Borba se nastavlja!

Poštovani anitfašistički borci,

                  cijenjeni antifašisti,

                  uvaženi prijatelji i pobornici istine i protivnici laži,

                  gospođe i gospodo,

                  drugarice i drugovi,

Doživjeli smo da Hrvatska opet jednom nije u stanju zajednički se pokloniti sjenima žrtava fašizma, odati dužnu počast svim žrtvama jasenovačkog logora – Srbima, Židovima, Romima i Hrvatima antifašistima, uopće – svima koji su trpjeli pod zločinačkim ustaškim režimom.

Opet jednom Hrvatska je tragično podijeljena u danima kada se prisjećamo očajničkog pokušaja preostalih zatočenika ovoga, najvećeg i najstrašnijeg ustaškog logora, da se domognu slobode.

Opet jednom i – bojim se – sve više.

Podijeljena je zato, što kroz posljednja gotovo tri desetljeća radikalna, otvoreno proustaška desnica nameće iskrivljeni pogled na prošlost, natura nam interpretaciju prošlosti koja naprosto ne odgovara onome što se dogodilo, želi nas prisiliti da prihvatimo Laž umjesto Istine.

Žao mi je, i kao predsjedniku Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, ali i kao predsjedniku Vijeća Spomen područja Jasenovac, što moram konstatirati da se aktualna vlast toj plimi povijesnog revizionizma ne odupire, odnosno da se u najmanju ruku ne odupire onako, kako bi trebala.

Preplavljeni smo lažima, falsifikatima, poluistinama, predrasudama i nacionalno obojenim stereotipima. Tek u dane poput ovih, ili idućega mjeseca pri obilježavanju Dana pobjede u Drugome svjetskom ratu, ili u lipnju kada se prisjećamo osnivanja prvog partizanskog odreda u Hrvatskoj, tek u tim prigodama vlast se sjeti onoga što piše u preambuli Ustava – da je suvremena Hrvatska izgrađena i na temeljima antifašizma.

Ne želimo sudjelovati niti u takvom selektivnom prilazu povijesti, niti u njezinom politiziranju na najgori mogući način – podilaženjem onima za koje je zločinačka ustaška tvorevina i danas ona hrvatska država u koju se treba zaklinjati. Nismo sudjelovali ni proteklih godina i nećemo tako dugo, dok Republika Hrvatska – jednom za svagda – ne zauzme jasno, decidirano i nepromjenjivo stanovište prema nacizmu, fašizmu, ustaštvu i njihovim današnjim poklonicima.

Nećemo – dakle - tako dugo, dok jedan od temeljnih kamena državne politike, bez obzira na to koja stranka bila na vlasti, ne bude, na činjenicama zasnovana, nedvojbena i neporeciva osuda naci-fašizma i ustaštva, kao ovdašnje inačice tog najvećeg zla ne samo 20. stoljeća.

Činjenice o logoru, točnije je reći kompleksu logora Jasenovac, dobro su poznate. Brojke ubijenih i stradalih ovdje govore same za sebe. One bolno demantiraju teze kako je Jasenovac bio “samo” sabirni, odnosno radni logor. Da je bilo tako, zar bi ustaše – po uzoru na naciste – pokušale izgraditi i krematorije za spaljivanje ubijenih? A pokušali su. To, što ti krematoriji nisu funkcionirali, pa su ubrzo od njih odustali, druga je priča.

Postoje dokumenti, dobar dio njih u arhivama tadašnjih mentora Pavelića i njegovih ustaša. Postoje fotografije. Postoje zabilježena, odnosno snimljena sjećanja preživjelih. A postoje – napokon – i danas još oni koji su bili ovdje zatočeni i koji su uspjeli preživjeti.

To su dokazi, nepobitni i neupitni. O tome što se ovdje događalo i tko je činio zločine. Ne Hrvati, nego hrvatski izrodi – ustaše! I nikakva društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, nikakve makinacije s povijesnim podacima, to ne mogu opovrgnuti.

Da li je u vrijeme Jugoslavije bilo pretjerivanja s brojem ubijenih? Bilo je. Da li to išta mijenja na karakteru počinjenoga masovnog zločina, dijelom holokausta, dijelom genocida? Ni najmanje!

Ne može se ni poreći, ni sakriti činjenica da su u Jasenovcu ljudi završavali, često i doslovno, isključivo zbog svoje nacionalnosti, vjeroispovijesti, ili svjetonazora. Može ju se krajnje glupo naprosto negirati, ali time ona neće nestati. Kao što neće nestati ni istina o oko 20.000 djece koja su ovdje završila svoje netom započete živote.

Govorimo to iz godine u godinu.

Ponekad bi se moglo učiniti da govorimo uzalud. Jer, golema većina medija, publicistika koja je jeftina i po sadržaju, i po cijenu, a još uvijek i obrazovni sustav nude mladima u najboljem slučaju nepotpunu, a u najgorem potpuno iskrivljenu i falsificiranu sliku povijesti.

Od teze da je ustaški pozdrav “Za dom – spremni” – stari hrvatski pozdrav, pa do priče o tome kako je Pavelić bio prisiljen ustupiti fašistima najveći dio obale i otoka, sve do monstruozne i dokazivo lažne priče o tome da je tzv. Nezavisna Država Hrvatska prakticirala i legalizirala rasnu diskriminaciju i antisemitizam samo zato što su to od nje tražili nacisti.

Laž do laži.

No dok se te laži ponavljaju, i to sve glasnije, mi smo obavezni ponavljati istinu. Možda se to zaista danas u nesretno podijeljenoj Hrvatskoj čini uzaludnim, ali na dugi rok – nije. Laž će se kad-tad razotkriti kao laž, a istina će trijumfirati. Baš kao što su u Drugom svjetskom ratu antifašistički borci na čelu s maršalom Titom trijumfirali u borbi protiv naci-fašizma i svih koji su ga podupirali.

Taj trijumf antifašizma dio je povijesti koju se može prešućivati, krivotvoriti i iskrivljavati, ali ona će ostati to što jest – istina!

U ime te istine, jedine povijesne istine, u ime neporecivih činjenica, naša je dužnost uporno, uvijek iznova ponavljati da je fašizam bio zlo, kakvo nikada do tada nije snašlo ljudski rod, a da su antifašisti nosili baklju čije je svjetlo razbilo tamu fašizma.

To je naša dužnost, ali to je i naš dug prema svim žrtvama fašizma, prema onima koji su – nevini – strpani u koncentracione logore od kojih je – ponavljam – Jasenovac bio najveći, a zbog toga što se održao do samoga sloma NDH i najstrašniji.

Danas smo ovdje upravo zato što smo svjesni te dužnosti, kao i toga duga. Mi smo ovdje kao predstavnici demokratske, civilizirane, tolerantne, evropske i antifašističke Hrvatske. A čiji su predstavnici oni drugi – na to neka oni sami odgovore.

Neka je vječna slava svim žrtvama fašizma i neka je vječna hvala svim borcima protiv fašizma. Borba se nastavlja!

Govor Franje Habulina, predsjednika SABA na komemoraciji u Jasenovcu, 21. travnja 2018. godine.