora, razbio je tek na kraju dvosatnog panela Nenad Stazić, potpredsjednik saborskog Odbora za medije, koji je komentarom o reagiranju HRT-a na pitanje Aleksandra Stankovića u emisiji "Nedjeljom u 2" je li u Hrvatskoj bilo elemenata građanskog rata, izazvao takvu salvu zvižduka i urlika (neki su ogorčeno i izašli iz dvorane) da je čudno da se zapjenjeni medijski djelatnici u obrani domovine s njim nisu i fizički razračunali.

No, idemo redom koji smo složili na temelju vlastitih "partikularnih interesa". Krećemo, dakle, od neprofitnih, trna u oku mnogima koji su prethodnih godina sudjelovali na Danima elektroničkih medija, a danas tretiranih poput kamenčića u tankim talijanskim kožnim cipelama kojeg bi se ponosni vlasnik smeđih postola najradije riješio, ali, eto, nikako da pronađe vremena, stane, sagne se i baci ga daleko u mutnu Muru.

Elem, Nina Obuljen najprije je naglasila i tri-četiri puta ponovila da Ministarstvo u okviru cjelokupne politike koju vodi ravnopravno tretira sve dijelove medijskog sektora – redom: javne, komercijalne, lokalne, neprofitne i medije zajednice. "Zlonamjerne su interpretacije da se bilo koga želi zakinuti. Naš je cilj da se definicije jasno postave. Europski socijalni fond za medije, kako je i najavljeno, bit će raspisan u idućem kvartalu. Ne postoji nikakva namjera niti je tako planirano, da se napravi drukčije", bile su prve rečenice ministrice Obuljen.

Riječ je potom dobila Davorka Blažević sa šibenskog portala Tris.com.hr, koja je izlaganje počela pomalo  dramatičnim riječima da sudjeluje na panelu kako bi branila "pravo na život". "Mislite da pretjerujem? Od prošlogodišnjih do ovogodišnjih Dana elektroničkih medija neprofitni mediji postali su crowdfunding-mediji prisiljeni na prosjačenje i prikupljanje milodara svojih čitatelja kako bi premostili razdoblje vakuuma nastalo kad je Ministarstvo kulture prestalo s njihovim financiranjem. Ono malo, a to je svega dvadesetak njih, koji su dobili novac Fonda za pluralizam živi od potpore dostatne tek za nekoliko mjeseci u godini. Sveli smo se na to da u ovim tržišnim vremenima uistinu radimo iz ljubavi prema profesiji, želeći pod svaku cijenu sačuvati esenciju novinarstva", kazala je Davorka Blažević.

Prisjetila se glavna urednica Trisa lanjskog razgovora s ministricom na istoj manifestaciji kada ju je pitala kada će biti raspisan natječaj za neprofitne medije.

"'Budite bez brige, do kraja 2016. ili najkasnije početkom 2017. godine. Ako ništa drugo, ići će sredstva iz ESF-a', odgovorili ste mi i ja sam povjerovala. Moram reći da sam u društvu svojih kolega, sa svojom vjerom i optimizmom, dočekana s nekom vrstom podsmijeha zbog naivnosti. Silno mi je žao, ne zbog moje naivnosti, nego zbog svih nas, jer se pokazalo da su bili u pravu. Uskoro će kraj i 2017., a opet čujemo da će natječaj biti raspisan iduće godine. Pitam se je li to obećanje slično onom prošlogodišnjem? Pitanje je i što nas čeka u Fondu kad nam istekne ugovor? Jesmo li uopće faktor na medijskoj sceni? U tom smislu idu naše želje od medijske strategije. Očekujem barem da budemo spomenuti u njoj, ne samo u formalno-pravnom, nego i u financijskom smislu, ne toliko zbog nas, koliko zbog budućnosti neprofitnih medija i medija uopće", upozorila je Davorka Blažević i pozvala Ministarstvo da obrati više pažnje na težak položaj novinara u svim medijima, bez razlike rade li u neprofitnim, javnim ili komercijalnim.

Također je zatražila od ministrice da bude preciznija oko namjene sredstava iz Europskog socijalnog fonda, hoće li njime raspolagati neprofitni mediji ili će sredstva ići komercijalnim lokalnim radijskim i TV-stanicama.

Onda opet Obuljen Koržinek o programu Razvoja medija zajednice vrijednom 30 milijuna kuna, od čega 85 posto dolazi iz ESF-a: "Ponovit ću što sam rekla u Bruxellesu. Ni jedan od četiri natječaja tog fonda nije bio pripremljen i raspisan kad sam preuzela resor. Kako su programirani od 2014., odnosno 2015., tako ih sada pripremamo i raspisujemo. Najprije 'Kultura za mlade', koji je upravo u realizaciji, potom 'Kultura 54+', čija je evaluacija pred krajem, potom 'Kultura u središtu', koji je u cijelosti pripremljen i orijentiran na povezivanje kulturnih centara, lokalne samouprave i udruga civilnih društava, a u kojem mogu sudjelovati i mediji, a kao četvrti je natječaj za medije zajednice", odgovorila je ministrica referirajući se na tvrdnje iz Novosti i Lupige da bi radije da se novac vrati u Bruxelles nego da bude usmjeren "trećem medijskom sektoru".

Kaže da još od 2009., kada je krenuo razgovor o ovoj temi, inzistira na preciznijem definiranju pojma medija zajednice, a ne zastoju u provedbi ili favoriziranju jednih medija u odnosu na druge. Tvrdi da je ESF prije svega zamišljen kao fond kroz koji će se dati potpora i edukacijama novinarima uz uključivanje marginalnih društvenih skupina.

Uz to je izrazila žaljenje što je bez ikakva pisanog traga financiranje neprofitnih medija 2013. godine prebačeno iz Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, gdje je bilo od 2009., u Ministarstvo kulture, da bi se tada, umjesto da se ugradi u medijske propise, uključilo u financiranje javnih potpora u kulturi.

Financiranje neprofitnih se nastavlja preko Fonda za pluralizam, također je kazala, a kad bude pripremljen ESF, stavit će se mjesec dana u raspravu, pa će valjda svatko moći reći što misli.

Što se događa s neprofitnima, zanimalo je i Nenada Stazića iz SDP-a, koji je podsjetio na Zlatka Hasanbegovića koji je ukinuo njihovo financiranje. Stazić se založio za to da se takvi mediji ne financiraju iz sredstava EU-a, nego iz javnog novca u Hrvatskoj, kao što je to prije bilo, a ne da ovaj sastav Ministarstva provodi ono što je Hasanbegović jasno poručio neprofitnima: "Financirajte se iz Europe!"

"To što je radio Hasanbegović je njegova odgovornost. Slobodno ga pitajte, ja veze nemam s tim. Vrlo sam jasno objasnila kakav je sustav i koji su preduvjeti, a kolege nisu uskladile program sa sustavom pravila o državnim potporama, a zbog interesa onih koji su tada dobili novac neću sada dalje odgovarati", tajnovito će ministrica Nina Obuljen založivši se uz to za postulate slobode i medija, a ne "partikularne situacije" koje dodatno slabe povjerenje u medije. "Ja sam za širenje sustava potpore i na medije koji do sada njima nisu bili obuhvaćeni, ali to se ne radi telefonskim razgovorima i osobnim kontaktima, pa da na kraju svi snose posljedice", opet će ministrica bez jasnog navođenja o kome je i čemu ovdje riječ.

A ostalo? Iduća će godina biti u znaku izmjena medijskog zakonodavstva. Ili bi trebala biti, jer obećanje ovdje često zna biti ludom radovanje. Dakle, idemo opet redom, uz žaljenje ministrice što se cijeli proces "malo odužio". U nastavku donosimo stavove vlasti plus kreatora toga što svaki dan gledate ili slušate:

Medijska strategija - Damir Hajduk, moderator panela i predsjednik Vijeća za elektroničke medije, kazao je da VEM provodi istraživanje svih medijskih sektora kako bi što kvalitetnije sudjelovali u procesu izrade medijske strategije, a na osnovu kojih se može graditi pogled u budućnost i odgovor na izazove. Ministrica Obuljen rekla je da je najveći posao o izvještajima o medijima napravio prošli sastav Ministarstva, ali da nikad nije pretočen u strateški dokument, "premda ima jako puno iznimno važnih podataka o stanju medija u RH". Pažljivo su, u ovom sastavu, analizirali podatke i rade na sažetijem dokumentu koji bi kroz radnu skupinu artikulirali i dali na javnu raspravu. Malo ih je poremetilo kašnjenje donošenja direktiva EU-a o audiovizualnim djelatnostima, ali će sve stići. Rok donošenja: iduće godine.

Novi zakon o elektroničkim medijima - Sadašnji ZEM iz 2009. godine pregazilo je vrijeme. Treba donijeti novi. Očekuje se okupljanje radne skupine svih zainteresiranih. Traži puno vremena, kompromisa i rada, ali treba početi ako se želi na vrijeme završiti. Rok donošenja: zadnji kvartal 2018.

Novi zakon o HRT-u - Trenutno je ključni interes provođenje ugovora između Vlade i HRT-a koji vrlo jasno definira obaveze HRT-a, pa će kroz buduću strategiju biti rađene i izmjene zakonodavstva. Rok donošenja: ako ga ima, nismo ga uspjeli zabilježiti.

Novi zakon o medijima – Slaba provedba tog temeljnog i krovnog zakona razlog je gomilanja nezadovoljstva stanjem u medijima i novinarskom profesijom. Jedna smo od rijetkih država koja nema regulatora u ovom segmentu. Vijeće za medije bio je dobar pokušaj. Ambicija je pokrenuti širu raspravu. Treba uložiti dosta rasprave da bismo uopće mogli formirati radnu  skupinu. Rok donošenja: iduća godina.

Još se pričalo o manjku samoregulacije i koregulacije (svi su se grohotom smijali kad se ispričalo kako su Finci svoju transparentnost ilustrirali golim muškarcima u sauni); sve manjem utjecaju "linearnog" koje zamjenjuje "nelinearno" na radiju i televiziji (uputa za "običan svijet": program teče linearno kad je u kontinuitetu, znači da je Dnevnik HTV-a uvijek u 19 sati, a "nelinearno" je kad ga gledaš kad želiš, a čemu teži većina mlađih od 24 godine pa i na njih treba obratiti pažnju, ali i zadržati pažnju starijih koji "otvore" televizor u 19 sati); onda opet o sve manjem broju zaposlenih novinara (izražena zabrinutost, koja je nakon završetka panela netragom nestala); pa potporama lokalnim radio-stanicama koje već godinama traže da se lokalni političari kroz cijelu godinu mogu reklamirati kod njih, a ne samo za vrijeme predizborne kampanje (tržište vrijedno oko 200 milijuna kuna!); plaćanju televizijske pretplate putem računa za struju (izražena sumnja u realiziranje, ali i vjera u hrvatskog čovjeka platišu); o reguliranju oglašavanja (drama: samo za televizije tržište je palo sa 120 na 80 milijuna eura); o novom zakonu o audiovizualnoj djelatnosti za koji bi Ivan Lovreček, zamjenik predsjednika Uprave RTL-a, želio da im vrati dio novca kako bi mogli više ulagati u televizijsku produkciju jer da do sada od HAVC-a nisu imali nikakvu korist, s čim se složila i ministrica jer da nismo dovoljno koristili taj sustav, a da to ne bi bilo vraćanje novca RTL-u, nego i publici koja bi dobila kvalitetni sadržaj (publika ima razloga strepiti od takvih sadržaja na RTL-u) te na kraju o ugovoru između HRT-a i neovisnih vanjskih producenata, koji je ministrica više puta pohvalila, a o kojem svi mudro šute, ali zato kuloari bruje. Ali o tome više drugi put…

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu