Foto: Hrvatsko novinarsko društvo
Izvršni odbor Hrvatskog novinarskog društva (HND) donio je odluku o istupanju HND-a iz Radne skupine Ministarstva kulture za izradu novog Zakona o elektroničkim medijima (ZEM) nakon što je Ministarstvo kulture u izradi novog Zakona o elektroničkim medijima ignoriralo svaki prijedlog krovne novinarske udruge u Hrvatskoj. Kako se ističe u priopćenju HND-a, Ministarstvo je u izradu zakona krenulo bez prethodnog defniranja medijske politike i donošenja novog Zakona o medijima.
Novim zakonom će se, po svemu sudeći, konzervrati postojeće teško stanje u medijima, propušta Vijeće za elektroničke medije učiniti daleko neovisnijim tijelom nego je to slučaj sada, a javni novac previše je usmjeren na komercijalne nakladnike i sadržaje, što ostavjla otvorena vrata za nove afere "Fimi media", odnosno korištenje javnog novca za stranačke ili privatne potrebe, umjesto ispunjavanje javnog interesa i izvršavanje demokratske funkcije medija i novinarstva.
Cijelo priopćenje HND-a možete pročitati u nastavku:
"Izvršni odbor Hrvatskog novinarskog društva (HND) donio je odluku o istupanju HND-a iz Radne skupine Ministarstva kulture za izradu novog Zakona o elektroničkim medijima (ZEM).
Razlog za takvu odluku leži u činjenici da Ministarstvo kulture u Nacrt prijedloga Zakona o elektroničkim medijima nije uvrstilo nijedan HND-ov prijedlog iz dokumenta koji smo Ministarstvu dostavili 26. kolovoza ove godine, a nakon što nam je 26. srpnja 2019. na uvid dan radni materijal budućeg zakona.
Napominjemo kako se HND u Radnu skupinu uključio odgovorno, u dobroj vjeri i s najboljim namjerama, očekujući da nam je svima cilj isti – unaprjeđenje medija u Hrvatskoj i ostvarivanje njihove demokratske funkcije u društvu. Ukratko, bolji mediji i bolje društvo.
Iako smatramo kako je za hrvatsko medijsko polje loše što se iz cijelog seta medijskih zakona – nakon gotovo 15 godina – Ministarstvo kulture odlučilo samo na izradu novog ZEM-a, a da prethodno nije definirana ni medijska politika, niti je donesen novi Zakon o medijima, kao profesionalna udruga koja okuplja više od 2000 novinara, snimatelja i fotoreportera, nismo smjeli propustiti priliku sudjelovati u kreiranju buduće medijske slike Hrvatske.
Ušli smo u Radnu skupinu polazeći od HND-ove zadaće zaštite novinarstva kao javnog dobra, zaštite javnog interesa i promicanja prava javnosti na pošteno, točno i cjelovito informiranje. Iako su predstavnici HND-a bili usto i na nekoliko sastanaka s ministricom kulture i njezinim suradnicima, žao nam je što nismo bili uključeni u cijeli proces sadržajnog definiranja cjelovitog zakonskog rješenja te što ostaje dojam da su se odluke donosile izvan Radne skupine.
HND-ovi prijedlozi upućeni Ministarstvu kulture ukratko se mogu sažeti u nekoliko točaka; tražili smo da se novim ZEM-om osigura neovisnost Vijeća za elektroničke medije i transparentnost izbora njegovih članova, da se financijski poveća Fond za poticanje pluralizma i raznolikosti elektroničkih medija, da se jasno definira svrha Fonda kao ostvarivanje javnog interesa u medijima te, u skladu s tim, njegova sredstva usmjere isključivo na potpore kvalitetnim medijskim sadržajima i profesionalnom novinarstvu, da se u budući zakon unese obaveza donošenja redakcijskih statuta u elektroničkim medijima, da se spriječi zloupotreba javnog novca za oglašavanje te da se utvrdi udio radijskih i televizijskih frekvencija za neprofitne nakladnike.
Također, smatrajući da je Nacrt novog ZEM-a u cijelosti suviše usmjeren podršci daljnjoj komercijalizaciji medija, tražili smo da se vrati prioritet domaćoj medijskoj proizvodnji, ponajprije na Hrvatskoj radioteleviziji, gdje pojedine neovisne produkcije ponekad služe samo kao kulisa za "outsourcing" sredstava s javnog medijskog servisa.
Jedan od glavnih problema u djelokrugu Zakona o elektroničkim medijima na koji se odnosi prijedlog HND-a proizlazi iz odredbe članka 33. aktualnog Zakona prema kojoj su "tijela državne uprave kao i pravne osobe u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužne 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi svojih usluga ili aktivnosti utrošiti na oglašavanje u audiovizualnim ili radijskim programima regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija". To znači da ministarstva i javna poduzeća poput HEP-a proračunski i javni novac troše na oglašavanje na lokalnim radijima i televizijama, a takve se odluke uglavnom donose diskrecijski, najčešće po nahođenju određenog političkog čelnika, bez ikakva javnog natječaja. Da stvar bude gora, javnost nema nikakvog uvida u namjenu za koji se taj novac troši.
Drugim riječima, s obzirom na to da ga prikazuju kao komercijalni prihod, vlasnici radija i televizija tim novcem – a riječ je, prema Izvješću Hrvatskom saboru o radu Vijeća i Agencije za elektroničke medije, o nekih 14,5 milijuna kuna u 2018. godini – mogu činiti što ih je volja. Zahvaljujući takvim transakcijama svojedobno je nastala afera poznata kao "Fimi media", gdje su javna poduzeća i tijela državne uprave prebacivala lokalnim medijima na ime najčešće fiktivnog oglašavanja javni novac koji se kasnije koristio za predizborne kampanje HDZ-a ili privatnu potrošnju njegovih čelnika.
Uglavnom, Nacrt prijedloga Zakona o elektroničkim medijima nije predviđao ukidanje te odredbe, nego je obavezu plaćanja 15-postotnog davanja za lokalne medije u članku 38. proširio i na "jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave".
HND je na to reagirao sljedećim prijedlogom:
"Spriječiti zloupotrebu javnog novca za oglašavanje"
Smatramo da novčane tokove iz proračuna države i javnih poduzeća za 'promidžbu njihovih usluga i aktivnosti' treba ograničiti, a ne proširiti i na proračune jedinica lokalne i regionalne samouprave. Kako bi se izbjegla neka nova 'Fimi media' i diskrecijske odluke o 'promidžbi' u medijima, javni novac treba usmjeriti u novinarstvo u javnom interesu putem transparentnih mehanizama raspodjele. Oglašavanje javnog sektora treba nazvati pravim imenom – riječ je o javnim potporama pa ih kao takve treba i razvijati."
Umjesto da ukine odredbu o "oglašavanju" javnog sektora i taj novac iz proračuna usmjeri u financiranje novinarstva u lokalnim medijima, recimo putem javnih potpora Fonda za pluralizam, Ministarstvo kulture je u sljedećem Nacrtu prijedloga (onom od 25. listopada 2019.) precrtalo jedinice lokalne i područne samouprave, efektivno se vrativši na postojeće rješenje.
Sljedeća HND-ova primjedba odnosila se na propust da se Vijeće za elektroničke medije pokuša učiniti neovisnim o Vladi. Problem je u tome da njegove članice i članove predlaže Vlada, a Sabor ih naprosto potvrđuje običnom većinom glasova. Rezultat je da taj "neovisni" regulator elektroničkih medija nije ni blizu neovisnosti, da se koncesije za emitiranje i potpore dodjeljuju prema političkim preferencijama…
HND je stoga predložio sljedeće:
"Osigurati neovisnost regulacijskog tijela i način izbora članova Vijeća za elektroničke medije"
Od sfere slobode izražavanja i akademske refleksije, do aktualnih izmjena Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, bezbroj je primjera opravdanog zagovaranja potrebe veće neovisnosti članova medijskog regulatora o bilo kojem izvoru političke moći. Međutim, prema Zakonu o elektroničkim medijima, njih Hrvatski sabor (većinom nazočnih zastupnika) bira na prijedlog Vlade.
Dio svakog saziva Vijeća, od njegova utemeljenja, činilo je i nekoliko profesionalnih novinara. Ako poznavanje medijske prakse iznutra itko može pretvoriti u informiran regulacijski nadzor, onda su to profesionalne novinarke i novinari. Zbog toga tražimo da dva člana Vijeća iz redova novinarskih profesionalaca, umjesto javnim pozivom Vlade, Hrvatski sabor bira na prijedlog Hrvatskog novinarskog društva, koje će prethodno provesti odgovarajući javni natječaj."
Dodatno, na zahtjev Ministarstva, HND je 4. listopada 2019. dostavio i detaljnu formulaciju, predlažući da se odgovarajući članak Nacrta (75.) izmijeni i dopuni ovako:
"Vijeće za elektroničke medije ima šest članica i predsjednicu čiji mandat traje sedam godina, a ne mogu biti ponovo birane.
U Vijeće trebaju biti birane osobe koje su se istaknule poznavanjem medija, novinarstva, medijske tehnologije, medijske ekonomije, sociologije, medijske politike ili prava.
Članove Vijeća imenuje i razrješava Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih članova.
Članove Vijeća predlaže Vlada Republike Hrvatske, i to na način da joj kojoj dvije osobe delegira Hrvatsko novinarsko društvo, provodeći prethodno javni natječaj, a četiri sama bira također provodeći javni natječaj.
Predsjednicu Vijeća, nakon provedenog javnog natječaja, naizmjence delegiraju Vlada i HND.
Ako predložena kandidatkinja ne dobije potrebnu većinu, Vlada predlaže Saboru novu u roku 45 dana, raspisujući, u slučaju potrebe, i novi javni natječaj. Ako kandidatkinja delegirana Vladi putem procedure u Hrvatskom novinarskom društvu ne dobije potrebnu većinu, Društvo delegira Vladi novu u roku 30 dana, raspisujući također, ako je potrebno, i novi javni natječaj.
Mandat članica i predsjednice Vijeća produljuje se sve dok ne budu izabrane njihove zamjene.
[U prijelazne i završne odredbe dodati: Kako bi se osigurao kontinuitet u radu vijeća, prilikom prvog imenovanja prema ovom Zakonu, tri članice odnosno člana vijeća bit će imenovani na mandat u trajanju četiri godine.]"
Umjesto da se odrekne monopola na kadroviranje u regulacijskom tijelu, Vlada u verziji Nacrta od 25. listopada ostavlja sve po starom, mijenjajući samo formulaciju stavka 5. tako da dijelom (i sasvim pogrešno) reflektira HND-ov prijedlog: umjesto "sposobnosti i iskustva u djelatnosti radija ili televizije, ili u izdavačkoj, kulturnoj ili sličnoj djelatnosti", od članova Vijeća se sada traže "stručna znanja, sposobnosti i iskustvo u radu u području medija, novinarstva, tehnologije, ekonomije, sociologije i prava". HND, kao što je vidljivo, nije spominjao tehnologiju ni ekonomiju općenito, nego medijsku tehnologiju, medijsku ekonomiju i medijsko pravo, ali jest predlagao – i predlaže – da dio kandidatkinja za Vijeće Vladi predlaže novinarska struka, i to putem HND-a. Predlagao je – i predlaže – da se Vijeće bira dvotrećinskom većinom, da mu mandat traje sedam godina bez mogućnosti ponavljanja itd., ali sve to je Ministarstvo kulture u potpunosti ignoriralo.
Isto vrijedi i za ostale HND-ove prijedloge, na primjer onaj o povećanju Fonda za poticanje pluralizma i raznolikosti elektroničkih medija i diversificirane njegovih izvora, pri čemu smo tražili sljedeće: "Izvor financijskih sredstava Fonda su sredstva osigurana odredbama ovoga Zakona, Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji i 3 posto ukupnih prihoda koje u fiskalnoj godini na hrvatskom tržištu ostvare pružatelji usluga oglašavanja na digitalnim sučeljima prema odredbama posebnog zakona."
Ministarstvo kulture ignoriralo je pritom i jedan od ključnih zahtjeva HND-a da se distribucija sredstava Fonda mora temeljiti na činjenici da je riječ o sredstvima koja predstavljaju jedinu javnu potporu medijima, novinarstvu i novinarima u Hrvatskoj te da se ona stoga trebaju ponajprije usmjeriti prema medijima koji su, kako definira i prijedlog ZEM-a, „posvećeni zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih (…) potreba javnosti“ (članak 54. Nacrta prijedloga ZEM-a) – neprofitnim medijima.
U proteklih 15 godina iz Fonda za pluralizam komercijalnim elektroničkim medijima dodijeljeno je oko 500 milijuna kuna, a kvaliteta medija u Hrvatskoj nije zadovoljavajuća. HND je, imajući na umu upravu tu činjenicu, tražio da se 50 posto sredstava Fonda namijeni onim medijima koji su, u skladu sa svojom svrhom i zakonskim utemeljenima, orijentirani isključivo na ispunjavanje javnog interesa i izvršavanje demokratske funkcije medija i novinarstva.
Ministarstvo je ignoriralo i ostale zahtjeve, ponegdje tek usvojivši poneku formulaciju, kao što je poticanje sadržaja od javnog interesa kad je riječ o Fondu ili detalja u definiciji elektroničkih publikacija, ali sadržaj HND-ovih prijedloga Ministarstvo, kako se zasad čini, u suštini odbacuje.
Postavlja se pitanje jesmo li tim povodom primili ijedno obrazloženje, argument ili analizu prema kojoj proizlazi da je možda dobro zadržati postojeći "fimimedijski" model sufinanciranja lokalnih komercijalnih medija? Je li nam Ministarstvo pokušalo objasniti zašto je dobro da u Fondu za pluralizam, uz dodatak komercijalnih portala, ostane sve po starom? Zašto izbjegava provesti odredbe o statutima medija barem kad je o elektroničkim medijima riječ? Takve komunikacije i suradnje nije bilo.
Uz odgovornost prema svojim članovima i tijelima, Hrvatsko novinarstvo društvo vodi se odgovornošću za razvoj novinarstva, javne rasprave i ukupnog medijskog prostora u Hrvatskoj, dok ovakav Nacrt prijedloga Zakona o elektroničkim medijima, sa žaljenjem zaključujemo, donosi samo mučni nastavak postojećeg stanja i nagomilanih problema.
Napominjemo kako svi prijedlozi koje smo željeli vidjeti u novom ZEM-u velikim dijelom proizlaze iz dokumenta 8 zahtjeva protiv cenzure, koji smo Vladi RH javno uputili početkom ove godine s velikog novinarskog prosvjeda u Zagrebu, uz potporu više od 2000 kolega te uglednih međunarodnih novinarskih asocijacija.
HND će i dalje uporno inzistirati na svojim zahtjevima, čuvajući i štiteći novinare i novinarstvo.
Za Izvršni odbor Hrvatskog novinarskog društva,
Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a