Zanimljivo je preporuke ECRI-a gledati u svijetlu nedavnih zbivanja oko smjene pravobraniteljice za djecu i smanjivanja samostalnosti rada njezinog ureda Foto: Council of Europe
Radi bolje zaštite i podrške osobama izloženih diskriminaciji, države trebaju uspostaviti snažna tijela za ravnopravnost temeljena na ustavu ili posebnim zakonima, koja će imati široki mandat i biti posebne pravne osobe, politički, financijski i operativno neovisne institucije s primjerenim sredstvima za rad, poručio je Europski odbor protiv rasizma i netolerancije (ECRI) u najnovijim preporukama povodom današnjeg Međunarodnog dana protiv rasne diskriminacije.
ECRI navodi da sve države članice Vijeća Europe, osim San Marina, imaju barem jednu instituciju koja se može smatrati tijelom za ravnopravnost, odnosno antidiskriminacijskim tijelom, ali da neka od njih nisu neovisna.
Od 35 država koje je ECRI u poslijednje vrijeme analizirao, za njih 11 je preporučeno da ojačaju antidiskriminacijske institucije u svojim zemljama. Preporuke se odnose na Austriju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Estoniju, Grčku, Italiju, Slovačku, Švicarsku, Makedoniju, Tursku i Španjolsku.
Tijelo za ravnopravnost u Hrvatskoj je prije svega – pučka pravobraniteljica kao krovna institucija u borbi protiv diskriminacije, a jednim svojim dijelom to su i ostala specijalizirana pravobraniteljstva – za djecu, ravnopravnost spolova i osobe s invaliditetom.
Zanimljivo je preporuke ECRI-a gledati u svjetlu nedavnih zbivanja oko smjene pravobraniteljice za djecu i smanjivanja samostalnosti rada njezinog ureda.
„Bitni preduvjeti za rad tijela za ravnopravnost su sposobnost rada bez uplitanja vlade ili političkih stranaka te podupiranje žrtava diskriminacije u svim fazama, od primitka pritužbi do donošenja sudskog pravorijeka i zastupanja žrtava. Nadam se da će sve države Vijeća Europe prihvatiti te preporuke pri oblikovanju svojih zakona i prakse“, rekao je Jean-Paul Lehners, novi predsjedatelj ECRI-a.
Nove preporuke ključne za funkcioniranje neovisnih antidiskriminacijskih tijela odnose se, među ostalim, na aktivno sudjelovanje u pripremi zakona i provođenju politika ravnopravnosti i nediskriminacije te pokretanje sudskih postupaka u ime žrtava diskriminacije.
Takva bi tijela mogla imati i dodatne ovlasti, smatra ECRI, poput donošenja pravno obvezujućih odluka o sankcijama ili neobvezujućih preporuka za domaće parlamente i vlade.
„Ljudi izloženi diskriminaciji i netrpeljivosti često nemaju ni kapaciteta ni resursa da bi ostvarili svoja prava. Takve osobe često trebaju, kao prvi korak, osobnu i emocionalnu potporu, te potom pravni savjet i pomoć. Tijela za ravnopravnost, dakle, imaju važnu ulogu u pomaganju ljudima u ostvarivanju njihovih prava. Nužno je da antidiskriminacijska tijela budu dostupna ljudima ne samo u glavnim gradovima nego i na područjima gdje mogu biti izloženi još snažnijim predrasudama, diskriminaciji i netrpeljivosti“, naglasio je Lehners.
Antidiskriminacijska tijela moraju imati slobodu samostalnog odlučivanja i o svojem unutarnjem ustrojstvu, o proračunu za rad i zapošljavanju osoblja, kao i slobodno donositi program svojih aktivnosti. Njima treba osigurati dovoljno osoblja i sredstava, a trebaju biti osigurane i zaštitne mjere, poput imuniteta, kako bi se zaštitila neovisnost osoba koje vode tijelo, poručuje ECRI.
ECRI je tijelo za ljudska prava Vijeća Europe sastavljeno od neovisnih stručnjaka koji prate probleme rasizma, ksenofobije, antisemitizma, netolerancije i diskriminacije na temelju rase, nacionalnog i etničkog porijekla, boje, državljanstva, vjere i jezika. Priprema izvještaje i daje preporuke državama članicama.