Ivan Slavica: Borba za bolje društvo nije uzaludna

Prošlo je više od dvije godine od kada si, kao kandidat Nove ljevice i SDP-a, postao gradski vijećnik u Šibeniku i to kao najmlađi u cijeloj Hrvatskoj. Kako danas gledaš na politički angažman? Nema puno mladih koji se odluče na taj korak, posebno kad znaju da će završiti u opozicijskim klupama…

Niti malo ne žalim što sam se politički aktivirao i čast mi je što sam već dvije godine gradski vijećnik u Šibeniku. Svjestan sam da je predstavljanje građana jako odgovoran zadatak i nadam se da ga dobro izvršavam. Na svakoj sjednici sam prisutan, aktivan i zbog toga žestoko izvrijeđan od našeg gradonačelnika Željka Burića. Smatram da je neprihvatljivo da dogradonačelnik Danijel Mileta jednog mog kolegu iz opozicije naziva lažovom, a da gradonačelnik na niti jedno moje konkretno pitanje ne odgovori i još me omalovažava zbog mojih godina. Jasno mi je da mlade takva razina komunikacije, od ljudi koji trebaju biti uzor u jednom gradu i svojoj sredini, odvraća od politike i pravi je ringom gdje se ljudi nabacuju blatom, ali smatram da nas uvrede ne smiju pokolebati i da borba za bolje društvo nije uzaludna. Ponovo pozivam mlade da se uključe u politički život jer političari odlučuju o njihovim životima.

Kad si se na poziv Rade Borić kandidirao na izborima rekao si da ti je velika čast biti na listi s ljudima koji nisu ušli u politiku da se obogate, nego da društvo mijenjaju na bolje. Kakvi su danas osjećaji? Koliko je bilo razočarenja, koja su ipak sastavni dio politike?

Neki od tih ljudi su danas u Hrvatskom saboru i iznimno sam ponosan na njih te smatram da obavljaju izvrstan posao.  Dijelim isti osjećaj kao i tada, tj. i dalje osjećam veliku čast što sam bio sa takvim osobama na istoj listi. Mene je zapravo najviše razočarao gospodin Željko Burić jer sam smatrao da je civiliziran i moderan gradonačelnik 21. stoljeća, ali on je u gradskom vijeću pokazao razinu autoritarnosti na kojoj bi mu pozavidio i mađarski premijer Viktor Orban.

Je li platforma Možemo ispunila očekivanja birača? U Zagrebu je dojam da se moglo napraviti puno više.

Zadovoljan sam poslom kojeg u Zagrebu obavlja Zeleno-lijeva koalicija. Naime, meni je jasno da su očekivanja ogromna, ali moramo se sjetiti kakav je model upravljanja vladao Zagrebom 30 godina (!). Mnogi zaboravljaju da je bivši gradonačelnik Zagreba za vrijeme svog mandata završio u istražnom zatvoru, da su se javni natječaji namještali kumovima, da je dug Grada Zagreba bio dvije milijarde kuna… Tomislav Tomašević i njegovi zamjenici su naišli na dosta problema, a vjerojatno ih ima još, ali oni usprkos tome: smanjuju dug, kupuju 45 novih buseva i 20 novih tramvaja nakon 17 godina, obnavljaju i moderniziraju škole koje su nastradale u potresu, uvode građanski odgoj, uređuju sustav odvoza otpada, sistematiziraju gradsku upravu,… Zbog svega toga sam poprilično zadovoljan radom Tomislava Tomaševića i čitave Zeleno-lijeve koalicije.

U javnom prostoru česta je tvrdnja da je ljevica izgubila svoju suštinu. Što danas znači biti ljevičar?

Ljevica je u krizi još od rušenja Berlinskog zida i pada komunizma, čitavo to vrijeme se traži i bori za neki svoj prostor, ali nikada ne nestaje. Zašto? Zato što ljevica ne može nestati jer se bavi: zaštitom radničkih prava, borbom za pojedinca, čuvanjem onih koji su u društvu najugroženiji, zaštitom okoliša i javnog interesa,… Biti ljevičar danas znači zalagati se za sve ovo što sam naveo.

U Šibeniku, barem se tako čini sa strane, vladajući HDZ nije tako ideološki tvrd kao što zna biti. Usprkos tome, prijedlozi opozicije ne prolaze?

Šibenski HDZ se promijenio onoga trenutka kada mu je za vlast u gradu postao potreban Hrvoje Zekanović, tj. njegova dva vijećnika. Treći mandat Željka Burića, na vlasti je od 2013. godine, krenuo je katastrofalno. Cijena vode je skočila za 20%, komunalni doprinos i komunalna naknada su narasli za 46%, Grad Šibenik se na početku godine zadužio za devet milijuna kuna i sada prije Nove godine podignuta je cijena odvoza otpada za 35%. Cijena usluge je porasla i zbog kadroviranja po gradskim tvrtkama, jer je trebalo na određeni način stimulirati novog koalicijskog partnera. Jedan gradski vijećnik je u isto vrijeme postao zaposlenik Javne ustanove športski objekti “Šibenik” i član Nadzornog odbora Vodovoda d.o.o., a ima samo osnovnu školu. Odnos prema oporbi je ispod svake kritike i podsjeća na Tuđmanovu potragu za žutim, crvenim i zelenim vragovima. Rješavanje bitnih komunalnih problema kasni zbog trgovačke koalicije HDZ-a i Zekanovića.

Upozoravao si na nečasne radnje vezane uz trošak održavanja javne rasvjete?

To je jedna jako zanimljiva tema koja traje od 2005. godine. Naime, uslugu održavanja javne rasvjete je ponovo dobila firma Pectus u iznosu od 12, 2 milijuna kuna, a Grad Šibenik je odbio jeftiniju ponudu od tvrtke Upravitelj-Knin. Nakon toga se tvrtka “Upravitelj-Knin” žalila Državnoj komisiji za javne nabave, a ta komisija je srušila ovu javnu nabavu tako da Pectus zadnjih nekoliko mjeseci radi bez važeće koncesije. Vlasnica firme Pectus je gospođa Julija Mrdeža, a osoba ovlaštena za zastupanje firme Pectus je suprug vlasnice Mile Mrdeža. Taj gospodin je u medijima poznat kao mecena šibenskog HDZ i bivši predsjednik HDZ-a Perković. Njihova firma je prvi ugovor s Gradom Šibenikom potpisala 2005. godine za cijenu od 5,2 milijuna kuna. Mile Mrdeža se 2006. godine prijavljuje na Zavod za zapošljavanje jer ostaje bez posla u šibenskoj Elektri te 15 mjeseci prima naknadu od 1200 kuna, a u isto vrijeme od Grada Šibenika ima milijunsku zaradu. I tako se milijuni primaju već 17 godina, a onda dođe firma koja ima jeftiniju ponudu i ne prođe. Inače, ponuda tvrtke Upravitelj-Knin je za skoro 5 milijuna kuna povoljnija za šibenski proračun. Direktor Upravitelja-Knin je iznio i niz kritika na račun javne nabave kakvu je raspisao Grad Šibenik: budućem koncesionaru propisan je minimalan broj radnika, čak i njihov profil i minimalna oprema kojom moraju raspolagati da bi mogli aplicirati u ovom postupku javne nabave itd. Zanimalo me zašto Grad Šibenik, odnosno njegova HDZ-ova vrhuška, ne odabere jeftinijeg izvođača. Umjesto odgovora gradonačelnik mi je rekao da ja već dvije godine etiketiram ljude po gradu i da sam jako uspješan u tome.

U međuvremenu si upisao i Pravni fakultet u Zagrebu. Uspijevaš li spojiti dva zahtjevna posla?

Pravni fakultet u Zagrebu je bio moja želja i drago mi je što studiram na njemu. Studij kao takav jest zahtjevan, ali smatram da će mi se taj trud kasnije u životu isplatiti. Ne mogu reći da Gradsko vijeće oduzima ogroman dio vremena jer su nam sjednice svaka dva do tri mjeseca. Najgora je stvar što pozivnica i radni materijal za sjednicu dođu tjedan dana prije održavanja i onda se vijećnici ne mogu kvalitetno pripremiti za sve točke dnevnog reda kojih je uvijek preko 30.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu