U želji da zaštite pravo na rad i na kulturu, sadašnji i nedavno otpušteni zaposlenici tvrtke Rijeka 2020 d.o.o., zajedno sa suradnicama i suradnicama projekta Europska prijestolnica kulture, zahtijevaju od Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije da odustanu od najavljene "obustave većeg dijela aktivnosti" u okviru EPK i tim činom obrane radna mjesta i angažmane sudionika te pokažu kako institut prava na rad i prava na kulturu ne podržavaju samo deklarativno.
U otvorenom pismu, koje je do sada potpisalo više od 500 suradnica i suradnika projekta, od institucija se traži da ostanu dosljedne hrabrosti i podršci koju su pokazali prilikom kandidature Rijeke kao Europske prijestolnice kulture i omoguće da se projekt nastavi te da prilagode program novim okolnostima.
Ističu da je Rijeka, dobivanjem titule grada nositelja EPK u 2020. godini, dobila jedinstvenu i neponovljivu priliku ne samo da stavi fokus na kulturu, nego i da bude jedan od pokretača društvenih i ekonomskih promjena. „Toj ideji, u koju je utkano značajno višegodišnje ulaganje s konotacijama daleko širim od financijskog, sada prijeti radikalno gašenje“, stoji u pismu. Podsjećaju da je iz tvrtke otpušteno 59 radnica i radnika i da je potpuno neizvjesna financijska i programska sudbina cijelog projekta EPK koji je do prije samo nekoliko tjedana proglašavan najznačajnijim projektom hrvatske kulture.
„Šokirani smo tako radikalnom odlukom, posebice uzevši u obzir da je upravo RAD jedna od glavnih tema EPK. Šokirana je njome i šira javnost, o čemu posljednjih dana svjedoče deseci javnih istupa koji u širokom rasponu emocija i stavova reagiraju na obustavu aktivnosti, a konačno dokazuju koliko je ovaj projekt u javnoj percepciji bitan“, naglašavaju u pismu uz upozorenje da će radikalno gašenje projekta neizmjerno utjecati na vjeru da je bolja budućnost moguća kao i na lokalnu kulturno-umjetničku scenu, ali i na čitav grad.
„Solidarnost je u ovim uvjetima neophodna društvena vrijednost. Ponovno, čini se da je kultura ponajviše izostavljena iz solidarne redistribucije kriznih sredstava. Ponovno, izgleda da su državne potpore u kulturnom sektoru zakazale. Radno mjesto u kulturi također je radno mjesto, a rad u kulturi također je rad. Rijeka 2020 trebala je, pored svojih zaposlenih, honorirati i preko tisuću sudionika, proizvođača kulturnih programa, tehničara i drugih često nevidljivih radnika bez kojih se ne može zamisliti realizacija kulturnih događanja – to su sve i radna mjesta, i pojedinačni radni angažmani, ali i oni emotivni, utkani u ovaj grad, u ovu državu i njene kulture. Smatramo da mjera dokidanja većeg dijela aktivnosti na projektu Rijeka 2020 i posljedičnog otpuštanja 59 radnica i radnika te otkazivanja ugovorenih partnerstava i suradnji nije razmjerna cilju koji se njome htio postići“, stoji u prosvjednoj noti koju podržava cijeli niz uglednih hrvatskih i stranih kulturnih radnika poput Davida Maljkovića, Sanje Iveković, Dalibora Martinisa, lgora Grubića, Alema Korkuta, Alfreda Ledesme Quintane, Lindsey Nicholson, Liz Kelly, Ljubice Letinić, Mariane Bourilove, Duške Boban, Nikole Križanca, Siniše Labrovića i Tanje Dabo te organizacija kao što su Akademija dramske umjetnosti, Akademija izvedbenih umjetnosti, katedra alternativnog i lutkarskog kazališta Prag, Akademija primijenjenih umjetnosti Beč, Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, Nacionalni muzej arheologije u Valetti, Savez antifašističkih boraca i antifašista Primorsko-goranske županije i Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta” - Pododbor Rijeka.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu