Vlada je na socijalnim mrežama ponosno podijelila vijest da je Slovenija prva zemlja u EU koja je proglasila kraj epidemije, iako iza toga ne stoji nikakva stručna ocjena, a da je riječ o isključivo financijskoj odluci, potvrdili su i zdravstveni stručnjaci u vladinom konzultantskom timu Foto: EPA/FAH
Nakon što je slovenska opozicija najavila da će ustanoviti parlamentarnu komisiju sa zadatkom da prouči sumnjive poslove oko nabavki zaštitne opreme i respiratora, vlada ju je u tome pretekla i blokirala svojom verzijom komisije. Međutim ta se komisija ne bavi poslovima aktualne, već bivše vlasti.
I taj prizor je sve što trebate znati da bi razumjeli trenutačnu slovensku vladu pod vodstvom Janeza Janše i njegove Slovenske demokratske stranke. Bahatost, provokacije, ali i političko iskustvo.
U trenutku kad ovo pišem, Janša je još uvijek premijer s parlamentarnom većinom. To se možda još promijeni u sljedećim tjednima.
Kud opet Janša?
Janez Janša jedno je od rijetkih imena iz slovenske politike koje prelazi granice. Političar, koji je na sceni aktivan više od 30 godina, prošao je put od heroja iz predratnih 80-ih do izrazito omraženog lika, barem u urbanim i liberalnim krugovima. Janša je predsjednik najveće stranke u Sloveniji, Slovenske demokratske stranke (SDS), ali budući da ga prati reputacija konfliktnog, a nerijetko i autoritarnog vođe, nakon izbora 2018. nije uspio naći partnera koji bi sa njim stupio u koaliciju, pa je tako premijer prvi puta postao Marjan Šarec, inače politički novajlija, a po obrazovanju glumac.
Kako je političko polje ostalo fragmentirano, novu koaliciju tvorilo je čak pet stranaka. Usprkos tome, Šarčeva vlada nije uspjela osigurati većinu u parlamentu, pa su tako morali računati na glasove iz vankoalicijske partnerice stranke Levice, a kada je taj odnos zahladio, Šarec nije oklijevao da pritekne k nacionalistima Zmaga Jelinčiča Plemenitog. I tako sve do kraja siječnja, kad je nakon 18 mjeseci odstupio sa čela vlade, rekavši da s ovakvom ekipom nije moguće izvesti ozbiljnije strukturne reforme te pozvao predsjednika Republike Boruta Pahora da što prije raspiše nove izbore.
Insert Janez Janša.
Dok se je Marjan Šarec nadao pogodnijoj većini na predstojećim izborima, u sjeni se sastavljala nova koalicija, koju će djelomično činiti i Šarčevi nekadašnji koalicijski partneri koji nisu sudjelovali u donošenju odluke o raspuštanju vlade. Stranka modernog centra (SMC, nekadašnja Stranka Mira Cerara) je u roku od pet godina prešla put od stranke sa najvećom većinom u povijesti Slovenije do stranke koja je u anketama pala ispod parlamentarnog praga od 4 posto.
Propali projekat moćne centrističke stranke bi se vjerojatno i zvanično ugasio u slučaju novih izbora, dok je Demokratska stranka umirovljenika (DeSUS) ionako uvijek bila sklona političkoj trgovini, a dolaskom nove predsjednice Aleksandre Pivec, odbacili su i samu pretenziju da se radi o lijevo(sredinskoj) partiji, a ne samo interesnoj grupaciji.
Uz podršku SMC-a i DeSUS-a, SDS-u je nedostajao samo potpis - inače ideološki najbliže - Nove Slovenije (NSi). Spomenuta demokršćanska stranka se je već više puta snašla u konfliktu sa SDS, a i predhodna iskustva koaliranja su je većinom slabila. Ali ipak mamac vladanja bio je prejak pa je i Matej Tonin, predsjednik NSi, pristao. S glasovima Slovenske nacionalne stranke i obaju poslanika narodnih manjina, Janša je s ugodnom većinom treći put sjeo za kormilo Slovenije u momentu, kad je postajalo sve jasnije da se nam bliži ozbiljna zdravstvena i ekonomska kriza.
100 dana nemira
Svakoj novi vladi nekad bi pripadalo 100 dana da se upozna s poslom i novim suradnicima. Zbog krizne situacije, ova vlada nije uživala taj mir, ali gledajući imena ministara i ministrica, možemo reći da bi to zaista bio luksuz. Vlada je većinom na odgovorne položaje imenovala, ili ljude koju su već obavljali iste poslove, ili se pak radilo o političkim saveznicima; veteranima koji su bili postavljeni na mjesta državnih sekretara i drugih sličnih položaja.
U performansu za narod, ministri vlade su se prvu večer slikali sa zaštitnim maskama, ukazujući na ozbiljnost situacije. Neki drugi su u tome vidjeli modus operandi SDS-a: vladanje pomoću straha.
Vlada nije gubila vrijeme te je brzo usvojila prve mjere protiv nadolazeće epidemije novoga koronavirusa, a usput po brzom postupku imenovala svoje ljude na čelo vojske i policije. Mijenjanje kadrova nastavilo se velikim zamahom i u ostalim dijelovima državnog sigurnosnog aparata, pa se tako postavio šef obavještajne službe Sove, kao i šef kriminalističkog Nacionalnog istraživačkog ureda.
Trumpizam-janšizam
Kadrovskih rošada nisu bili pošteđeni ni na javnoj RTV Slovenija, koja je pod konstantnim verbalnim napadima Janše i njegovih Twitter hijena. Radiotelevizija - kao i većina državnih institucija - je za Janšu samo produžetak ‘tranzicijske ljevice’ koja iz perspektive SDS neometano vlada Slovenijom od njenog osamostaljenja. Po Trumpovom uzoru, SDS-ovci tako svakodnevno diskreditiraju RTV i Slovensku tiskovnu agenciju, a s druge strane dijele i šire utjecaj ‘svojih’ medija; npr. Nove24 TV - od strane Orbánovih tajkuna financiranu SDS-ovu televiziju koja je u službi širenja mržnje, te Siol.net - web portala u vlasništvu državnog Telekoma, gdje je nova vlada imenovala sebi bliskog odgovornog urednika.
Upravo RTV Slovenija, točnije istraživački novinari emisije Tarča (u prijevodu: Meta), javnosti su otkrili aferu nabavki zaštitne opreme i respiratora. Zahvaljujući zviždaču Ivanu Galetu, ministar za gospodarstvo i predsjednik SMC Zdravko Počivalšek preko noći se našao u vrućoj vodi kad je postalo očito da je favorizirao određene ponuđače te vršio pritisak na Zavod za blagovne rezerve kako bi što prije izdali avans jednom od poduzeća za narudžbu 220 respiratora, iako je - kao što se to poslije iskazalo - ta ponuda bila među slabijima. U aferu se je zaplela i koalicijska partnerica Nova Slovenija, kao i više poznatih ličnosti iz slovenske politike te gospodarstva. Ivan Gale brzo je postao heroj Facebooka, barem onih koji su izrazito nastrojeni protiv Janše, mada SDS nije bila direktno opterećena teškim optužbama.
Zbog sve boljeg epidemiološkog stanja, zanos za proteste dobivao je sve više na snazi. U roku od par tjedana je više tisuća biciklista demonstriralo u centru Ljubljane. Uprkos prijetnjama unutarnjeg ministra Aleša Hojsa, koji je upozoravao da je bilo kakvo okupljanje tijekom epidemije protuzakonito, tisuće su se okupile na neprijavljenom protestu bez zvaničnih organizatora i tako pokazale nezadovoljstvo vlašću. Kao i svako masovno protivladino okupljanje, i ovo je združilo brojne frakcije. Generalno govoreći, većinom se radi se o liberalnom građanskom dijelu populacije koji ne zahtijeva revoluciju, već nove izbore i poštovanje ustava. U tom smislu ni nije tako velika laž kada vlast tvrdi da u suprotnom primjeru, gdje bi državu još uvijek vodila prethodna vlada, ne bi došlo do ovako masovne mobilizacije ljudi u slučaju afere istih proporcija.
No, pritom ne želimo umanjiti legitimitet aktualnih svakotjednih biciklističkih protesta. SDS u ovoj vladi ima glavnu riječ, a radi se o stranci koja se je u proteklih sedam godina u opoziciji izrazito radikalizirala. Ohrabreni uspjesima Viktora Orbána, Mattea Salvinija, pa i Donalda Trumpa, stranka je napravila oštar zaokret u desno. Osim oštrih protuimigrantskih i otvoreno rasističkih pozicija nekih viđenijih predstavnika SDS-a, stranka vodi i rat protiv medija, nevladinih organizacija, pravosuđa, sindikata i bilo koga ko je spreman javno progovoriti protiv politika Janeza Janše.
Medijski spinovi SDS-a sve više liče na neke druge države u regiji, pa se tako vlada konstantno poslužuje narativom da prosvjednici zapravo negoduju zbog mjera koje je uvela ne bi li suzbila širenje epidemije - a to je sasvim netočno. Vladi skoro nitko ne oduzima zasluge za dobru epidemiološku sliku, ali joj zamjeraju lošu komunikaciju tijekom krize. Tako su neke mjere bile nejasne više dana, druge su se opet mijenjale od danas do sutra, a nije nedostajalo ni svakodnevnog moraliziranja ljudima u karanteni o njihovoj navodnoj neodgovornosti, zbog čega je donesena najradikalnija mjera: ograničavanje kretanja između općina.
Kra(l)j epidemije
Zdravstveni sistem se je iskazao kao dorastao ovakvoj krizi, a vlada je tako odlučila u noći s 14. na 15. svibanj proglasiti kraj epidemije na koncu mjeseca. Vladini profili na socijalnim mrežama ponosno su dijelili vijest da je Slovenija prva zemlja u EU koja je proglasila kraj epidemije, iako iza toga ne stoji nikakva stručna ocjena. Riječ je o potpuno financijskoj odluci, što su potvrdili i zdravstveni stručnjaci u vladinom konzultantskom timu. Prva dva ‘mega protikoronska paketa zakona’ su bila vezana na trajanje epidemije, i u slučaju da bi epidemija potrajala još nekoliko dana, državna pomoć za građane i gospodarstvo morala bi biti produžena i za cijeli lipanj. Ova odluka ne znači da ljudi tijekom ljetaostaju bez ikakve pomoći, ali logika vlade svakako prelazi iz sufinanciranja radnika na čekanju i pomaganja samostalnim poduzetnicima, penzionerima i besposlenim u obliku neke vrste temeljnog dohotka, u fazu rezanja troškova, odnosno u fazu recesijskih politika. Sindikati već upozoravaju vladu da nas s prvim lipnjem, kada presuše državne korona asistencije, čeka veliki val otpuštanja koji bi mogao biti i veći od onoga pred deset godina.
Bude li recesija oštra i uništavajuća, kao što upozoravaju neki ekonomisti, vlada Janeza Janše bi se brzo mogla naći pred još većim nezadovoljstvom stanovništva, ali i bez saveznika. Čak i ako ova vlada preživi do kraja mandata, već za dvije godine slijede novi generalni izbori. Premalo vremena za fundamentalne promjene u društvu, sasvim dovoljno za rušenje još onih preostalih mostova s civilnim društvom.