FaH/Dario Grzelj
Najkasnije za dva tjedna hrvatska Vlada trebala bi dostaviti odgovor europskoj povjerenici o promjenama vezanim uz Europski uhidbeni nalog. Određen je rok do 23. kolovoza kao krajnji datum do kojeg se Zagreb mora očitovati i pojasniti zašto se odlučio na ograničavanje roka za izručenje počinitelja kaznenih djela do 2002. godine. „Sada sve ovisi o tome kako će Hrvatska reagirati“, objasnila je dežurna glasnogovornica Europske komisije Mina Andreeva.
Temeljem sadržaja odgovora Zagreba, dodala je Andreeva, Viviane Reding, potpredsjednica Europske komisije „odlučit će o daljnjim koracima“. Ovo je zadnja reakcija na intenzivno dopisivanje Zagreba i Bruxellesa.
Europska komisija definira se kao „čuvarica Sporazuma“, dakle slova zakona u EU, i njezin je posao uvjeriti se da svaka članica provodi zajedničku pravnu stečevinu. Zadnji veliki uskličnik u ovoj storiji o „hrvatskom neposluhu“ stavio je predsjednik Odbora za europske poslove Bundestaga Guenter Kirchbaum čije je pismo povjerenici objavljeno u njemačkim medijima za koje je i pisano.
Kirchbaum primjećuje da Hrvatska u cijelosti mora provoditi Europski uhidbeni nalog. Stvar je mogao prenijeti i hrvatskom veleposlaniku, vlastima u Zagrebu ili nekome trećem, ali s obzirom da Njemačka ulazi u finale predizborne kampanje, svima je jasno da je svaki glas presudan, baš kao i besplatna reklama.
Upozorenje je garnirano uobičajenim najavama daljnjeg sankcioniranja neposlušnosti nove članice, uključujući opcije iz Ugovora o pristupanju koji je primjenjiv za sve zemlje EU-a, a po kojem prekršiteljica može privremeno izgubiti pravo glasa na Vijeću ili joj se mogu zalediti sredstva iz fondova. Upravo je ta kratkotrajna mjera svojedobno iskorištena kako bi se Rumunje natjeralo da dovedu u red svoje financije vezane uz raspodjelu sredstava za potporu poljoprivredi. Sličnom mjerom prijetilo se i Bugarskoj kada su potvrđene muljaže s europskim parama. Nije aplicirana za ulazak država u nedozvoljeni javni dug pa ni za dokazane prijevare o kojima sustavno javnost obavještava europski Ombudsman. Sama procedura sankcioniranja je duga i zahtijeva malo više argumentacije od parlamentarnih pitanja ili predizbornih aktivnosti iz Berlina. U svemu ovome neobično je da se još nije oglasio (samo Hrvatima) čuveni Roger Helmer, euroskeptik i redovni prenositelj poruka bračnog para poznatijeg kao Adriatic Institute...
„Budemo li u krivu, povući ćemo se (...) prije toga ćemo razgovarati“, obrazložio je na samom početku galame premijer Zoran Milanović. Potpredsjednica Vlade Vesna Pusić također je najavila dijalog i rješenje spora – u dogovoru s Europskom komisijom. Tako se radi. Trzavice i razilaženja EK i članica svakodnevna su pojava.
A sada, malo priče o spornom aktu. U europskim je institucijama prva pitanje otvorila Rumunjka Monica Luisa Macovei pozivajući se na pisanje Focusa i članak od 16. lipnja, uz napomenu da su njemačke vlasti već najavile traženje izručenja Josipa Perkovića kao „osumnjičenog za organiziranje ubojstva hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića“. Macovei je upozorila kako je Sabor izglasao ograničenja aplikacije europskog uhidbenog naloga, te nadležnima, dakle povjerenici Reding, odaslala upit zna li Komisija nešto o tome i može li obrazložiti jesu li „ove promjene u skladu s principima pravne države u EU i s pravilima i praksama kojima se rukovodi pravosudna suradnja između država članica u kriminalnim predmetima“.
Pitanje je poslano 25. lipnja. Odgovor je stigao 18. srpnja. Potpisala ga je potpredsjednica Reding. „Komisija je svjesna primjena unesenih u hrvatske zakone o pravosudnoj suradnji i ograničenja primjene Europskog uhidbenog naloga za prekršaje koji su se dogodili nakon 7. kolovoza 2002. godine“, veli se u odgovoru.
U pismu povjerenice hrvatskom ministru pravosuđa, obrazlaže se dalje u odgovoru, stoji da „ovakav pristup nije u skladu s okvirima Europskog uhidbenog naloga“ i, naravno, „s preuzetim obavezama da će se Hrvatska u potpunosti uskladiti s acquisom“, zajedničkom pravnom stečevinom EU-a. Članak 32. odluke dopušta članicama, objašnjava se u odgovoru, da se u vrijeme usvajanja odluke mogu očitovati o izuzećima (...) no da je odluka usvojena 2002. godine, objavljena u Službenom listu EU-a 18. srpnja 2002 i – ne omogućava zemljama da se nakon ovog datuma izjašnjavaju o vremenskim i bilo kakvim drugim ograničenjima. Iz svega toga slijedi da Hrvatska ovakvu deklaraciju ne može donijeti. Zaključak je da „Komisija računa na spremnost hrvatskih vlasti da se savjetuje s Komisijom kako bi se pojasnilo ovo pitanje“.
Očito je da je Zagreb, je li iz neznanja, nespretnosti, drugačijeg tumačenja ili nekih drugih razloga previdio limit prava na izuzeća. Hrvatska je strana u svom pristupu Europskom uhidbenom nalogu, po čitanju EK, pogrešno protumačila opciju posebne izjave i domaćih ograničenja. Ekipe s obiju strana mogu se naći, razmijeniti stavove i argumente. I to je sve što mogu napraviti.
A što se pojačavanja pritisaka tiče, to se realno, i ne uzimajući u obzir interese predizborne kampanje u Njemačkoj ili afinitete pojedinih europarlamentaraca, može dogoditi samo na kraju kolovoza i ako Hrvatska ostane ustrajna u nečemu što, prema tumačenju EK, krši slovo zajedničke pravne stečevine.
Kako je nova članica dočekana u zajednicu, ukazuju i pisana pitanja zastupnika. Rumunjka Macovei je već načela “lex Perković“. Nekoliko je parlamentaraca otvorilo pitanje usklađenosti Hrvatske s ekonomskim (mastrihtskim) kriterijima u okvirima EU Pakta o stabilnosti i rastu, s osnovnim gornjim granicama proračunskog deficita od tri posto i javnog duga od 60 posto BDP-a.
Pitanje je, (jeste li iznenađeni?) otvorio njemački pučanin Hermann Winkler. S Macovei i Winkler prestaje interes velikih parlamentarnih stranaka za pridošlicu. Nastavljaju politički marginalci. Slično se ponaša i Talijan Lorenzo Fontana (Sjeverna liga) koji se boji koliko će neosporno loše hrvatske brojke negativno utjecati na „ekonomije susjednih regija“. Na to upozorava i Daniel van der Stoep (Nizozemska, euroskeptik iz Party for Freedom) čija je zadnja parlamentarna aktivnost bila traženje povrata viza za stanovnike zapadnog Balkana jer je „odluka o ukidanju donesena na prepad“.
Kao začin na kraju storije, koje zapravo nema, lako može poslužiti konstatacija još jedne ratnice Sjeverne lige iz parlamentarnog polukruga Mare Bizzotto, koja hrvatski prošek proglašava „novim udarom na talijansku kvalitetu“ jer „Hrvatska imitira Prosecco iz Veneta“...