Autor crteža koji je dirnuo regiju nakon potresa u Zagrebu kaže kako nada najbrže ode, a najteže se vrati, kao i da kao Sarajlija slijedi ideju „mahale“
Nakon što je zemljotres pogodio Zagreb, iz svih dijelova regije poslane su poruke glavnom gradu Hrvatske koje govore o podršci, solidarnosti, ljubavi, ponudi pomoći... Jedna od slika i objava koja je munjevito obišla Zapadni Balkan potekla je iz Sarajeva, a pokazuje kako Vučko i Zagi, maskote 14. Zimskih olimpijskih igara 1984. i Univerzijade 1987. godine, zagrljeni prelaze preko ruševina. Sarajevski vuk pridržava zagrebačku vjevericu u teškom trenutku, a autor Midhat Kapetanović šalje poruku:
„Sarajevo je uz svoj Zagreb i sve njegove dobre i hrabre ljude!“
Tim je povodom Kapetanović za portal Al Jazeere dao intervju u kojem kaže kako je riječ o emocionalnoj reakciji na teške trenutke, te kako Vučko i Zagi predstavljaju ono najbolje u ljudima, a vrlo ih je teško politizirati.
Otkud ideja za sliku Vučka koji pomaže Zagiju kroz ruševine, kako je ta slika nastala?
- Crtež Vučka i Zagija kako zagrljeni hode kroz ruševine je nastao kao trenutna emocionalna reakcija na nemile događaje te nedjelje kada smo supruga i ja svjedočili (skoro) uživo potres u Zagrebu. Slike koje smo vidjeli na privatnim profilima svojih prijatelja iz Zagreba, kao i izvještaji novinskih portala, su učinili da olovka jednostavno sama počne crtati.
Svijet se suočava sa velikom krizom (korona virus), regija ima svoje dodatne probleme. Koliko ima prostora za optimizam kojim zrače slike Vučka i Zagija? Da li ove krize zaista mogu povezati ljude i ukazati na zajedničke teškoće?
Vučko i Zagi su likovi duboko prisutni u kulturnom zeitgeistu ljudi sa ovih prostora i predstavljaju ono najbolje u ljudima a vrlo ih je teško politizirati. Prva stvar koja ode u krizi, a najsporije se vrati, jeste nada. Ljudima je potrebno osjetiti da su dio zajednice koja nema granice niti barijere definisane nacionalnom pripadnošću, socijalnim razlikama niti kulturnom pozadinom. Nisam politički aktivan ali, kao Sarajlija, slijedim ideju „mahale“ gdje svi ljudi imaju zajedničku odgovornost za sigurnost, dobrostanje i napredak svog malog dijela svijeta.
Cijeli intervju možete pročitati ovdje