Udruga U ime obitelji se miješa u tužbu gej para

Početkom rujna udruga „U ime obitelji“, putem odvjetnika, podnijela je zahtjev za uvid u spis privatne tužbe jednog gej para u Zagrebu, kao zainteresirana strana – ali ne na strani tužitelja, nego tuženika, dakle države. Prema dostupnim informacijama, ovo je prvi put da se jedna udruga civilnog društva, koje većinom štite manjine, prava i interese građana, svrstala uz državu koja je u navedenoj tužbi ta koja je tužena zbog diskriminacije.

U posljednje dvije godine nekoliko istospolnih parova u Hrvatskoj pristupilo je postupku udomiteljstva djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, međutim isti su, nakon pozitivne evaluacije stručnih službi centara za socijalnu skrb, psihologa i socijalnih radnika, odbijeni s argumentom da zakonski okvir ne prepoznaje životne i neformalne životne partnere kao potencijalne udomitelje – iako Zakon o životnom partnerstvu prepoznaje životno partnerstvo kao obiteljsku zajednicu. Jedan istospolni par iz Zagreba potom se žalio mjerodavnom Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, koje je, izvan zakonom propisanog roka, negativno riješilo njihovu žalbu. Par je tužio Republiku Hrvatsku zbog diskriminacije na temelju seksualne orijentacije kod izdavanja dozvole za obavljanje udomiteljstva, a spor je završio na Upravnom sudu.

Udruga „U ime obitelji“ podnijela je zatim zahtjev za uvid u privatnu tužbu gej para i namjeru da se umiješa u pravni spor. Svoj interes obrazložili su nabrajanjem ciljeva udruge, između ostalih „promicanje obiteljskih vrijednosti, osnaživanje obitelji, poboljšanje kvalitete života djece, mladeži i obitelji koja žive u rizičnim uvjetima...“, te navela je da „udruga ima dužnost, a i legitimno pravo očitovati se, odnosno o tim pitanjima zauzeti stajališta. Budući da je u ovom postupku riječ upravo o pravnim pitanjima koja zadiru u pravnu poziciju instituta obitelji, braka, roditeljstva i zaštite djece, udruga „U ime obitelji“ ima pravni interes za uvid u predmet, a sve u cilju zaštite naravnog braka i obitelji kod državnih tijela i ustanova“.

Upravni sud je u vrlo kratkom roku odbio zahtjev udruge „U ime obitelji“ za uvid u sudski spis, argumentirajući da po Zakonu o upravnim sporovima „U ime obitelji“ nije stranka u postupku jer nije ni tužitelj, ni tuženik niti zainteresirana osoba, te da odluka suda u ovom slučaju nema učinak na prava i pravne interese udruge.

Koordinator udruge Dugine obitelji, koja okuplja LGBT osobe koje su roditelji ili to žele postati, Daniel Martinović smatra zahtjev udruge „U ime obitelji“ iznimno problematičnim. „Udruge civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim zemljama postoje i funkcioniraju sa zadaćom zaštite prava građana i građanki pred državnim institucijama koje ta prava krše. Između ostalog, one pomažu manjinama i osobama čija su različita prava povrijeđena kršenjem zakona i konvencija od strane državnih tijela, te često pružaju pravnu pomoć i savjete onima koji si to ne mogu sami priuštiti.“ kaže Martinović. „Prema obrazloženju udruge koja se pokušala umiješati, čini se da ona želi preuzeti ulogu zaštitnice naravnog braka i obitelji, iako se u ovom slučaju ne radi o braku, već o životnom partnerstvu koje je zakonom priznata obiteljska zajednica, te konkretnom postupku diskriminacije prema paru koji je htio pristupiti sustavu udomiteljstva. Mi smatramo da je udomiteljstvo jako plemenit čin i da time društvo pomaže djeci koja su smještena u domovima i koja su nažalost primorana svoje djetinjstvo provoditi u institucijama. Mnoge europske zemlje proširile su institut udomiteljstva i na istospolne parove, i prema dostupnim istraživanjima ti parovi predstavljaju iznimno vrijedan resurs državi upravo što se tiče udomiteljstva. Institut udomiteljstva trebao bi se proširiti, a ne suziti ili sprječavati osobe koje su prošle sve evaluacije i koje su se pokazale kao podobni udomitelji da zatim budu eliminirane samo zbog toga što su sklopile životno partnerstvo.“

„Također smatramo upitnom izjavu udruge "U ime obitelji" da ima značajnu podršku velikog broja građanstva, i da na temelju toga ima dužnost biti dio postupka. Na referendum o braku prije pet godina izašlo je manje od 40% građana i građanki republike Hrvatske, a politički projekt te udruge na parlamentarnim izborima nije uspio osvojiti niti jedno zastupničko mjesto u Hrvatskom saboru.“ nastavlja Martinović. „Pozdravljamo odluku Upravnog suda koji je odbio zahtjev udruge, i nadamo se da će jednog dana Hrvatska uistinu se posvetiti borbi za poboljšanje kvalitete života djece koja žive u rizičnim uvjetima tako da ne diskriminira djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, koja zbog enormnog manjka udomitelja, posebno u urbanim sredinama, provedu čitavo svoje djetinjstvo u domovima za nezbrinutu djecu – iako postoje adekvatni udomitelji koji su prošli sve stručne procjene, a zatim su eliminirani samo zbog činjenice da su odlučili sklopiti životno partnerstvo, koje im je opet ta ista država omogućila. Republika Hrvatska kao jedan od prioriteta budućeg predsjedanja Europskom unijom postavila je učinkovitu zaštitu prava nacionalnih manjina i ranjivih skupina i zaštitu europskih vrijednosti, i nadamo se da će trenutna Vlada u budućem Zakonu o udomiteljstvu pokazati da uistinu poštuje te vrijednosti i uključiti i životne partnere.“

Velika većina istraživanja u svijetu provedena nad LGBT populacijom i obiteljima istospolnih parova u zadnjih 30 godina pokazuju da se istospolni parovi po roditeljskim kapacitetima ni u čemu ne razlikuju od heteroseksualnih parova, te da ne postoje negativne posljedice na psihosocijalni razvoj djece koja odrastaju u takozvanim duginim obiteljima.

 „Roditeljstvo LGBT osoba nije neka nova tema u znanosti, nešto što se od jučer istražuje. Kroz nekoliko desetljeća istraživanja oformljen je zamjetan istraživački opus koji daje vrlo jasne zaključke i ne podržava uobičajene stereotipe. Istraživanja sustavno pokazuju kako su LGBT osobe jednako dobri roditelji kao i osobe heteroseksualne orijentacije, bilo da se radi o biološkim roditeljima, udomiteljima ili posvojiteljima, i da psihosocijalni razvoj njihove djece nije ugrožen. Ono što je važno su odnosi u obitelji - kvaliteta obiteljskih odnosa presudan je čimbenik dobrobiti djece.“ kazala je psihologinja doc. dr. sc. Marina Štambuk, jedna od autorica istraživanja o roditeljstvu LGB osoba u Hrvatskoj objavljenog 2016. godine pod nazivom "Ja nisam gay mama, ja sam mama“. „Rezultati našeg istraživanja pokazali su da LGB roditelji postoje u Hrvatskoj i da spremno ulažu vrijeme i resurse u ostvarenje svoje roditeljske uloge, unatoč nizu izazova koje to pred njih postavlja. Ti izazovi u najvećoj mjeri su povezani sa stigmatizacijom koju doživljavaju ove obitelji što je jedini znanstveno potvrđen rizik povezan s odrastanjem u duginim obiteljima. Srećom, mi kao društvo na to možemo utjecati – možemo uporno iznositi znanstvene činjenice i sukladno njima mijenjati zakonske okvire kako bi bili uključivi, a ne isključivi - kako za djecu koja provode djetinjstvo u domovima za nezbrinutu djecu, tako i za parove i osobe koje žele toj djeci pružiti topli dom i obiteljsko okruženje.“ dodala je doc. dr. sc. Štambuk.