Treća najviša inflacija u EU, poskupljenje osnovnih namirnica, rast cijena energenata, nezaustavljivi rast cijena nekretnina, teške posljedice pandemije koja je odnijela više od 40 tisuća života i na koncu dolazak preko 300 tisuća izbjeglica iz Ukrajine u samo nekoliko tjedana, razlozi su koji su doveli Češku u nezavidnu situaciju Foto: PAP/Darek Delmanowicz
Treća najviša inflacija u EU, poskupljenje osnovnih namirnica, rast cijena energenata, nezaustavljivi rast cijena nekretnina, teške posljedice pandemije koja je odnijela više od 40 tisuća života i na koncu dolazak preko 300 tisuća izbjeglica iz Ukrajine u samo nekoliko tjedana uz neviđenu solidarnost građana, a Ministarstvo unutarnjih poslova spominje i brojku do 700 tisuća izbjeglica ako ruska agresija u Ukrajini potraje, razlozi su koji su doveli Češku u nezavidnu situaciju.
Glavna tema medijskih napisa, komentara i analiza je koliko dugo češko društvo sve ovo može izdržati bez unutarnjih trzavica i masovnog nezadovoljstva i što vlada mora učiniti da to spriječi. Češka je u prošlosti prihvaćala na tisuće izbjeglica, uključujući i one iz bivše Jugoslavije početkom devedesetih ili Čečene krajem devedesetih i početkom 2000-ih, ali nikad ovako masovno. Sirijska kriza iz 2015. nije je ih niti dotakla zahvaljujući neshvatljivoj antiislamskoj histeriji, ali to je posebna priča.
Stručnjakinja za migracije Tereza Freidingerová u razgovoru za Češki radio pojašnjava otkud nesebična i masovna solidarnost prema Ukrajincima među Česima koji su posljednjih godina poznati po otporu prema izbjeglicama i migrantima, čak i iz zemalja EU. Jedan od razloga vidi u tome što se Ukrajinci, kako kaže, bore i za Čehe. „Mislim da mi Česi sad pokušavamo riješiti naš kompleks iz 1968. godine kroz njihovu borbu protiv Rusa.“
Legalizacija boravka za stotine tisuća ljudi, zdravstveno osiguranje, besplatni prijevoz, besplatni tečaj jezika, financijska pomoć sve je to mnogim izbjeglicama osigurano u kratkom roku. Međutim, potpuna integracija u društvo je nešto sasvim drugo. Početni entuzijazam i raširene ruke sve češće kvare glasovi iz redova opozicije, populista i ekstremista i njihovih pristalica na društvenim mrežama što nailazi na plodno tlo nezadovoljnih građana koji su siromašni ili na ivici siromaštva, a nisu dočekali razumijevanje i raširene ruke vlasti.
Prema mišljenju povjesničara Jakuba Rákosníka trenutni sukobi u dijelu češkog društvu oko rata u Ukrajini imaju dublji podtekst. Temeljni uzrok, tvrdi, leži u tome kako ljudi doživljaju posljedice političke i kulturne globalizacije. Za DenikN Rákosník je izjavio:
„Najprije smo se svađali oko izbjeglica, pa oko EU, pa oko cijepljenja a sada oko Putina. To sve proizlazi iz činjenice da je društvo već duže vrijeme podijeljeno. Na jednoj strani su oni kojima globalizacija donosi niz prednosti, to su kozmopolitske elite. Na drugoj strani su ljudi koje globalizacija ekonomski i društveno desetkuje, osjećaju se ugroženima i kulturno i na tržištu rada i imaju potrebu braniti se.“
Sociolog Stanislav Biler u članku za portal Alarm piše da Češka prilikom pomoći ukrajinskim izbjeglicama mora istodobno pomoći i češkim građanima kako ne bi došlo do trvenja i sukoba. Prema dosadašnjim iskustvima dvije trećine izbjeglica ostaje u zemljama koje su ih primile. Češka ne smije dopustiti, kao što je to učinila s romskim građanima, da nastanu geta pretvarajući ih u građane druge kategorije. Rast cijena je isti za sve, ali ne pogađa sve jednako jer kopira nejednakost u društvu, što ugrožava socijalni mir, a time i demokratski poredak. Na žalost, dodaje Biler, to češka desnica nije uspjela shvatiti u posljednjih 30 godina.
Sociolog upozorava na situaciju sa stanovanjem u Češkoj koja je i prije rata u Ukrajini i dolaska ogromnog broja izbjeglica bila teška. Cijene su rasle do neslućenih visina, a država je svojom poreznom politikom aktivno sudjelovala u njihovom rastu. U Češkoj ne postoji oporezivanje praznih nekretnina - u Danskoj je, podsjeća Biler, držanje praznih nekretnina nelegalno - a nema ni pritiska da vlasnici te nekretnine iznajmljuju. Prošle godine sasuto je drvlje i kamenje na Piratsku stranku koja je htjela saznati preko električnih brojila koliko u Pragu postoji praznih stanova, pa ih se optužilo za neomarksizam i komunizam, kao i da u te stanove žele useliti izbjeglice s Bliskog Istoka i Afrike. Rat u Ukrajini pokazao je da je moguće dirnuti i u nedodirljivo. Agencija PAQ Research objavila je da u Češkoj ima od 45 do 90 tisuća praznih stanova. Država za sada, ističe Biler, hoda na prstima oko njihovih vlasnika tražeći najbezbolniji način kako ih motivirati da počnu te stanove iznajmljivati.
Nova koalicijska vlada na čelu s Petrom Fialom, liderom konzervativne Građanske demokratske stranke tvrdoglavo odbija regulirati tržište stanovanja, uključujući i oporezivanje praznih stanova, stvaranje njihovog registra ili obavezan smještaj izbjeglica u takve stanove uz naknadu vlasnicima za vrijeme trajanja izvanrednog stanja. Umjesto toga, tisuće ljudi koji se nisu snašli na drugi način, uglavnom žena, djece i starijih osoba, šalju se u sportske dvorane, hotele, kolektivne smještaje, pa i u preuređena skladišta. Vlada se najviše oslanja na tzv. solidarna domaćinstva. Građani koji prime izbjeglice dobiju mjesečno određenu financijsku pomoć, ali ne postoji potpisani ugovor kojim bi se regulirali prava i obaveze ni duljina boravka. Ogroman broj izbjeglica smješten je besplatno u vikendicama ili u kućama čeških građana koje imaju višak prostora.
Jedan od većih problema koji čeka državu je osigurati brigu o djeci ukrajinskih izbjeglica kad pronađu posao. Svake godine mediji izvještavaju o nedostatku mjesta, posebno u vrtićima i predškolskim institucijama. Izgleda da je u zemlju trebalo doći na stotine tisuća žena s djecom da bi država konačno progledala i počela rješavati jedan od gorućih problema češkog društva.
Sve veći broj građana nije u stanju izdržati rastuću inflaciju (u ožujku je iznosila preko 12%) i poskupljenja, a njihovo nezadovoljstvo vrebaju populisti i ekstremisti. Nedavno je bivši premijer Andrej Babiš, koji jačanjem populističke retorike pokušava izgubljeni premijerski položaj zamijeniti predsjedničkim na izborima početkom naredne godine i izbjeći kazneni progon zbog pronevjere europskog novca, preko društvenih mreža poručio građanima: „Vlada ne bi smjela davati prednost izbjeglicama i Ukrajini pred našim građanima (…) Najprije su nam rekli da manje vozimo, da se manje grijemo, sad samo čekam da nam kažu da prestanemo paliti svjetlo“.
Babiš raspiruje najniže strasti preuzimajući retoriku s društvenih mreža tipa „bogati Ukrajinci u skupim automobilima traže financijsku pomoć“ i slične izmišljotine.
Naslovnica dnevnika MF Dnes dnevnik čije je vlasništvo zajedno s još nekoliko utjecajnih medija Babiš prebacio na zakladu kojom faktički i dalje upravlja, donijele su naslovnicu: „U tajnosti. Nove milijarde za izbjeglice“.
Osim Babiša i njegovog populističkog pokreta ANO, domoljubnu retoriku i floskulu „naši ljudi“ najviše koriste i ekstremisti iz stranke SPD Tomija Okamure, polu Japanca, karikaturalnog bojovnika protiv izbjeglica i migranata. Preko 10 posto glasova na izborima za njegovu stranku 2017. i 2021., međutim, nije karikaturalno. Iz redova ove partije je i čovjek koji je u dva navrata 2017. godine na željezničke šine srušio stabla i izazvao nesreću, želeći da za nju budu okrivljeni islamski teroristi. Ostavio je poruku na arapskom „Alah je veliki“. Srećom nitko nije stradao, a sedamdesetogodišnjak je osuđen za terorizam na četiri godine zatvora.
Analitičari upozoravaju da je Češka na raskršću i da vlada mora pomoći i onima koji su desetljećima zapostavljeni. U protivnom će u zemlji biti sve više građana koji će poslušati nacionalne trube što može dovesti do potencijalnih sukoba u društvu. „Ja pomažem Ukrajincima, ali i Česima. A vaša asocijalna vlada, ta je valjda jedina u Europi koja ne želi pomagati svojim građanima. Za češke građane niste uradili ništa“, iz dana u dan ponavlja tajkun Andrej Babiš.
„Očito je da ljudi iz Ukrajine dolaze kod nas zbog straha za život i život njihove djece, nije u pitanju ekonomska migracija. Ukoliko naša zemlja ne savlada njihov dolazak, odrazit će se to upravo na naše građane“, odgovor je premijera Petra Fiale.
I stručnjaci podsjećaju na razliku između ekonomskih migranata i izbjeglica koji su ranjivi i kojima treba oporavak i podrška prije nego što kroče na tržište rada. Postoji veliki pritisak na njih da odmah postanu ekonomski nezavisni, a to po mišljenju Freidingerove može prouzročiti „brain waste“ jer su fakultetski obrazovani ljudi u situaciji kad su zahvalni i za posao u supermarketu. Ekonomist Daniel Münich iz instituta CERGE-EI ističe da Ukrajinci mogu doprinijeti češkom društvu, ali da im bez integracije i bez znanja češkog jezika mogu biti ponuđeni samo nisko kvalificirani i loše plaćeni poslovi, što ih može gurnuti u sivu zonu ili u rad na crno.
Freidingerová ističe da Češka ima državni program za integraciju izbjeglica, ali zasnovan na realnosti prije 24. veljače kada nekoliko stotina ili tisuća ljudi godišnje aplicira za azil. On je neprimjenjiv za sadašnju situaciju sa više od 300.000 izbjeglica, stoga se u integraciju moraju učlaniti sve razine vlasti, posebno gradske i općinske koje mogu imati odlučujuću ulogu da kroz različite aktivnosti i adekvatno informiranje pridonesu integraciji novih sugrađana.
„Ukoliko se ne osjećaš prihvaćenim, vrlo brzo ćeš potražiti nešto gdje će ti biti prijatnije. A to može biti grupa tvojih sunarodnjaka ili crkva. Ukrajinci su jako religiozni i potražit će crkve vrlo brzo. Ako propustimo priliku da ih učlanimo u društvo, to može postati problem“, upozorava Freidingerova. Vlada je nedavno usvojila strategiju integracije izbjeglica, ali stručnjaci upozoravaju da je u nekim oblastima nedovoljno razrađena.
Češki parlament je bez ljevice i ne čudi da su siromašne, zaboravljene i tranzicijom pregažene u naručje uzeli populisti i ekstremisti koji ih koriste za svoje interese. Problem je što vlada, sastavljena od pet koalicijskih stranka, četiri konzervativne i jedne liberalne, po riječima sociologa Bilera, siromašne građane ne vidi kao svoje birače. Vlada se posvetila izbjegličkoj krizi, i s obzirom koliko je situacija teška mnogi analitičari će je s pravom pohvaliti za nesebičnu brigu o izbjeglicama. No, istodobno ostavlja na dnu dio čeških građana što joj se može vratiti kao bumerang. Nakon pandemije u Češkoj je gotovo dvostruko više siromašnih, od devet posto njihov je udio skočio na šesnaest u kategoriji najnižih primanja.
„Nijedna od vladinih stranaka ne predstavlja one koji se tope u problemima“, kaže Biler u izjavi za Češki radio.
Politički komentator dnevnika Hospodářské noviny Petr Honzejk upozorava da je Babiš prekoračio granicu populizma i uplovio u ekstremne vode. Od podjele na „obične ljude“ i na „izdajničke elite“ sada pribjegava podjeli na „naše ljude“ i „one druge“. A to u pravilu znači one drugačije koji nam uzimaju iz usta. Da mu je meta samo vlada i njezina socijalna politika ne bi u cijelu priču uključivao Ukrajince, ali on ih svjesno baca masi kao mamac, smatra Honzejk.
Sociolog Biler naglašava da retorika tipa „naši ljudi“, „naši građani“, općenito nacionalizam nikad u Češkoj nije uhvatio korijenje kao u susjednoj Slovačkoj i Poljskoj ili Mađarskoj, te da oni koji su u tom najtvrđi - Okamurin SPD - na izborima dobije maksimum 10% glasova. To naravno, ne znači da takva retorika ne bi mogla dobiti širu publiku upravo kod nezadovoljnih i siromašnih čiji se problemi ne rješavaju, a na koje cilja i Babiš. Upravo od vlade ovisi koliko će takvih građana biti. Biler zaključuje da bi se vladajući morali ugledati na Njemačku koja trenutno nije suočena s masovnim izbjegličkim valom, a donijela je mjere potpore građanima uslijed inflacije i energetske krize u vidu smanjenja poreza na naftu i benzin i financijske pomoći obiteljima.
Češki analitičari ističu da su pandemija i izbjeglice iz Ukrajine ogolili sistemske probleme u Češkoj. „Problem je što vlada i dio javnosti odbijaju te sistemske probleme rješavati, jer ih ne smatraju strukturalnim i tvrde da su za te probleme ljudi sami krivi. Moraju se više truditi, da ne bi bili neuspješni i siromašni,“ ironična je Jana Ustohalova iz lista DenikN.
„Najbolja politička strategija je apsorbirati kritiku protivnika u vlastiti program“, smatra Daniel Prokop, jedan iz skupine sociologa koji prave plan za uspješnu integraciju izbjeglica.
Analitičari se slažu u tome da vlada mora prestati s porukama tipa da „svi moramo stegnuti kaiševe“ i početi rješavati probleme svih ugroženih, kako izbjeglica tako i vlastitih građana čime bi spriječila buduće sukobe i zatvorila usta kritičarima iz redova populista i ekstremista.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu