Udruga Lipa, koju vodi Davor Huić, prešutjela je da je ušla u uži izbor za Templeton Freedom Award koju dijeli američka organizacija Atlas Network, zapravo produžena ruka tzv. soft powera SAD-a za širenje američkih nacionalnih i poslovnih interesa, kao i krupnih korporacija, koja zahvaljujući njihovom ogromnom novcu kroji političku kartu svijeta
Najprije da se pohvalimo da imamo senzacionalnu vijest: Udruga Lipa, libertarijanski think-tank u Hrvatskoj koji tvrdi da predstavlja sve porezne obveznike - nešto kao HDZ sve Hrvate - ušao je u uži izbor za Templeton Freedom Award koju dijeli organizacija Atlas Network. Ovdje je link ako ne vjerujete. Vijest je više nego turboekskluzivna jer ne samo da je nisu prenijeli srednostrujaški mediji u Hrvatskoj, nego ni sama Lipa koju predstavlja Davor Huić, inače rado viđen gost istih tih srednjostrujaških medija.
Pa zašto Lipa ne bi objavila takvu vijest, u eri kad svaka šuša dijeli i prima nagrade pa to razglasiš na sva zvona društvenih mreža?
Možda zbog same prirode utjecajnog Atlasa koji je, vidjet ćete u tekstu kolege Lee Fanga (prijevod možete pročitati ovdje) koji nam je ustupio prijateljski američki portal The Intercept, zapravo produžena ruka tzv. soft powera američke države za širenje američkih nacionalnih i poslovnih interesa, kao i krupnih korporacija, i koja zahvaljujući njihovom ogromnom novcu kroji političku kartu svijeta pa na vlast, u jednoj državi za drugom, posebice u Južnoj Americi, postavlja desničarske populiste, često i one koji dolaze iz krupnog poduzetničkog svijeta.
Naime, Huićeva organizacija je službeni partner Atlasove mreže u Hrvatskoj, a nagradu mogu dobiti samo Atlasovi dobri đaci. Atlas na svojim seminarima uvježbava novu generaciju lidera koji će širiti njihovu ideologiju koja se u kratkim crtama dade opisati kao borba protiv socijalne države, smanjenje poreza na bogate, umanjivanje javnog sektora i njegovo postavljanje pod nadzor privatnih operatora i liberalizirana trgovinska pravila i ograničavanje sindikata. To je svijet u kojem se socijalisti vide na svakom koraku i koje treba suzbiti. Njihovu školicu prošli su i pripadnici Lipe, što je Huić i sam priznao, primajući još jednu Atlasovu nagradu u svibnju ove godine pod imenom Europe Liberty Award (da, ni to nije objavljeno pa donosimo još jednu turboekskluzivu).
„Atlasov trening pomogao nam je da izoštrimo naša strateška razmišljanja“, rekao je Huić primajući nagradu jer u Atlasu smatraju da je upravo on spriječio uvođenje poreza na nekretnine. U Atlasu su vrlo osjetljivi na poreze jer se baš njima financira socijalna država, a pritom se uzima i od bogatih poduzetnika ako se radi o progresivnom oporezivanju. U njihovoj školama prolazi se kroz liderske treninge i korištenje društvenih mreža za propagandne potrebe širenja svoje ideologije. Atlasovi đaci posebno su aktivni u Južnoj Americi gdje ruše lijeve vlade jednu za drugom, organizirali su masovne prosvjede u Brazilu i doveli do opoziva brazilske predsjednice iz redova Radničke partije, a Atlas igra važnu ulogu i u uništavanju „čavizma“ u Venecueli. Organizirani sindikati su jedni od njihovih najljućih neprijatelja u Južnoj Americi.
Prije nego je osnovao Atlas, Anthony Fisher utemeljio je Institut za ekonomske poslove kojim je snažno utjecao na politike britanske premijerke Margaret Thatcher za koju je njegov Institut čak pisao i govore, a dijelom je utjecao i na američkog predsjednika Ronalda Reagana. Moglo bi se reći da je nova Atlasova libertarijanska generacija, ako ćemo pojmovima tehnologije koju toliko vole libertarijanci, zapravo generacija neoliberala 2.0. Nekoć su u Južnoj Americi koristili vojne diktature kako bi uspostavili novi ekonomski i politički sistem, a danas koriste društvene mreže kako bi svojim površnim viralnim videima i objavama utjecali na javno mnijenje i pokrenuli prosvjede nezadovoljnih građana. Ono što su započeli Thatcher i Reagan, oni sada žele završiti jer su namirisali trenutak koji im pruža kriza. Trumpov dolazak na vlast im nije odmogao, dapače, nekretninski mogul je svoju administraciju napunio Atlasovim ljudima.
Jedini problem koji su ovi neoliberali 2.0 oduvijek imali je stvar percepcije – malo tko voli razarati socijalnu državu. Zato su ovladali propagandnim alatima i medijima, prigrlivši moć društvenih mreža, pa pojam „uhljeb“ koji se proširio na cjelokupni javni sektor kako bi ga difamirao, ili „socijalistički mentalitet“ i „ljevičari s IPhoneom“ kako bi se ušutkali svi oni koji se protive privatizaciji javnog dobra i uništenju ostataka socijalne države, nije nikakva invencija naših libertarijanaca. Ta tehnika usvojena je u usavršena ranije među Atlasovim partnerima i đacima pa su u Brazilu, primjerice, upotrebljavali pojam „ljevičari u limuzinama“ kako bi naglasili njihovo licemjerje i nezadovoljne građane pridobili na svoju stranu.
„Indeks ekonomskih sloboda“ ne služi ničemu drugom nego da bi se raspravljalo o slobodno-tržišnim reformama i kako bi se javnost pripremila na smanjenje svih regulacija i poreza. Jer baš taj indeks izrađuje i objavljuje neoliberalni i konzervativni Heritage Foundation koji je u Atlasu vidio ogledan primjerak. Upravo je Heritage utjecao na Reaganove politike. Atlasovi partneri po cijelom svijetu osnivaju privatne udruge koje nose različita uzvišena akademska imena, poput „centara“, „instituta“ i slično, kako bi vlastitoj ideologiji dali znanstveno opravdanje. Zato i uz Huića često vidimo ekonomiste, poput Vuka Vukovića ili Velimira Šonje, koji predstavljaju svoje istraživačke radove.
Huić je čak dogurao do savjetničke pozicije kod kratkotrajnog premijera Tihomira Oreškovića koji jedva da je znao hrvatski jezik, pa je čelnik Lipe pokazao svojim mentorima da trening nije bio uzaludan. Dio Atlasove mreže je i Centar za javne politike i ekonomske analize, libertarijanski think-tank koji vodi Daniel Hinšt, inače zaposlenik Ministarstva poduzetništva i redoviti kolumnist nekolicine srednjostrujaških medija.
Huić i Hinšt zapravo u Hrvatskoj nemaju bogzna kakvog teškog posla jer i sami pripadaju prevladavajućoj ideološkoj paradigmi, a vidjeli smo da stalno obitavaju u sferi izrade javnih politika. Naime, hrvatske upravljačke strukture već više od dva desetljeća slijede upravo Atlasovu ideološku potku – prva najmasovnija privatizacija je završena, radnička prava i sindikati su gotovo uništeni, privatiziran je mirovinski sustav koji je doveo do ogromnog javnog duga, dok je javnost indoktrinirana pa nekritički brani baš takav sustav, a slijede novi koraci: uvođenje tzv. flat taxa koji pogoduje bogatima i nastavak privatizacije javnog dobra, čak i knjižnica.
Hrvatske vlade bi zapravo trebale dobiti Huićevu nagradu jer su se pokazale kao dobri Atlasovi učenici. Možda bi kao najveće uspjehe libertarijanaca, uz to što je njihova ideologija postala dominantna, trebalo pribrojiti sjajnu propagandnu vještinu – uspjeli su tržište dovesti na razinu religijske dogme, svoju duboko političku ideologiju predstavili su kao nadideološku i nepolitičku, a sebe kao manjinu, iako u Hrvatskoj, ali i u istočnoj Europi, prevladava baš njihova ideologija.
Osim toga, cijela organizacija i politike kojezagovara izrasla je i na novcu poreznih obveznika, dok se istodobno protivi porezima i osuđuje one koji koriste javni novac, ali to licemjerje malo tko više vidi. Sve detalje o Atlasu i njegovoj povijesti, sadašnjosti i budućnosti, pročitajte u tekstu kolege Fanga koji je koristio brojne podatke i intervjue s vodećim ljudima Atlasa na tri kontinenta kako bi proniknuo u ovu bogatu i moćnu gomilicu.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu