Kao odgovor na napade, neki novinari nisu imali drugog izbora nego pobjeći u progonstvo, neki su prestali izvještavati, a neki su se odlučili oduprijeti Foto: Reporters sans frontières / Reporters Without Borders / RSF
Izvještavanje o pravima žena često za sobom donosi veliki rizik. Međunardna organizacija Reproteri bez granica (RSF) od 2012. do 2017. zabilježili su najmanje 90 ozbiljnih napada na novinare i novinarke u 20 država u svijetu.
Pretpostavljaju da je bilo i mnogo više napada zbog pisanja o ženskim pravima i rodnoj ravnopravnosti, ali da svi incidenti nisu prijavljeni zbog straha od odmazde.
Prema višemjesečnoj istrazi i evidenciji RSE o napadima na novinare koji problematiziraju kršenje prava žena, 11 novinara je ubijeno, 12 ih je završilo u zatvoru, najmanje 25 ih je bilo žrtvom fizičkog napada, a najmanje njih 40 je bilo ili je još uvijek ugroženo prijetnjama na društvenim mrežama.
Počinitelji nasilja su ekstremističke vjerske organizacije, poput talibana i ISIL-a, koji su protiv emnacipacije žena.
U SAD-u novinari koji pišu o pravu na pobačaj na udaru su pro-life organizacija. I različite kriminalne organizacije često vrše pritiske na novinare.
Posebno je rizično izvještavati o ubojstvima žena u sjevernoj pokrajini Chihuahua u Meksiku.
I autoritarni režimi – poput onih u Kini, Turskoj i Egiptu – također se protive stavljanju ženskog pitanja u fokus javnosti kao bi zaštitili patrijahalni koncept njihovih društava, stoji u izvještaju RSF.
Istodobno, u Francuskoj, Kanadi i mnogim drugim državama „horde bijesnih korisnika interneta“ oranizirano na društvenim mrežama napadaju autore novinskih tekstova o ženskim pravima. Kada je riječ o novinarkama, onda su ti napadi još žešći i imaju seksističku dimenziju, upozoravaju Reproteri bez granica.
Kao odgovor na napade, neki novinari nisu imali drugog izbora nego pobjeći u progonstvo, neki su prestali izvještavati, a neki su se odlučili oduprijeti.
U preporukama vladama, međunaroodnim organizacijama i on-line platformama, Reproteri bez granica među ostalim naglašavaju potrebu donošenja zakona koji će kažnjavati nasilje nad novinarima, a napadnutim novinarima omogućiti financijsku kompenzaciju, medicinsku, psihološku i svaku drugu pomoć.
Predlažu i uspostavljanje specijalnog predstavnika Glavnog tajnika UN-a za novinare. Od tijela i institucija UN-a traže i da redovito prikupljaju, analiziraju i provjeravaju podatlke o nasilju nad novinarima koji pišu o pravima žena, a posebno da rade na povećanju svijesti o specifičnim opasnostima kojima su izložene novinarke.