Prisavskom Kastoru

Nije tajna da se Hrvatska radiotelevizija kroz svoju povijest – ne samo ovu gotovo tridesetogodišnju s aktualnim imenom, nego i ranije, kao Radiotelevizija Zagreb – nije opirala političkim pritiscima. Rado i uporno većina je šefova pristajala na ono što je politika od njih tražila. Znali su oni jako dobro tko ih je doveo na moćna i visoko plaćena mjesta pa su, u skladu s tim, znali i da ih isti mogu s njih i odvesti. U takvim se uvjetima malo tko opirao nalozima. Uostalom, da je ikad i postojao višak karaktera, teško da bi se našli na poziciji da ga naknadno dokazuju. Jedan od rijetkih, Ivan Šibl, znao se i narugati sam sa sobom pa je – kaže anegdota – jednoj poslanoj drugarici kazao kako za nju teško može naći mjesto na RTZ-u jer je već zauzeto. Ona, naime, nije znala raditi ništa. A taj je posao, kao generalni direktor Radiotelevizije Zagreb, već obavljao Šibl.

Ovi novi em znaju manje od partizanskog general-potpukovnika, publicista i književnika, em imaju problem to priznati. Redali su se jedan za drugim, a da je malo koji ostavio ikakav trag, osim u vlastitom džepu. Jedni su se početkom devedesetih istaknuli fašističkim popisima nepoželjnih, tada već djelatnika, krivih krvnih zrnaca ili političkih uvjerenja, istaknutima na prisavskoj porti, drugi pogodovanjem i zapošljavanjem kumova i prijatelja, a treći ničim.

Kako bilo, Hrvatska radiotelevizija već je navikla na teške dane. Novinari koji žele nešto više od pukog izvršavanja naredbi i snalaženja u zaplotnjačkim igrama prisavskih hodnika ili su u programskom zapećku ili odlaze s HRT-a na druge televizije. Barem njih sada ima koliko hoćete. A javni medijski servis ostaje u rukama onih kojima nije jasno ni čemu služi ni kako do toga doći.

Prije su odnosi bili potpuno jasni. Dođe čovjek iz komiteta pa ti kaže što ti ima reći. Ili dođe čovjek s Pantovčaka pa ti kaže što ti ima reći. Ili dođe čovjek s Trga žrtava fašizma pa ti kaže što ti ima reći. Ili dođe čovjek s Markovog trga pa ti kaže što ti ima reći. Sve je transparentno. Preuzmeš stav i nemaš brige. Sad je, međutim, situacija drukčija. I, ako ćemo pošteno, malo je koga više briga što taj tamo HRT emitira. Kreatorima stavova više se isplati potrošiti sat-dva na Facebooku nego ovima objašnjavati kako bi i što trebalo.

Upravo zbog toga sad nastupaju problemi. Ostavljeni sami sebi, a nenavikli na slobodu, zbunjeno bleje u mraku pokušavajući pogoditi što "oni gore" misle. Nije da se ne trude. Ima tu kontakata. Dapače, prema istim onim kuloarskim hodnicima, ima tu i kumstava, ima tu i prijateljstava, ima tu i zajedničkoga kartanja, ali slabo preciznih i jasnih naredbi. OK, svaka budala zna da neće protiv HDZ-a. To im je već u krvi. Ali što s nijansama? Što je uopće HDZ? Široki Brijeg ili Bruxelles? Ima i ovih koji podmeću. Kao onomad kad se Miroslav Škoro pojavio kao treći u predizbornoj anketi među predsjedničkim kandidatima dok je valjda još samo on i onaj koji ga je gurnuo u anketu znao da će se uistinu i kandidirati.

Što, na primjer, s Albancima? Otkud Albanci kao HRT-ov problem? Prije koji dan, nedjelja je bila, išao je uobičajeni podnevni Dnevnik. Ako ste ikad gubili vrijeme, u toj informativnoj emisiji obično bi najzanimljiviji bio prilog koji bi išao kao najava "Plodova zemlje" ili "Mora". Ostalo je, u pravilu, gubitak vremena i prežvakavanje ionako nezanimljive subote. Išao je prilog o izborima na Kosovu. Bili su isti dan i u Portugalu, ali se ne sjećam jesu li ih uopće uvrstili u podnevnu emisiju. Valjda im onaj nerv Pavlovljevog psa govori da socijaliste, posebno kad im ide dobro kao što ide onom u Portugalu, nije pametno spominjati. Dakle, glupa nedjelja, bezvezne vijesti. I onda taj prilog o Kosovu, pa trlja-brlja, ovo-ono, amo-tamo, a iza voditeljice na video-zidu stoji li stoji srpska zastava. Čekaj malo! Što stoji? Pa srpska zastava!

Kreću pozivi zainteresirane javnosti, čitaj albanske zastupnice u Saboru i kosovskog ambasadora u Hrvatskoj. Čekajte malo, ne ide to tako! Republika Kosovo je međunarodno priznata država još od 2008. godine, i Hrvatska ju je priznala. O čemu se ovdje radi, što se tu uopće događa, tko nam pakira?

Užare se pozivi i na internoj mreži na HTV-u. Pronađite krivca! Pronađite izdajicu! Korak po korak, malo naprijed, malo nazad, i evo ga. Pronađen je u Grafici Informativnog medijskog servisa, koji već godinama vodi urednica čiji je osobiti profesionalni uspjeh bilo fotografiranje s Tomislavom Karamarkom u autobusu.

Ali nije ona kriva. Nisu krivi ni oni koji su uredili i realizirali Dnevnik. Kriv je jebeni grafičar! Valjda isti onaj zbog kojeg prije koju godinu dulje od sat vremena HTV nije emitirao nikakav program. Sve je stalo. Zamuklo. Nestalo. Gore nego onih par minuta kad je umro Tito. I? Što se dogodilo? Ništa. Niti je tko za to odgovarao, niti je bilo sankcija. Odnosno, bilo ih je, i to prema onima koji su u medijima za propust prozvali upravu HRT-a.

Ovaj su put reagirali brzo. Čim se u priču uvukao veleposlanik, po nekom unutarnjem refleksu pretpostavili su da priča neće dobro završiti. OK, nije to Amerika ili Europska unija pa da odmah padnu na leđa i prave se mrtvi, ali ipak je posrijedi strana ambasada. Osim toga, u programu je bila srpska zastava, a to – svi ćemo se složiti – nikome nije na diku.

Složili su ispriku i dogovorili sastanak. Stiže kosovska delegacija odmah sutra. Ima da se svi nacrtate! I bili su. Nisu ovi Kosovari ni popamtili najbolje imena. Bili su "Kovač i Perišić", napisala je zastupnica (u HND-u – koji je reagirao tvrdeći da se cijelom ovom pričom dodatno ruši ionako loš ugled HRT-a – pretpostavili su da se radi o glavnom uredniku HTV-a Bruni Kovačeviću i urednici IMS-a Katarini Periši Čakarun) plus glavni ravnatelj Kazimir Bačić.

Kosovarska delegacija iznijela je svoje uvjete, ako HRT želi da prihvate ispriku. Jasne i precizne. Vrlo jasne i vrlo precizne. Od HRT-a se traži javna isprika Veleposlanstvu Republike Kosova, traži se i pokretanje stegovnog postupka protiv "trojice djelatnika koji su ‘nehotice’ napravili propust", traži se da HRT kao goste u informativno-političkom programu pozove veleposlanika i saborsku zastupnicu, traži se i da ekipa HRT-a posjeti Kosovo i snimi dokumentarno-edukativnu emisiju o toj zemlji kao i da direktan izvor informacija o situaciju na Kosovu bude isključivo Radiotelevizija Kosova, to hoće reći kosovski HRT, jer da HRT i RTK imaju sporazum o suradnji koji se u praksi ne primjenjuje.

Kosovari su nastupili jasno – uzmi ili ostavi. Nešto kao oni iz komiteta, ili s Pantovčaka, ili s Trga žrtava fašizma, ili s Markovog trga. Ili, da se ne lažemo, oni iz Buzina koji umjesto jedne imaju pedeset zvjezdica na zastavi. Kosovski je veleposlanik jako dobro shvatio kako to ide, došao je na Prisavlje i uredio im kuću.

Sad se isprika piše sama. Do utorka, Dana hrvatske nezavisnosti, čuli smo tek onu prvu. A stigla je i druga u kojoj se sve ovo gore napisano "odlučno odbacuje", ali i izvještava da je "protiv odgovornih djelatnika HRT-a, sukladno internim procedurama, i prije iznesenog prigovora već tijekom tog jutra pokrenut stegovni postupak te da su poduzete mjere da sličnih propusta ubuduće ne bude". Kažu dalje da se razgovaralo i o mogućnostima daljnje primjene sporazuma koji HRT ima s kosovskom televizijom. "HRT je primio na znanje sve što su predstavnici kosovske strane izrekli i procijenit će što je od iznesenih prijedloga i inicijativa u skladu s uređivačkom politikom HRT-a. HRT odlučno odbacuje sve druge interpretacije ovog sastanka jer kao javni servis svoju uređivačku politiku vodi u skladu sa Zakonom o HRT-u i Ugovorom s Vladom Republike Hrvatske", vele oni.

Ali ima dana. Vidjet ćemo koliko je jak onaj Pavlovljev refleks. Hoće li se pas morati samo praviti mrtav? Ili će se s osmijehom na licu morati vrtjeti po prisavskoj livadi? Možda će morati pokazati da zna dati šapu? Ili će samo veselo mahati repom? Kolačić ga čeka. I on mu se nada. Uostalom, albanska zastupnica već je jutros trebala biti na HTV-u…

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu