Oligarsi i diktatori

Liberalna politika favorizirala je manjine na štetu većine, zato je populizam dobio krila, teza je koja se može čuti u Hrvatskoj ovih dana. U stvarnosti, u Americi manjina zaista vlada na štetu većine, ali ta manjina nisu ni Srbi ni crnci ni Meksikanci ni homoseksualci i to je uistinu mala manjina koja se sastoji od šačice najbogatijih, od oligarha. O oligarhiji ne govori samo Amerikanac-ljevičar Bernie Sanders, nego i najveći optimist među misliocima, američki politolog Francis Fukuyama koji je prije 34 godine proglasio kraj povijesti, jer smo, bio je uvjeren, stigli u  zlatno doba, doba liberalne demokracije i slobodnog tržišta. O oligarhiji u Americi govori i novinar Tim Schwab, koji je napisao knjigu ‘Bill Gates - Mit o dobrom milijarderu’. Kao da želi potvrditi te teze, Donald Trump je na predsjedničkoj inauguraciji kraj sebe poredao najbogatije ljude Amerike i svijeta.

O ruskim oligarsima pisalo se naveliko devedesetih godina, nakon što se raspao Sovjetski Savez, a mladi grabežljivci domogli se golemih bogatstava. Oligarsi su danas u drugom planu, u prvom je, naravno, predsjednik Vladimir Putin, koji je neke od njih i sredio. Ruski su oligarsi ekstremno bogati, ali nemaju moć kakvu imaju američki tehnološki tajkuni. A, ako oligarsi vladaju Amerikom, onda zacijelo imaju utjecaja i na svijet, jer vladaju mrežama, a one pak u velikoj mjeri mogu vladati ljudima i utjecati na izbore i na podjele u društvu.

Desetljećima već ljevica nema pravih ciljeva i luta od jedne do druge teme i za neke velike promjene, revolucije, vjerojatno nije ni bilo razloga. Još prije stotinu godina to je engleski književnik i filozof Aldous Huxley sažeo u svom eseju ‘Revolucije’: ‘povisujući dohotke na sadašnju razinu, da bi svi mogli kupovati njegove proizvode, američki kapitalizam čini više za demokratizaciju društva nego Bog zna koliko idealistični propovjednici prava čovjeka i građanina’. Pa dalje kaže: ‘Prošle revolucije nisu mogle izvojštiti potpune demokracije, u ime kojih su se dizale, jer velike gomile pogaženih bile su gola i pregola sirotinja, da bi mogli uistinu zamisliti da uopće može biti jednaka svojim zulumćarima. U Americi je pod modernim kapitalizmom sav proletarijat ekonomski napredan i dobro organiziran, pa je zato u položaju da osjeća bitnu jednakost sa svojim gospodarima.’

Ali, stvari su se promijenile. Istočni blok je propao i više radnike na zapadu ne štiti bauk socijalizma, sindikati u Americi oslabjeli su (iako u posljednje vrijeme daju znakove života), razlike u bogatstvima postaju ogromne, industrije su odselile za jeftinom radnom snagom i nejakim ekološkim propisima na istok i puno je Amerikanaca koji radom ne mogu ostvariti normalan život. Sanders kaže kako 60 posto Amerikanaca živi od nadnice do nadnice. Ali, čak ni to novo stanje američkog društva možda nije ključno, nego to što oligarsi nemilosrdno udaraju na samu osnovu života, na stanje planete, iscrpljujući sve izvore, zagađujući okoliš. Trump ovih dana ukida znanstveni zaključak o utjecaju fosilnih goriva na okoliš, što će imati dalekosežne posljedice, kao da je u ovlasti američkog predsjednika i ukidanje klimatskih promjena. 

Kako bilo, oligarsi za sebe pripremaju podzemne gradove ili selidbu na Mars. Taj plan je, naravno, bedast - kakvi podzemni gradovi ako na površini bude smak svijeta, a Mars je još, ako ikad, jako daleko. To što bi oligarsi vjerojatno dijelili sudbinu svih ljudi ne pomaže, jer oni i dalje misle da mogu spasiti samo sebe. Ljudi se mire s poslovima u neljudskim uvjetima, umireni beskrajnim skrolanjem po mrežama koje kontroliraju najbogatiji ljudi, pa onda još i biraju ultra bogataše koji su ih uvjerili da je za sve kriv Portorikanac koji pjeva na stadionu na španjolskom jeziku.

Nakon što je još 1992. proglasio kraj povijesti, Francis Fukuyama uvidio je da je pogriješio i već godinama upozorava na preveliku moć magnata. ‘Kad se u budućnosti bude istraživalo zašto je propala zapadna civilizacija, otkrit će se da je glavni zlikovac bio Silvio Berlusconi’, pisao je Fukuyama. Berlusconi je izumitelj formule koju primjenjuju mnogi oligarsi: bogataš kupuje medije i tako se probija na političke položaje, a onda koristi političku moć da zaštiti svoje poslovne interese. Elon Musk učinio je to za Donalda Trumpa, kupio je Twitter za 44 milijarde dolara i činilo se da je to bila loša poslovna odluka.

‘Ali, kao i u slučaju Silvija Berlusconija i ex-komunističkih oligarha, Musk nije kupovao platformu iz ekonomskih razloga niti je bio zainteresiran za obranu slobode govora kao što je tvrdio. Prije svega, želio je kupiti politički utjecaj, što je itekako učinio. Platforma X više nije bila malčice lijevo od centra, nego je postala MAGA megafon’, napisao je Fukuyama, dodajući kako je platforma, i 250 milijuna dolara koje mu je Musk dao, jako pomogla Trumpovoj pobjedi.  

Ovih dana gledamo propast nekad slavnog Washington Posta, od 2013. u vlasništvu Jeffa Bezosa, poznatog i kao bezočnog poslodavca. Čak ni slavni bivši urednik Posta, Marty Baron, u intervjuu Hrvoju Krešiću za N1, ne kaže da je Bezos kriv za situaciju u kojoj je Washington Post. Baron ističe kako je Post bez pardona kritizirao Bezosov Amazon, te da se vlasnik u dnevno izvještavanje nije petljao. Ali, zato je Bezos razbucao kolumniste, komentari su postali desničarski kao da pripadnici MAGA pokreta redovito čitaju novine, tražeći argumente koje im nudi Trump, stotine tisuća čitatelja Posta otkazalo je pretplatu, ali možda je Trump postao zadovoljniji Bezosom i možda Bezosu padne u krilo neki novi ugovor s državom. I, eto, sad se u Postu dijele otkazi šakom i kapom, pa je otkaz dobila i dopisnica iz Kijeva Lizzie Johnson, koja je napisala i knjigu o požaru u Los Angelesu 2018. Dok je Trump tvrdio da su za požar krivi homoseksualci i ostali pripadnici manjina među vatrogascima, Johnson je napisala kako je golemi požar izbio zbog klimatskih promjena, zbog električne mreže koju tvrtka Pacific Gas and Electric nije održavala godinama, zbog lošeg sustava alarma i zbog loše održavanih požarnih puteva.  

Jesu li se njezini tekstovi iz Ukrajine sviđali velikom Putinovom prijatelju u Washingtonu? Malo to nalikuje na legendarni poklik ‘Zaustavite Reuters’ kosovskih komunista, samo ovaj put se ne događa u komunističkoj zemlji, nego u zemlji koja je navodno izumila demokraciju i slobodu govora. Je li iz Bijele kuće odjeknulo: ‘Zaustavite Post’?

Zanimljivo je i da je direktor ozloglašene imigrantske policije ICE navodio kako bi deportacije iz Amerike trebale biti efikasne kao ‘Amazon Prime’. Eto, efikasnost na sve strane, u iskorištavanju ljudi do krajnjih granica i u neljudskom progonu migranata. 

Pitanje je, dakle, ono staro: što se može učiniti da se to promijeni, da se svevlast oligarha ograniči? Američki demokrat Bernie Sanders putuje po Americi i drži dobro posjećene skupove ‘Fighting Oligarchy’, Pobijedimo oligarhiju, o tome je napisao i knjigu. Sanders misli da stvaranje jakog pokreta može prisiliti vlast da mijenja politiku te čak govori o političkoj revoluciji. 

Predlaže povećanje poreza na bogatstvo, slično kao što je pisao francuski ekonomist Thomas Piketty: drastičan porez na velika nasljedstva i državna pomoć mladima kad postanu punoljetni, pomoć dovoljna za studiranje ili za pokretanje posla. Fukuyama predlaže ‘middleware’ kao sredstvo za sprečavanje algoritama da korisnicima društvenih mreža nude samo ono što im se sviđa, raspirujući podjelu. ‘Društvene mreže ubrzano zamjenjuju prave medije, postaju prvi način na koji Amerikanci dobivaju informacije. Nitko se ne bi trebao pretvarati da su oni neutralni forumi, oni su politički akteri koji mogu utjecati na rezultat izbora. Pravi je problem što su oni preveliki i premoćni…’, piše Fukuyama, ističući kako je Berlusconi iskoristio tu strategiju i time onemogućio reformu talijanskih institucija nakon što je propao stari politički sustav. Tu su strategiju iskoristili oligarsi u istočnoj Europi, od Igora Kolomojskog i Rinata Ahmetova u Ukrajini do aktualnog premijera Andreja Babiša u Češkoj. Babiš upravo najavljuje ukidanje pretplate koju Česi plaćaju javnim medijima, koji su u Češkoj zaštićeni od utjecaja vlasti, a u pomoć bratskoj vlasti pritekla je ministrica slovačkog premijera Roberta Fica, koji je već stavio šape na javne medije, velikim prosvjedima. 

Pri svemu ne smijemo zaboraviti koliko se Donald Trump divi Vladimiru Putinu, a važan dio Putinove diktature bio je udar na ruske oligarhe: oligarsi su mogli zadržati bogatstvo samo ako su odustali od bilo kakvih političkih ambicija. Eto, suzbijanje oligarhije dovelo je do divnog stanja u Rusiji, mladići su u redu za streljanu u Ukrajini, a svi ostali u strahu koji nalikuje strahu od Staljina. Aleksej Navaljni umro je od žabljeg otrova, a mnogi moćni ljudi u različitim verzijama pada s prozora. Ruski rulet dobio je novo značenje, moć u Rusiji traje sve dok to Putin dopusti i možda Rusi sad žale za neredom devedesetih godina, red za ukrajinski front ipak je gori. 

Američkim oligarsima bilo je jasno da Trump namjerava nešto slično kao Putin i svi su mu krenuli u zagrljaj, iako se i sada vjerojatno boje da bi zagrljaj mogao biti smrtonosan. Zato po svoj prilici strada Washington Post, zato oligarsi, tehnološki magnati, jako paze da se ne zamjere predsjedniku, tu su u pitanju mnogi poslovi s državom i dobici iz državnog proračuna. Trump pak udara i na medije izvan SAD-a, i nastoji BBC zaustaviti tužbom i postavlja se pitanje u kojoj mjeri sad novine primjenjuju autocenzuru. I onda Trumpov potpredsjednik drži bukvicu Briselu o - slobodi govora. Ako američki predsjednik nastavi ovim tempom, moglo bi se dogoditi da žalimo za tehnološkim oligarsima. 

Sve dok je Trump na vlasti ostaje nam uzdanica Europa, Europska unija sa svojim sporim odlučivanjem i premijerima koji nisu nimalo karizmatični, koje slobodno možemo zaboraviti jer neće lupati po stolu i glumiti zvijezde realityja. Ipak, EU je odlučila stati uz Ukrajinu i platiti golem novac, učiniti sve da se rat ne proširi dalje po Europi. 

Mogla bi EU nešto učiniti i na jačem obuzdavanju društvenih mreža. Naime, sad kad je umjetna inteligencija toliko napredovala, pitanje je zašto ne bi bila iskorištena za kontrolu društvenih mreža. Možda ne odmah, ali uskoro, kad bude još sigurnija i točnija. Mogla bi poslužiti za lakše izbacivanje nasilnog sadržaja ili bi uz nečije lažne vijesti korisniku odmah stigao i ispravak netočnog navoda. Ili, da uz pomoć umjetne inteligencije svatko može određivati sam što želi gledati na mreži. Pa da to uistinu bude demokracija na djelu, a ne igra u kojoj jedna osoba određuje sve o mrežama koje koriste stotine milijuna ljudi. 

Dotle, američki predsjednik, golemi bully, stisnuo je Kubu i guši je, jer na Kubu više ne smije dolaziti nafta ni iz Venecuele ni iz Meksika po naredbi velikog američkog brata. Uzalud je Barack Obama sklapao dogovore i završavao hladni rat, posjećujući Kubu, sad toj zemlji iz Amerike opet stiže samo glad i smrt. Tako SAD shvaća slobodno tržište, ni Venecuela ni Meksiko ne smiju prodavati naftu Kubi, jer se tako sviđa Trumpu.