Povodom Gaze, mjesec kasnije: Odjednom istine

Poslije dugo planiranog, pa "iznenadnog" krvavog zločina Hamasa na jugu Izraela, protiv, kobajagi nespremne, moćne vojske i toliko hvaljene obavještajne službe  – ali uvijek spremnih na krvave odmazde, te nakon mjesec i kusur dana od tada, povodom Gaze se, evo, nadvijaju mnoge ne baš očekivane a grube istine. Ne samo one o pozadinskim zločincima raznih provenijencija u izraelsko-palestinskoj priči koja sramno traje 75 godina, već i generalno o pravdi i svjetskom sistemu u storijama za tzv. obične ljude unaokolo po svijetu. Jer, priča započeta 7. oktobra, okarakterizirana već do sada na bezbroj različitih načina, u ovisnosti na čijem se interesu zasniva, interpretira i farba, prepoznatljivo je izašla iz svog osnovnog okvira. 

Znamo, dakle, ko su akteri, gdje se sve dešava, kad je ko i kako učinio zlo... I ono grozno, u danu, i ono drugo kao odgovor, iz iste kategorije najgoreg zla samo   ciljano, slavodobitno i histerično produžavano do danas, neprekidano. Sa ciljem očito da tako bude sve dok se ne ispuni mitski san najekstremnijih cionista o "totalnom aparthejdu": do posljednjeg protjeranog Palestinca, "od obale Mediterana do svete rijeke Jordan". Otud i ovaj uporni nastavak zločina uz utrkivanje sa istorijom, sve do ratnih rekorda u broju mrtvih civila, žena i djece, po danu i satu.

U svemu ovome su i mjesto i povod za ono peto pitanje neophodno nekada kod pisanja tačnih vijesti u normalnom žurnalizmu, a potom izbačenom u poniženom i kupljenom novom novinarstvu. Pitanje je glasilo: "Zašto?" U odgovoru na njega valjaju se i storije o izlasku drame zvane Gaza iz tamošnjih okvira, i prelijevanju na cijeli svijet. Sve od takozvanih običnih ljudi i njihove jednostavne logike u prosuđivanju zbilje, do onih koji zapravo već decenijama učestvuju u kreiranju nove realnosti, uz zaboravljene zakone, umrlu humanost, do svega pretočenog samo u profite i interese. I zato smo tu, u jadu i bijedi novih narativa i poraza. 

Refleksije na interesno ciljanu nespremnost za prekidanje ljudske kataklizme u današnjoj Gazi, od divljanja sile na sjeveru, do bijede zaustavljenih humanitarnih konvoja na jugu i bombardovanja kolone vozila hitne pomoći i bolnica, svakim danom su sve vidljivije. Prvo po demonstracijama u stotinama i hiljadama gradova po svijetu, a potom, korak po korak i po raznim glasovitim ovalnim i kockastim uredima, kabinetima, parlamentarnim salama, po prijestoljima i u štabovima, čak i od onih od kojih to čovjek do juče baš i ne bi očekivao. 

O Hamasu se sve zna, mada često i pogrešno. Ali i to što se ne zna, o njima i o drugoj strani, već se saznaje i uklopa se u globalnu storiju o opsesivnim interesima koji su progutali sve drugo iz nekadašnjih politika. Nova realnost već odavno ismijava mnoge stare narative, podjele i logike. U ovom času, zato, "analize" o Hamasu kojima se jednim terorom želi zataškati drugi teror i pokrije veće zlo u svjetskoj "geopolitici", doista pokazuju koliko ko šta (ne)razumije o buđenju svijeta tragom zla ovog ili onoga. 

Kao i o temama koje kazuju gdje smo ovo dospjeli kao svijet, politika, tzv. međunarodni poredak, principi, smisao svega oko nas pa i uz sjećanja na sve to drugačije – nekad. Zašto je i kako podržavan onaj koji neće, mada može ako je doista "najveća sila na svijetu" da zaustavi, rijetko viđeno zlo protiv civila, žena, djece i nevinih na način na koji se to zlo priprema i izvodi. A evo ih pritiskuju i iz njihovih administracija.  

Otkud to sada ona marširanja hiljada žena kršćanki, hebrejki i muslimanki zajedno protiv horora pročitanog na jednoj strani, mnogo preciznije nego kod onih na drugoj. Je li mogao neko koliko juče da zamisli da će ovim povodom pisma gorkih optužbi, otvoreno i javno, pisati i vojnici Izraela, poslati da ubijaju civile i ruše sve pred sobom "jer imaju pravo da se brane", a onda dolaze do potrebe da uz glasnu napomenu kako su časni izraelski patrioti, poruče Netanyahuu da je "nula liderstva, nula odgovornosti, nula moralnosti, nula mudrosti... 

Pisama je istog i sličnog povika i poruke na sve strane. Eno demonstracija ispred Capitol Hilla, okupljeni su zaposleni "u sistemu", eno ljudi iz svjetskih organizacija koje se bave humanitarnim aktivnostima i pomoćima poput UNRWA-e, UNHCR-a, UNICEF-a i zgražavaju se nad stotinama ubijene i ranjene djece dnevno, demonstriraju na svim stranama oni što su šutjeli koliko juče vjerujući medijima, proglasima, profiterima. Ima i vječnih kalkulanata koji bi nekako da "balansiraju". Iz UN-a, u strahu od toga da im prvi čovjek, Guterres, u istinoljubivosti i hrabrosti može biti problem, "pošteno upozoravaju" kako su "Palestinci u ozbiljnom riziku od geniocida". Ćuj u riziku?!  

Svijet se budi pred odvratnom provokacijom izvorno začetom na strani sile i na uvjerenju siledžija da se sve može jer pravog odgovora na to u političkom businessu nema, osim da je sve moguće. A treba li bolja potvrda masovnim, svjesno organiziranim ubojicama civila da mogu sve, uz tačnu procjenu o tome gdje su danas Ujedinjeni narodi, gdje je sistem, kada se zna, recimo, da je vladajućim ultra-radikalcima u Izraelu "oprošteno" kršenje više od šezdeset raznih Rezolucija UN-a, a Irak su satirali i satrali uz obrazloženje o kršenju dvije rezolucije. I uz prihvatanje istorijske laži "svjetskog lidera demokracije", usred UN-a, o Sadamovom posjedovanju hemijskog oružja. 

A Sjedinjene države i oni koji su im odani u glasnim prihvatanjima ciljano smišljanih tuđih krimena, eto ne samo da nemaju snage da nametnu svom partneru odluku o barem privremenom prekidu ubijanja ponajviše iz zraka, ili o pokretanju stotina "humanitarnih" kamiona za civile što već vire iz grobnica u Gazi, već ponizno gledaju Netanyahua koji im na sve odgovara, arogantno – braneći vlastiti kriminal – od  šake do lakta. 

Planeta je svim ovim, od zločina Hamasa do Izraela sa Netanyahuom i zločincima oko sebe koji neće da stanu – pa sada brutalno podrivaju i istorijsku tragediju Holokausta – dotakla samo dno. Nažalost, dobar dio čovječanstva i mimo pomenutih igrača u ovom zlu još uvijek je uvjerenja da će posljedice svega biti kao i do sada – šta se može, jer: Jači, tlači! Treba doista biti slijep pa ne vidjeti do koje je tačke političke mizerije u nedjelovanju protiv genocida, zločina, ponižavanja ljudi i njihove pameti te elementarnog smisla ljudskosti svijet došao. Evo i u pokušajima ispotiha nametanja javnosti kako će sutrašnja eliminacija Hamasa sa krimenom 7.oktobra '23. biti dovoljna za nastavak onoga što je bilo, i direktno i indirektno do svega dovelo. Jer i šutnja je postala projekat. Okončanje toga problem je veliki, ako uspije i dobitak za buđenje ljudskih prava, istine i pravde u svijetu. 

Eto zato aktuelno dizanje na noge masa po svjetskim gradovima jeste beskrajno važno. Ne i jedino. Za uzneseno – velike to je čak manja opasnost od urušavanja pravih geostrategija koje su se optimistično uključivale u pomenuti business smrti, u vladanju silom ove ili one vrste.

Izvjesno je da u Washingtonu danas dobro vide urušavanje od, recimo, toliko očekivanog projekta Abraham, koji je u interesno – poslovnom "mirenju" arapskih zemalja sa Izraelom trebao, ne više ni polako, da dovede do definitivnog odumiranja projekta o palestinskoj državi uz sve druge, za njih globalne dobitke. I uz širenje Izraela do posljednjeg metra onoga nad čime je vještački figurirala tzv. palestinska autonomija na Zapadnoj obali i u Gazi. Neki su već i stavili svoje potpise na to, a Saudijska Arabija je bila korak pred tim profitabilnim dobitkom, uz ushićenost kraljevskog nasljednika bin Salmana i petrolejske klike oko njega. 

Narod (sve smješnija kategorija u politici osim u predizbornim vremenima) se baš i nije mnogo do sada pitao, jer ideje budućih partnera i pokrovitelja svega iz Washingtona postali su neupitni. A kako neće uz poteze čak i poput onog ministra Elyahua, lidera izraelske partije "Jevrejska stranka moći" kojemu se, eto, "oteo" i prijedlog o A-bombi Izraela na Gazu! Usput, niko ne upita "pa otkud Izraelu A-bomba kad nikada nije prijavljeno da je ima". I što bi, kad niko zvaničan za to u svijetu nije smio ni da insistira do kraja u traganju za odgovorom na to pitanje koje, zapravo, odavno nije bez odgovora – Ima. So What!  

Lanac dokaza o tome šta svijet, do juče šutljivi, misli o planetarnim vlasnicima sile, širi se. Odjednom se prekidaju nedavno uspostavljeni diplomatski odnosi i  ekonomske veze sa Izraelom, uz direktno izjašnjavaju protiv naredbodavaca zločina nad Gazom: Bahrein, Bolivija, Kolumbija, Čile, Kuba, Venecuela, Nikaragva, uz povlačenje ambasadora Jordana, Saudijske Arabije, Turske i drugih iz Tel Avia... U svemu je zanimljivo i kako je odgovor Latinske Amerike Izraelu glasniji, energičniji i masovniji nego iz arapskog svijeta, posebno onog bogatog iz Zaliva. Dva su prepoznatljiva razloga u tome: Arapskim zemljama "izraelska opasnost" je bliža, a i političke strukture na vrhu, čast izuzecima, podalje su od osjećanja naroda ovim pa i drugim povodima. Latinoamerikanci se, istovremeno, rađe sjećaju svog revolucionarnog antikolonijalizma kroz storiju o Palestini.                

Na svoj način zanimljiv je i odnos Turske prema Americi u ovome. Posebno jer je riječ, ipak, o zemlji koja je čuvar južnog krila NATO-a. Uz povlačenje ambasadora, Erdogan je otvoreno i cinično podsjetio Bidena i na to koliko je "humanitarne pažnje" posvetio izbjeglicama iz Ukrajine, dok Netanyahuu ne može nametnuti ni nalog za "humanitarni prekid vatre" u Gazi. Uz puno lukavih "petljavina" u plasiranju vijesti koje se povodom prekida ubijanja civila "hoće – neće" emituju iz SAD i Izraela. Slika koja pokazuje kako niko ni iz protokola nije dočekao Blinkena na aerodromu u Turskoj prilikom njegovog dolaska tamo prije neki dan, i amaterima kazuje sve. 

Gaza je probudila dobar dio svijeta, istovremeno razotkrila svojevrsni "pad autoriteta" SAD-a i "predizbornog" Bidena, utišala EU, ali i ojačala svijest o potvrdi uvjerenja izraelskog vrha – kako je poodavno kazao general Sharon usred New Yorka – "da su oni i u Americi jači od njih..." Pokazalo se da će Netanyahu ići do kraja koji će biti dodatno razoran za budućnost odnosa u svijetu a da, zapravo, cijela ova priča sa svim svojim činjenicama, nijansama i različitim opredjeljenjima na tragu velikog rušenja "međunarodnog poretka", otvara novo poglavlje i istorije i politike u odnosu prema istini, pravdi, humanosti i ljudskosti. Ako je ona, ljudskost, uopšte još bitna. Osim među onima koji se ne daju kupiti.                              

Pa sad to pokazuju javno, uz odjednom "nove istine", zapravo poznate ali prešućivane. I ne samo one o Izraelu i Palestini.    

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu