CVIJET
tvoj susret sa cvijetom
kaktusi metalni šiljci
listovi platine ploče
cvijet metal u peći
raketa u zraku odzvonjava
tali se u cvijetu
tale tale taliju
siv srebrn talij
avion-kukac metalnim žalcem
svrdla njegovo nebo
kukac se hrani i pušta bombe
na njegovo sivo srebrno nebo
(cvijet širok osmjeh
ljubav samo jedan cvijet)
dođe kukac i baci bombu
bomba žarki bombon
uništava ljubav cvijeta
sivim srebrnim šrapnelima
cvijet-merzer
pišti visoko u nebo
19. 12. 69.
po plavom snijegu pravo u smrt
po bistrom kristalu kucanju sata
smrt na minute na gram na poljubac
spiralna smrt vretenasto nebo
ljubeći život u potiljak u srž
ljubeći ga staklasto tik-tak
neka se zapali bijeli grad
GRAZ
vijugast grad limena rijeka: m a č
prizma ideja u rathaus-u granitni
grob uspinjača i tone urina p i v a
gracioznost graz-a mutne oči bazena
bad gleichenberg-a zure u maglenu
ploču neba dvije štajerke s m i j e h
naplaćuju kajzerice ljuti šumski med
graz – bad gleichenberg i dvije
štajerke 30. 2. 70.
PUTOVANJE
a stihovi se množe otoku prevrnutog trbuha
gromadama valova mnogo smo vidjeli od patnje
vertikalno ulazeći u ledeni svijet žileta
svijetlećih ikara: kometa od sapuna mnoge
smo vidjeli okrenute površini u blatnoj prašini
zinute ko zvijeri pijavice su pile a mi smo
gledali u naše oči šireć more dubinu plime
poluživ ili mrtav plesao sam od boli ne sjećajuć
se da sam se ikada sjećao mahao sam vremenom
ko prutom pločice praznine što me osipala
krikovi glazbe ostali su visoko gore poderanih
tonova slušali smo platinastu tišinu nijeme iskre
riba udisali morsku pljuvačku silazili smo
trzajuć se niz komade slova mora: abcd-k
opr-k usž-k silazili smo ne sjećajuć se da smo ikada
g o r e silazili u prazne stupove ništa
IZLOŽBA
na izložbi
"pisana riječ u hrvatskoj"
najdeblja je knjiga
o jednoj parnici.
OBNOVA
kažem vam predsjednik je nasmiješeni policajac prometni
znak što najeo se morskih jaja remorker je što šlepa
potopljeni brod a mi se plašimo svjetla čeznemo za
slobodom duše socijalizmom kao pokretom religije za mladež
je plaća za sve zlo zatucanih tradicija promičemo
antiintelektualistički orijentiranu duševnost sugestija
sugeratora sugeriranom ne sugerira da ubija započeo sam
aktivni svetački život raskomadao sam ga za početak priče
nisu boljele kad prestane vulgarnost počinje poezija i
kričim mrtvački psalam i ubijam ubijam dok oko mene
rastu rasni politički urlatori sve je torzo gospodo uzmite u
ruke uzde vlasti vi ste ruševina europa je ruševina ne dam
ostavku jer on je boljševik podignut ću tužbu zbog klevete
na internetu budući je muž predsjednice odbora za
zakonodavstvo zašao u pomorsko dobro dobro je vreća
tužio bana načelo šestorke tko što zgrabi zgrabio je glas
koncila napao predsjednika uvodi se radno mjesto stalni
sezonac i sm i pm su dva patuljka s glavama diva a pisci su
obrtnici riječi i slova jer u švercu cigaretama sudjeluju
policajci i carinici osnovat će udrugu udružene snage
iznajmljivači ugošćuju lažne prijatelje oni će na zapovijed
lajati kaže mi djevojka vruće linije mali princ je knjiga o
nevjeri i samoubojstvu pripadnice plemena numizmatičara
za sve su krivi celuliti politički pigmejci al nije me briga
glavno je da nema straha od obnove jugoslavije
TKO SAM
počinio sam suicid
i ostao živ prodao
antikvarijatu kućnu
knjižnicu za kuna 100
benn celan nova
europska kritika
jebo te poe pa la paz
u rano proljetno jutro
ma kakvo pomirenje
hrvata ko ostane ostane
pušim popušio sam
pustinju importanne
bez mjere ranjavam se
ko zvijer u kavezu
ustrijele me lažima
emaniram balončiće
koji ubrzo puknu
moraš biti igrač
član klanske ekipe
iskobeljati se iz mutne
kože u jasan interes
bit će veselo kad
vide da nisam ono
što jesam il gdje sam
il tko sam ja sam ne
Stjepan Gulin (1943 - 2014), završio je studij prava u Zagrebu i zatim ondje radio kao srednjoškolski nastavnik privrednog prava. Objavio je desetak knjiga poezije, kao i knjigu proze "Paz’te sad, paz’te sad: proze bez poze" (2011), a to su ustvari prozne varijacije odnosno, u postojećoj tiskanoj verziji, razrada njegove knjige pjesama "Nitko ne griješi ako šuti" (2003). Autor je tekstova koje izvode šibenske klape "Šibenik" i "Maslina" i dobitnik Goranovog vijenca za cjelokupni doprinos hrvatskoj poeziji 2012. godine.
Po općem sudu kritike, Stjepan Gulin danas slovi za jednog od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika. A ovaj se sud najviše temelji na njegovoj prvoj knjizi pjesama "Kovine" (1978, 2005), za koju je autor više od deset godina tražio izdavača da bi ga naposljetku pronašao u ediciji "Razlog" negdašnje Sveučilišne naklade Liber, u kojoj taj rukopis pronalazi svoje, takoreći prirodno mjesto. Međutim, vremenski razmak od pisanja do objavljivanja ove knjige pjesama nekako se poklopio s određenim promjenama u poetičkom interesu, kad je dotadašnji filozofični diskurs "razlogaša" zasjenila nova generacija koja se 1970-ih okrenula prema jezičnoj igri i svojevrsnoj lirskoj dekonstrukciji. Vjerojatno su i zbog toga "Kovine" praktički bile prešućene od kritike, a to je naprosto značilo da je Gulin kao pjesnik vrlo dugo ostao na margini književnog života, premda je ova knjiga zadobila određeni kultni status i prije nego što je njegova poezija uvažena, valorizirana i uvrštena u kanon hrvatske moderne poezije.
Začudnost koja je kao poetički postupak stopljena i istoznačna s buntom i provokativnošću, primarno u izričaju, a u kasnijim radovima i po temama i sadržaju njegovih pjesama, kod Gulina je redovito početni poticaj i razlog za ispisivanje stihova. U konstrukciji pjesme, na razini izričaja Gulin koristi snažne opreke kako bi doživljajnu osnovu pjesme preusmjerio prema osporavanju i kad je riječ o stilskoj i metaforičkoj razini njegove poezije, pogonjen snažnom željom i potrebom za preokretanjem ili barem razmicanjem usvojenih vrijednosti u poeziji. Određeni koncept kao ideja koja je zbog svoje jasnoće nadređena emociji i uživljavanju u poeziju, zadaje osnovni oblik i intonaciju cjelini pjesme, kod njega vrlo uspješno funkcionira na tragu neoavangardne poezije Josipa Severa, autora nevelikog, ali iznimno utjecajnog pjesničkog opusa. Čini se da je Gulin po svom visoko kultiviranom sluhu za ritam u stihu i jasnoći slika, po žestini i beskompromisnim stihovima, u "Kovinama" na najbolji način pokazao produktivni potencijal Severove poezije.
U kasnijim knjigama poezije njegov je interes vrlo raznolik, od korištenja zavičajne šibenske čakavice, preko duhovne tj. pobožne, te intimističke, erotske i lokalne tematike, do otvoreno provokativnih pjesama, u kojima služeći se montažnim postupkom jetko komentira svakodnevna politička događanja, kao i mjesto pjesnika u današnjem društvu. U vezi ovog drugog, Gulin je u jednom intervjuu rekao: "Da književnost danas ima onu ulogu koju je imala prije, recimo u socijalizmu, onda bi već zbirka 'Nitko ne griješi ako šuti'… bila zabranjivana i kritizirana i ja sasvim sigurno ne bih bio anonimus. Danas vlastodršci kažu: Samo vi pišite, samo vi pričajte, što općenitije to bolje. I ništa se ne događa dok su riječi samo riječi. Prije su vremena bila loša ali poticajna, a sada su dobra ali ne valjaju i potpuno su nepoticajna."
Ovdje donosimo izbor pjesama iz knjige "Smokve od soli: izabrane pjesme" (2009). (Miloš Đurđević)