Cres – otok čiji će stanovnici sami kreirati svoj razvoj

Priča o hrvatskim otocima gotovo je na svakom od njih ista. Intenzivno se živi samo tri mjeseca u špici sezone, kada je sve podređeno turizmu, a ostatak godine uglavnom vlada mrtvilo u kojem na vidjelo izlaze problemi – prometna izoliranost, visoki troškovi prijevoza zbog čega je i hrana do 30 posto skuplja nego na kopnu, nedostatak liječnika specijalista, manjak kvalitetnih radnih mjesta, stanova za iznajmljivanje i sadržaja za mlade, koji nastoje pobjeći.

Iako se klasične boljke života na otoku osjećaju i u Cresu, najvećem hrvatskom otoku, međunarodni Pilot-projekt lokalnog razvoja (PPLR) daje nadu. Riječ je o projektu koji se uz potporu Vijeća Europe provodi u Hrvatskoj, Makedoniji i Cipru, a Cresani su 2010. u sklopu njega dobili priliku napraviti stručnu analizu stanja vlastita otoku i kreirati si dugoročnu strategiju održivog razvoja koji osigurava koheziju i socijalnu pravdu, suzbija siromaštvo i isključenost te unaprjeđuje kvalitetu života i životnu okolinu čovjeka.

Projekt je u Hrvatskoj zaživio zahvaljujući Ministarstvu kulture (Ranka Saračević-Würth je koordinatorica programa, a Tatjana Lolić projekta) koje je u začetku prepoznalo njegovu vrijednost i koordinira ga na državnoj razini. Podupiru ga Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, Ministarstvo turizma te Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a, kao i Primorsko–goranska županija te gradovi Cres i Mali Lošinj. Na državnoj razini njime upravlja Međuministarska komisija, a na lokalnoj Upravni odbor od 15 predstavnika regionalnih i lokalnih dionika iz javnog, poslovnog i civilnog sektora.

Valja reći i to da je na početku bilo uključeno više zemalja jugoistočne Europe, no mnoge nisu uspjele ispoštovati stroge procedure Vijeća Europe, pa su u njemu, osim Hrvatske, ostali još samo Cipar i Makedonija. U Hrvatskoj je počeo 2008., kada je više ministarstava potpisalo svojevrsnu političku izjavu da ga podržavaju te da se slažu da otok Cres bude područje na kojem će se provoditi, dok je konkretan posao (pisanje projekta i suradnja s Vijećem Europe), odradilo Ministarstvo kulture. U to je vrijeme PPLR bio jedini međunarodni projekt tog ministarstva.

Baština u funkciji razvoja

"Cilj je bio ispitati nove pristupe lokalnom razvoju, odnosno pristup koji će omogućiti očuvanje i valorizaciju prirodne, kulturne i druge baštine te njezino stavljanje u funkciju razvoja, a ne proglašavanje zaštićenog područja na kojem se ne smije gotovo ništa dirati. Ideja je da u takvom pristupu participiraju svi dionici na teritoriju, znači od javnih i upravnih tijela do nevladinih udruga te poduzetnika ili onih koji to tek planiraju postati. Pozvali smo ih na razgovor i kroz niz radionica detektirali osnovne probleme te izradili analizu postojećeg stanja koju smo nazvali 'dijagnoza teritorija'", kaže voditelj PPLR-a na Cresu Ugo Toić, objašnjavajući što zapravo rade i što su dosad napravili.

Cilj je da se na temelju te dijagnoze do kraja listopada izradi strategija razvoja. Potom će se sročiti povelja teritorija, dokument koji će izražavati smjerove i načela razvoja područja, a kada on bude gotov – bit će pozvani predstavnici ministarstava koja sudjeluju u projektu, Županije i gradova Cresa i Malog Lošinja te građani da potpišu kako se slažu s vizijom razvoja i da će aktivno sudjelovati u njezinu ostvarenju.

"Taj je dio još na neki način eksperimentalan. Zasad ga nismo do kraja definirali. Također, moramo vidjeti može li se pristup koji smo definirali ovdje na Cresu institucionalizirati i na državnoj razini, da se kroz neki zakon, pravilnik ili preporuku stvori okvir koji će omogućiti da se krajevi s bogatom baštinom razvijaju ovim putem. Time bi se definirala procedura i za ostala područja, koja ne moraju biti nužno otočna, da naše iskustvo u ovom novom pristupu lokalnog razvoja nesmetano koriste. Bilo bi šteta da Cres ostane na eksperimentalnoj razini, posebice zato što ga u Vijeću Europe, ako se projekt provede u smjeru koji smo ga definirali, planiraju promovirati kao ogledni primjer uspješnog lokalnog razvoja u cijeloj Europi", naglasio je Toić.

Dijagnoza teritorija

Dijagnoza teritorija u čijoj je izradi sudjelovalo i niz stručnjaka (dostupna je i na internetskim stranicama pplr-otokcres.info), pokazala je, između ostalog, da je Cres jedan od najrjeđe naseljenih otoka (samo 7,53 stanovnika po četvornom kilometru, dok ih je na Korčuli čak 56,23), da bogata prirodna, kulturna i druga baština nije dovoljno valorizirana, da briga za prirodu nije dovoljna te da bioraznolikosti i ekološkoj stabilnosti prijeti da budu ugroženi.

U turističkom sektoru - koji je sezonskoga karaktera - zaposleno je oko 40 posto aktivne populacije, što znači da mnogi otočani u većem dijelu godine zapravo nemaju posla. Nedostaju sadržaji za cjelogodišnje poslovanje u turizmu, a potencijal poljoprivrede i stočarstva koji bi mogli biti u funkciji turizma (siguran plasman proizvoda), nije dovoljno iskorišten. Većini lokalnog stanovništva to su tek dopunske djelatnosti, nešto što rade u slobodno vrijeme i uglavnom za vlastite potrebe.

"Osim turizma, potrebno je razvijati i druge gospodarske djelatnosti, jer potencijala ima, a nije dobro da se sve temelji na turizmu i oko njega jer dođe li do nekog poremećaja u tom sektoru, većina zaposlenih na otoku može ostati bez prihoda", kazao je naš sugovornik, podsjećajući na vrijeme rata te upozoravajući na utjecaj klimatskih promjena na broj turista.

Kao jedan od primjera neiskorištene baštine – a prema Faro konvenciji, koju je Hrvatska ratificirala, baština nije samo ono što je proglašenom zaštićenim područjem ili označeno kao spomenik kulture, nego sve ono što sami mještani smatraju da je baština određenog područja – Toić navodi suhozide kojih je Cres pun. Na Mallorci, najvećem španjolskom otoku, mještani su stvorili turistički proizvod od suhozida - upoznaju turiste kako su nastali i što zapravo predstavljaju – a na njihovu održavanju cijele je godine zaposleno sedam, a u sezoni još 20 ljudi. Na Cresu suhozidi propadaju. Tek se sada počinje shvaćati da oni predstavljaju baštinu i turistički potencijal. Slično je i s drugim graditeljskim nasljeđem kojim Cres obiluje, a koje također propada i čija vrijednost nije dovoljno valorizirana.

Vizija razvoja

Viziju budućeg razvoja, kazao je Toić, definiralo je kroz radionice tridesetak ljudi (predstavnika nevladinog,  poslovnog i javnog sektora).

"Oni su je pisali, ja sam im pomogao da dođu do zajedničkog stajališta, i zbog toga sam sretan. To mi je jamstvo da bi mogla uspjeti jer im nije nametnuta 'odozgo', nego je izraz onoga na čemu u budućnosti žele raditi, i to nakon što je detektirano sve ono što je predstavljalo prepreku razvoju", kaže Toić.

U viziji je navedeno da bi otok Cres trebao postati poželjno mjesto za život svim generacijama, a samoodrživost otoka trebala bi se postići korištenjem lokalnih resursa, proizvodnjom hrane i energije, stalnim unaprjeđenjem infrastrukture te čuvanjem ekološke stabilnosti i autentičnosti otoka.

Za razvoj gospodarstva, planira se u funkciju staviti napušteno zemljište i nekretnine – i to tako da se brže rješavaju imovinsko-pravni odnosi, što je inače velik problem na otocima jer su mnogi suvlasnici nekretnina raseljeni po svijetu – potom razvijati selektivne oblike turizma (koji mogu osigurati cjelogodišnje poslovanje), kao i pomoć u revitalizaciji tradicionalne poljoprivrede i starih zanata.

U viziji je navedeno još mnogo toga čime bi se mogao potaknuti viši životni standard i naseljavanje novih stanovnika, ali je pitanje, naglasio je Toić, kako će se sve to ipak dalje razvijati. Jer, od sljedeće godine provedba projekta ostaje samo na Hrvatskoj, Vijeće Europe ga ne može dalje financirati jer ga smatra uspješno provedenim.

Naravno, dio se može financirati kroz druge europske fondove, ali to podrazumijeva najprije financiranje s lokalne i nacionalne razine, a ako je sve provedeno kako treba – onda se može očekivati povrat sredstava s europske. U ovom se trenutku otvara i pitanje nedostatka dovoljnog broja stručnjaka za pisanje projekata kojima se može aplicirati na natječaje iz europskih fondova, jer takvih stručnjaka na Cresu nema.

Bilo bi šteta, zaključuje, da višegodišnji rad padne u vodu zbog mogućih prepreka na domaćoj razini. A da bi projekt zaista uspio, potrebno je zadržati sinergiju koja je zasad postignuta. Zbog toga smatra kako je nužno da se potpiše spomenuta povelja jer se samo tako može osigurati nastavak projekta, bez obzira na političke promjene koje mogu uslijediti, i to ne samo zbog Cresa, nego i zbog dodane vrijednosti koju taj projekt ima.

Može, kako smo već naveli, poslužiti razvoju drugih sredina u Hrvatskoj i Europi te kao "izvozni proizvod" ako ga Vijeće Europe bude promoviralo kao dobar primjer kvalitetnog lokalnog razvoja.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija