Amerika je itekako zaslužila Bidena i Trumpa

Američki mainstream mediji svakodnevno donose osvrte i istraživanja javnog mijenja o tome kako smo kolektivno letargični i depresivni u neumitnoj spoznaji da ćemo u jedanaestom mjesecu nanovo birati između Bidena i Trumpa. Zaslužili smo, kažu, kvalitetniji izbor. I pitaju zar je to zaista najbolje sto američki politički market nudi u 2024. godini? Zasigurno možemo bolje?!

To su pogrešne teze. Amerika je itekako zaslužila Bidena i Trumpa. Njih dvojica su perfektni, bina fide avatari za političke partije na čijem su čelu. Oni su zato najbolje od najboljeg što demokrati i republikanci imaju da ponude. 

Biden sasvim autentično predstavlja demokrate. Stranka je podijeljena između najmanje dva krila. Na jednoj strani progresivni i “probuđeni” (“woke”), a na drugoj tradicionalisti clintonovskog tipa. Krila su suglasna samo u strahu i antipatiji prema Trumpu i njegovim MAGA fanovima, stavu oko pobačaja i oružja. Sve ostalo – od relacija s Izraelom, preko fiskalne politike, granice prema Meksiku, do nijansi odnosa prema transrodnim osobama je sporno. 

Biden tu političku šizofreniju nosi duboko u sebi. Izrael i Palestina su najbolji primjer. Administracija je evolvirala od bezuvjetne podrške Bibiju Netanyahuu, do otvorenog poziva na njegovu smjenu. Američka vanjska politika preferira doktrinu  “promjene režima” (milom ili silom), a ne dijalog, ali ovakav zaokret je neuobičajeno radikalan. Zato što je tako prozirno motiviran dinamikom izborne godine. Biden treba mlade, progresivne glasače čije je podrška Palestini velika. To je razlog njegovog zaokreta od 180 stupnjeva, a ne humanizam i iskrena zabrinutost za tragediju Gaze. 

Bidenov trademark je, kažu, empatija. U stvarnosti političke kalkulacije, međutim, on je tek zakašnjelo pragmatičan. Nije neophodno biti politički genije da se zna da je Netanyahu bio i ostao agent kaosa. Biden, prvi američki predsjednik koji je posjetio Izrael u vrijeme rata, požurio je u Bibijev zagrljaj da bi ga samo šest mjeseci kasnije otpisao kao politički rizik. Ali, u tih šest mjeseci Biden i demokrati su naizmjenično ljutili vlastite tradicionaliste i progresivce, kreirajući prostor za, što bi rekao Lenjin, “mangupe u svojim redovima”, koji će ih – zato sto uopće neće glasati ili, još gore, otvoreno sabotirati – “stajati glave”.

Na drugoj strani, republikanci su savršen odraz Trumpa. I oni imaju svoju bastardiziranu, ciničnu “woke” verziju – Make America Great Again (MAGA) krilo, nekih 35 posto ukupnog biračkog tijela, koje Trumpa vide kao mesiju. To je, razumije se, duboka kolektivna psihoza i opasna društvena patologija. Što ne umanjuje  MAGA potenciju i energiju. Za razliku od demokratskih “mangupa”, ovi će sigurno izići na izbore, te, ako bude potrebe, opet silom ući u Kongres, ovaj put puno bolje organizirani.

Republikanski tradicionalisti, reaganovsko krilo privremeno okupljeno oko Nikki Hailey je u procesu bezuvjetne i lako predvidljive kapitulacije Vođi. Za razliku od duboko podijeljenih demokrata, Trump i tradicionalisti se slažu oko svega, osim vanjske politike. 

Hailey pripada Bush školi ekspanzivnog intervencionizma, maskiranog kao “širenje demokracije” (Biden je profesor emeritus na istoj školi!). Trump i MAGA, na prvi pogled, ne vide dalje od vlastitih “vjekovnih ognjišta”. Kršćanski nacionalizam – a to je njihova ideologija – nikako nije pacifizam. Nakon što Amerika “ponovo postane velika” – pobožna, bijela, heteroseksualna i agresivno patrijarhalna – poželjet će da bude još “veća”. Što se može ostvariti samo kolonijalizmom. 

Modeli za to svakako postoje, u gore spomenutoj Bush školi i neslavnoj, ali bogatoj povijesti američkog ekspanzionizma. To je ideološki puni krug: od kolonijalizma u ime demokracije do budućeg, neizbježnog imperijalizma radi vjerskog nacionalizma. 

Sve ovo zvuči komplicirano, čak i kompleksno. Ali nije uopće. U temelju svega je kapitalizam. Ništa više. I ništa mudro. 

Kara Swisher, zabavna kroničarka silikonske doline, otvara svoju najnoviju knjigu Burn Book jednostavnom rečenicom: “Nakon svega, razlog je bio kapitalizam”. Profit je bio i ostao, jedini motiv Zukerbrega, Muska, Bezosa, Brina i drugih tech-brosa. Sve priče o tehnologijama koje će pomoći čojvečanstvu (spasiti ga!) i zbližiti ljude bile su čista tlapnja i dobar marketing. 

Sve priče o ovoj ili onoj Americi su također tlapnja i uglavnom loš marketing. Profit, zabavljen samim sobom u beskrajnoj potrebi za ekstrakcijom svih resursa i monetizacijom svih ideja razlog je za sve. Trump, Biden i njihove stranke – koliko god različiti bili – perpetuiraju lažni narativ o američkoj izuzetnosti, iza kojeg se nemušto krije nekontrolirani, dehumanizirani, onanistički, kapitalizam. Posljedice živimo i ove izborne godine.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2024. godinu