Forum u Bleiburgu: ukroćeno ukrućeno 'u'

Vijest o korupcijskom skandalu u kojem je vicekancelar Heinz-Christan Strache ruskoj poduzetnici ponudio prednost pri dodjeli javnih natječaja u zamjenu za donacije za predizbornu kampanju njegove Slobodarske stranke (FPÖ), pratila je desetak tisuća Hrvata koji su se u subotu ujutro slijevali prema Bleiburgu i Lojbaškom polju, gdje je održana komemoracija žrtvama Križnog puta. Bečki skandal podsjeća na one u najboljoj maniri hrvatske političke sfere pa se onima koji su se iz Hrvatske, BiH, Njemačke, Švicarske i drugih dijelova Austrije kretali prema mjestu komemoracije učinio kao tipična hrvatska vijest za koju bi se mogli kladiti da će dobiti sudski epilog alegorijskog predznaka "ujeo vuk magare".

Podrugljivi komentari dijela bleiburških hodočasnika da su Hrvati prodali Austrijancima politički modus operandi i da "para vrti gdje burgija neće" ušutkani su na samom polju, gdje je ta država pokazala kako misli ozbiljno, barem kad je riječ o civilizacijskim dostignućima i demokratskim normama. Austrija je, u skladu s najavama, dosljedno ukrotila ušato slovo koje se godinama ukrućeno šepurilo usnulim koruškim poljem.

Da je Austrija odlučila uvesti "novitete", moglo se osjetiti već na ulasku u Lojbaško polje. One koji nisu reagirali na kolone slovenskih bajkera što su se, okićeni jugoslavenskim i slovenskim zastavama iz doba zajedničke države, pridružili antifašističkom obilježavanju 74. obljetnice kraja Drugog svjetskog rata u Mežiškoj dolini, iz sna je sigurno prenuo zvuk austrijskog policijskog helikoptera, koji je počeo parati uši pri prelasku slovensko-austrijske granice.

Alles in Ordnung

Razbuđivanju i privikavanju na nove sigurnosne standarde pridonijela je i itekako primjetna brojnost austrijskih policajaca, koji su sa svojih kontrolnih punktova strateški postavljenih duž svih prilaznih cesta nadgledali neprekidnu kolonu. Njima se pridružilo i nekoliko stotina redara zaduženih za komunalna pitanja parkinga. Govoreći kombinacijom slovenskog, njemačkog i engleskog jezika, nervozno i glasno usmjeravali su nadolazeća vozila na obližnja improvizirana parkirališta. Za razliku od uznemirenih redara, većinom lokalaca koji su jedva čekali da skup završi, austrijski policajci su hladno, ali usredotočeno nadzirali svaki pokret hrvatskih gostiju. Po njihovoj brojnosti bilo je jasno da se Beč ozbiljno pripremio i da ništa neće prepustiti slučaju, kao što su i najavili.

Iako djeluju nepristupačno, odlučujemo im  prići. Pitamo ih odakle su i kakva su im očekivanja. Kažu da su za potrebe bleiburške komemoracije "masovno dignuti" iz svih dijelova Austrije. Naši sugovornici dolaze iz Salzburga na krajnjem sjeveru zemlje i kažu kako je riječ o policijskoj svakodnevnici.

"Tu smo da pazimo na red. Imamo jasne upute. Vjerujemo da će sve proći u najboljem redu za sve", škrto je kazao jedan od policajaca za kojeg su njegovi kolege procijenili da bi mogao odigrati ulogu glasnogovornika. Pitamo jesu li već imali kakvu intervenciju, na što policajac na motociklu, ovaj put u ulozi odnosa s javnošću, odgovara kako je zasad sve u redu. "Alles in Ordnung", potvrdno kaže policajac u kožnatom odijelu i vraća se svojim kolegama s kojima tiho nastavlja komentirati, vjerojatno Stracheov skandal, jer iz njihovog mrmljanja razaznajemo: "Kurz", "FPÖ", "Wien"…

U polupraznom središtu Bleiburga, za razliku od Lojbaškog polja, koje se počelo puniti s 10.000 pristiglih Hrvata, nešto se događa. Kako se približavamo središtu mjesta, tako je sve glasnija glazba koja odjekuje iz nekoliko pravaca i zajedno čini neprepoznatljivu kakofoniju.

Središnji bleiburški trg okupirali su ljubitelji vespi, njih gotovo dvjestotinjak. Turiraju svoje skutere, smiju se, cupkaju uz prodorne riffove njihovih glazbenih idola. S razglasa dere Townshendova gitara, a Daltreyjev vrisak poručuje: "We’ll be fighting in the streets – with our children at our feet – and the morals that they worship will be gone". S obzirom na rezolutan stav austrijske policije kako neće tolerirati fašističke simbole na Lojbaškom polju, refren "Won’t Get Fooled Again" kao da je postao njihova himna.

Poziv na plažu, poziv na polje

S druge strane trga reklamira se neka lokalna radio-postaja, a nezainteresirane šetače poziva na zabavu prastarim hitom "Vamos ala playa" iako je, s obzirom na snijegom prekrivene vrhove planina, vrijeme za plažu još daleko. Na uskim uličicama Bleiburga susrećemo i nekolicinu Hrvata koji su stigli ranije pa su odlučili popiti kavu i prošetati prije središnjeg događaja četiri kilometara dalje. Među njima je, sudeći po vanjštini, dobrostojeći hrvatski par. "Jesam ti rekao da tu nema šopinga", ljutito kaže muškarac razočaranoj supruzi s velikim očekivanjima.

Tragajući za ičim što bi moglo ubiti dosadu u provinciji, bračni par hoda gore-dolje trgom, a nas iz ulice niže privlači neka govorancija na razglas.

Pokraj kafića koji su okupirali hrvatski bajkeri održava se prosvjed koruških Zelenih i bleiburške podružnice Antifašističke akcije. Na na brzinu sklepanoj pozornici u obliku šatora smjenjuju se govornici i vremešni punk duo. Jedna gospođa odjevena u zelenu jaknu žustro govori o važnosti tekovina antifašizma na njemačkom, a potom isti ponavlja i na slovenskom jeziku. Ostarjela pankerica i njezin suborac s električnom gitarom mantrično ponavljaju: "Ustashas raus! Nazis raus!"

S obzirom na nabrijanu gitaru, čini se da bi im se hrvatski bajkeri u obližnjem kafiću najradije pridružili, ali im neodgovarajuće poruke dvojca to ipak ne dopuštaju. Sav taj performans prati broj policajaca koji nadmašuje broj okupljenih antifašista. Ništa se ne prepušta slučaju. Sve vrijeme iznad glava grmi policijski helikopter, koji ukazuje na to da se headlineri očekuju izvan grada.

Razbuđivanje uz zloglasnu sirenu

Točno u podne sledio nas je zaglušujući zvuk sirene. "Što je sad?" pitamo se i pomišljamo na opću opasnost, ali nas izostanak reakcije Austrijanaca umiruje. Riječ je o redovitoj probi vatrogasne sirene koja je začinila ionako tenzičnu subotu.

Na parkiralište pokraj polja gdje će se održati središnji skup stigli su svi koji su namjeravali. Autobusi iz svih dijelova Hrvatske, ali i znatan broj onih koji su na komemoraciju skupno stigli iz BiH, Njemačke, Austrije i Švicarske, uredno su parkirani duž pruge koju su kao orijentir pri povlačenju koristili poraženi. U suprotnom pravcu od polja kreću se tek oni pristigli u potrazi za uzbuđenjem. Na samom polju sve je spremno za misu i komemoraciju.

Utvrđeni jaki policijski punkt prije samog ulaska u polje pokušala je zauzeti radikalna mješovita hrvatsko-austrijska ljevica koju je predvodio vozač traktora s jugoslavenskom zastavom. Policija ih zaustavlja i okružuje, a na prva dobacivanja s jedne i druge strane brzom reakcijom ih udaljuje. Snage reda ponovo pokazuju da ništa ne prepuštaju slučaju.

Misu s razglasa ometa stalno prisutni zvuk helikoptera, koji je u potpunom neskladu s vjerskim himnama koje svečano odjekuju poljem. Zbijeni u kvadrat, hodočasnici ponavljaju riječi za svećenstvom, vjetar s obližnjih Alpa vijori jedine dopuštene zastave, one državne. U mnoštvu barjaka prošvercala se tek jedna s prvim bijelim poljem. Slična je onoj Počasnog bleiburškog voda, koja je postavljena na bini.

Velik dio muških hodočasnika odjeven je u crno, ali njihove majice ne odašilju političke ili ideološke poruke. Prethodno upućena upozorenja Počasnog bleiburškog voda o rigoroznim kaznama za one "najhrabrije" očito su shvaćena ozbiljno. Ponosno se nose tek majice sa znakovima postrojbi iz Domovinskog rata. Iako su austrijske vlasti zabranile i takva obilježja, policija ih ne prepoznaje. Fokus je, ipak, stavljen na nacističko i ustaško znakovlje.

Provociranje Šeksa

Dolazak VIP-gostiju na središnju komemoraciju koristi starac koji se na jedvite jade uz pomoć štapa pokušava domoći Vladimira Šeksa. Stariji čovjek kreatoru hrvatskog Ustava i nekadašnjem predsjedniku Sabora postavlja pitanje: "Je li, tko je ono rekao: locirati, identificirati, uhititi i transferirati?" Šeks ga ne doživljava, pridružuje se posebnim gostima u prvim redovima i izbjegava odgovor.

Komemoracija se nastavlja pod budnim okom policije i redara. Oni udaljeniji od oltara riječima prate vjerske pjesme, drugi manje zainteresirani za komemoraciju potiho komentiraju policijske kamere na svakom koraku i neizbježno bistre hrvatsku političku svakodnevnicu.

Kraj trosatnog programa najavljuje zvuk helikoptera koji se postupno stišava. Njegov konačni odlazak potvrda je da je komemoraciji kraj. Hodočasnici u miru odlaze prema svojim vozilima, manji dio njih djeluje razočarano, što zbog novih pravila, što zbog izostanka incidenata koji bi bili vijest dana. Ozbiljniji pristup Austrije, ako postane pravilo, možda bi mogao utjecati na to da komemoracija postane ono što bi i trebala biti.