ZATVORSKA KORONIKA (I): Odlično je, od Božinovića je

1.

Prvi hrvatski policajac je kao Gavrilović. Ne Gjuro prvi, drugi ili već neki, nego kao mesna industrija iz Petrinje, ona što se desetljećima reklamira sloganom: „Odlično je, od Gavrilovića je“. Što god Davor Božinović smisli danas, to sutra provede, a mi pokorno kimnemo glavom, jer ako je on rekao da je to i to dobro, dapače odlično u borbi protiv Covida-19, zašto bi sada mi imali neki sud ili, to nikako, tražili načina da nam bude malo lakše. Zapovjednik izvanredne situacije odlučio je, dakle, da dućani skrate radno vrijeme. Zbilja, malo je što tako zdravorazumski: da trgovine rade do devet ili deset uvečer, netko bi, znate već kakav je naš svijet, malo prije zatvaranja išao po deset deka salame i dva piva. Ovako, kada rade do pet popodne, onda svi mogu na vrijeme kupiti što im treba. Istina, gužva je obrnuto proporcionalna radnom vremena, ali to su sada nebitni detalji, gotovo glupi, baš kao i ideja da se radno vrijeme produlji, a zaposlenicama povećaju plaće iz sredstava koje su trgovački lanci akumulirali dok smo mi pravili zalihe najosnovnijih artikala, kupujući samo po nekoliko tona brašna i dvije-tri tisuće rola toalet papira. Mislio je, naravno da je mislio, Davor Božinović na sve, pa se sada u dućane ulazi u trojkama dok ostali čekaju u redu i drže distancu riskirajući da ih promaši virus i pogodi kamion. Dućani su, inače, na frekfentnim mjestima i nerijetko uz cestu pa nije nemoguće da sedmi u redu za ulazak bude oko četrnaest metara od kliznih vrata i točno u pograničnom području između desne i lijeve trake. Srećom, promet nije tako gust.

2.

Živ je!!! Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske, odjeven kao da je sada došao s National Geographica, prošetao se u Plenkovićevom društvu Zagrebom nakon potresa i baš onako državnički poručio da slušamo Nacionalni stožer. Tko u ovim teškim vremenima ne žali za Kolindom Grabar Kitarović, taj stvarno ne zna što je zabava. Da je mesara starog kći ostala na Pantovčaku, gledali bi je kako podiže šatore, porađa trudnice – kao da se može poroditi ženu koja nije trudna – ide u kupovinu starijim susjedima, otočanima pješice dostavlja maske, sama, svojim rukicama, obnavlja oštećene zgrade u Zagrebu, grli se sa liječnicima i medicinskim sestrama, hvata virus u letu i... I, naravno, pjeva neku od onih pjesama koje se nisu smjele pjevati u mrskom komunizmu. Recimo, onu sa stihovima o miliciji koja trenira strogoću.

3.

Ovom podivljalom virusu možda će se naći lijeka, ali optimizmu nikada. Svijet će, kažu neizlječivi slučajevi, nakon ove pandemije biti bolje mjesto puno solidarnosti. Do sada nitko nije objasnio zašto. Lako je, da skratimo, biti u samoizolaciji u vili površine Trogira, sa zatvorenim bazenom, teretanom, sobom za bilijar, heliodromom iza i nogometnim terenom ispred kuće. Malo je teže samoizolirati se u obiteljskom stanu sa četvoro stanara i jednim WC-om na šezdeset četvornih metara. I u ovom paklu je, dakle, jasno da je, alan fordovski kazano, bolje imati nego nemati. Bogati će, kada jednog dana Covid-19 popusti, nastaviti ili gomilati bogatstvo ili, u za njih gorem slučaju, samo ljubomorno čuvati ono već stečeno. Siromašni će biti još siromašniji: neizbježna kriza koja će naslijediti pandemiju neće, jednostavno neće, u crno zaviti one što depresiju preventivno liječe pogledom na bankovni račun, već one što im je zbilja važno da neko vrijeme ne plaćaju rate kredita, jer već sada nemaju i za banku i za sapun. Postoji jedna krasna izreka koju ćemo prilagoditi aktualnom trenutku: para na paru, posljedice virusa na fukaru.

4.

„E se io muoio da partigiano/ O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao/ E se io muoio da partigiano/ Tu mi devi sepelir“, pjeva se u znak potpore Talijanima koje Covid-19 kosi kao Bata Živojinović mrskog okupatora. Prema rezultatima prošlomjesečnog istraživanja, svaki treći birač u Italiji podržava Sjevernu ligu, desničarsku stranku čiji je predsjednik Matteo Salvini neopjevana budala. Bivši ministar unutarnjih poslova i ex potpredsjednik Vlade Republike Italije, prestao je jesti „Nutellu“ nakon što je otkrio da u njoj ima lješnjaka iz Turske! E on vodi najveći oporbenu stranku i ima, itekako ima, šansu vratiti se na vlast prvom prilikom. Sreća da je, te prilike, ipak neće biti uskoro. Tako kažu epidemiolozi. „Bella ciao“ je, dakle, prikladna u istoj mjeri u kojoj bi Antu Đapića oduševilo da mu se za rođendan otpjeva „Konjuh Planinom“.

5.

Teška vremena, je li tako, tako je, traže zajedništvo u borbi protiv neprijatelja, pa makar bio i nevidljiv. Samo, kako ćemo biti zajedno ako moramo biti odvojeni? I to ne malo: metar i pol na otovorenom i dva metra u zatvorenom prostoru. Polako, objasnit će nam već netko i to. Možda čak i Davor Božinović osobno.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu