Gabi Zimmer: Kandidatura Alexisa Tsiprasa za predsjednika EK nudi alternativu za EU, ali i borbu protiv desničarskog ekstremizma

Njemica Gabi Zimmer zastupnica je u Europskom parlamentu još od 2004. godine, a od 2012. predsjednica je političke grupacije Europska ujedinjena ljevica/Nordijska zelena ljevica (GUE/NGL) u EP-u. Grupacija je to u kojoj djeluje i hrvatski eurozastupnik Nikola Vuljanić u ime Hrvatskih laburista.

Gabi Zimmer rođena je 1955. godine u istočnom Berlinu, a politikom se počela baviti još u vrijeme DDR-a. Danas djeluje u stranci Die Linke. 

Europska ljevica objavila je svoju nominaciju za sljedećeg predsjednika Europske komisije - u liku Alexisa Tsiprasa. Tsipras vodi grčku SYRIZU, koja, prema posljednjim istraživanjima, ima realne šanse dobiti sljedeće grčke izbore i tako zapravo postati jedina stranka Europske ljevice koja u svojoj zemlji može osvojiti vlast. Istodobno, Tsipras je vrlo kritičan prema postojećim europskim politikama. Možete li zamisliti Tsiprasa kao novog predsjednika Europske komisije?

Na to ću pitanje odgovoriti kao članica njemačke stranke Die Linke. Kao kandidat Europske ljevice (koju treba razlikovati od grupacije GUE/NGL), Alexis Tsipras bi se mogao konfrontirati s drugim političkim strankama i rezultatima njihove neoliberalne politike, sa slijepim ulicama u koje nas vode takve politike. Njegova je kandidatura zanimljiva jer će on predložiti nova rješenja za Grčku unutar EU-a te za EU kao cjelinu, s obzirom na to da brojne zemlje nose isti teret kao i Grčka. Bit će to jedna uzbudljiva debata o budućem putu EU, a najvažnije je što će građani Unije vidjeti da alternativa postojećim politikama postoji. To je alternativa bazirana na solidarnosti i završetku mjera štednje te stvaranju socijalne i demokratske Unije. Uvjerena sam da će Tsipras inzistirati na problemu dugova jer nije prihvatljivo da građani plaćaju dugove banaka.

Grčka je preuzela predsjedanje EU-om sljedećih šest mjeseci. Riječ je, istodobno, o zemlji koju Europska ljevica smatra poligonom za lošu politiku EU-a. Može li Grčka pomiriti te dvije pozicije?

Grčka vlada trebala bi iskoristiti ovu priliku da stavi ulogu, akcije i negativni utjecaj trojke (MMF, EU i Europska središnja banka) u centar svog predsjedništva. To je prilika ne samo za stanovništvo Grčke, nego i za cijeli EU da se odredi o posljedicama neoliberalnih politika i mogućim alternativama. Konkretni zadatak koji grčka vlada mora iznijeti je Bankarska unija s jedinstvenim mehanizmom rješavanja bankovnih kriza (single resolution mechanism, SRM), o čemu još nije postignuta zajednička pozicija među institucijama. Predsjedništvo mora prihvatiti izazov medijacije između triju institucija EU-a - Parlamenta, Vijeća i Komisije - te između država članica koje imaju svoje različite probleme i izazove. To je težak zadatak, naročito zato što se grčka vlada mora zauzeti za prava EP-a. U ovom trenutku izgleda da vlada samo želi impresionirati druge zemlje EU-a jednostavnim podacima o tome koliko su javnog novca srezali te da će ponovo imati ekonomski rast. Ali iza tih podataka nalaze se stvarni problemi građana koji, primjerice, ne dobijaju medicinske usluge koje trebaju jer se zdravstveni sustav nedovoljno financira.

Što očekujete od europskih izbora? Hoće li stranke krajnje desnice preuzeti šou? Kreće li povijest unatrag?

Stvarno se bojim da će desničarske populističke, nacionalističke i fašističke stranke popraviti svoje izborne rezultate. Građane muče brojni legitimni strahovi. Vladajuće su elite odgovorne za provedbu politike štednje i za upravljanje ukupnom krizom u EU sa svim devastirajućim učincima. Javna dobra se rasprodaju, javne usluge se privatiziraju, javna potrošnja se reže. Mnogi ljudi misle da je povratak na nacionalnu razinu bolje rješenje. Mi se borimo za stvarnu demokratizaciju EU-a, socijalnu uniju s osiguranim minimalnim socijalnim i ekološkim standardima gdje ljudi dolaze prije profita. 

    

Kakav rezultat očekujete za lijeve stranke koje su sada u vašoj političkoj grupaciji u Europskom parlamentu? Nedavno ste u Madridu konstatirali kako su ljevičarske stranke puno snažnije na jugu Europske unije (Španjolska i Grčka).

Očekujemo povećanje broja članova u našoj grupaciji. U južnim državama poput Grčke, Portugala i Španjolske kriza se teško odrazila i tamo postoji velika mobilizacija protiv postojećih neoliberalnih politika. Lijeve su stranke obično saveznice ljudi koji su zainteresirani za alternativu. Ljevičari stavljaju ljude na središnje mjesto jer nam je stalo do građana koji žive u različitim regijama EU-a. Mi tražimo Europu u kojoj se može dostojanstveno živjeti i raditi. To je ono za što se ljevica zalaže, a ljudi to sve više cijene.

Čini nam se da krajnja desnica jača u vremenima krize i zato što je ljevica propustila ispuniti taj politički prostor?

I da i ne. Desničarski ekstremizam u nekim zemljama članicama ima s jedne strane neke zajedničke uzroke - poput opće nesigurnosti oko smjera nacionalne i europske politike u krizi. S druge strane, dosta je uzroka koji su specifični za nacionalni kotekst. Izazov za ljevicu u Europi je pokazati ljudima da je moguće živjeti u integriranoj, socijalnoj i demokratskoj Europi bez tog radikalizma tržišta koji je doveo do siromaštva i nesigurnosti. U Grčkoj, na primjer, jaka ljevičarska stranka SYRIZA provodi zaista važan rad na borbi protiv daljnjeg rasta neonacističke Zlatne zore. U tom je smislu i kandidatura Alexisa Tsiprasa u ime Europske ljevice važan simbol protiv desničarskog ekstremizma.

Kako vidite budućnost EU-a, hoće li preživjeti i na kojim osnovama? Koje bi bile vaše sugestije za bolju Europsku uniju?

Europa je na raskrižju. Ključno je pitanje: čiji su interesi najvažniji? Kada bismo uspjeli pomaknuti fokus na ljude, EU bi imao budućnost. Ako u središtu politike ostane globalna kompetitivnost, EU neće uspjeti prevladati izazove. Trenutačne politike povećavaju razlike i pogoršavaju već postojeće centrifugalne sile unutar eurozone i cijelog EU-a.

Naši osnovni prijedlozi su: trenutačni prekid s politikama štednje, kraj liberalizacije i privatizacije javnih dobara i usluga, uvođenje minimalnih plaća i dohotka da bi se spriječilo osiromašenje te investiranje u socijalno i ekološki održivi razvoj. Zahtijevamo program investiranja u budućnost, što znači konkretne i dobro financirane mjere koje pomažu mladim Europljanima u borbi protiv nezaposlenosti, mjere protiv klimatskih promjena, odustajanje od vojne industrije, trenutačno zaustavljanje deložacija.    

Tijekom svog rada u EP-u protiv siromaštva ste se borili kao članica Odbora za razvoj EP-a i zamjenska članica Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja. Kako gledate na napore koje su institucije EU-a tijekom prošle godine poduzele na suzbijanju nezaposlenosti, a pogotovo nezaposlenosti mladih?

Pogrešno je boriti se sa siromaštvom samo na nacionalnoj razini. Ja snažno zagovaram obvezujuće sporazume i kriterije za borbu protiv siromaštva i pretvaranja građana u beskućnike, što je europska odgovornost. Moramo se suočiti i s problemom odlaska kvalificiranih mladih ljudi iz zemalja poput Rumunjske, Irske i Španjolske, čime dolazi do odljeva mozgova i dodatno se pogoršava situacija. Mali je uspjeh što sada imamo zajednički program, ali te zemlje trebaju veću i bolju potporu. Samo riječi ne rješavaju probleme, a doneseni program nema dovoljno sredstava da stvarno rješava nezaposlenost. Potrebno nam je puno jače financiranje i konkretni projekti da bi se to odrazilo na nezaposlenost.

Jeste li upoznati s prijedlogom novog hrvatskog Zakona o radu i kakvo je vaše mišljenje o njemu?

Da, upoznata sam s tim paketom zakona. Ne čini mi se da će on pomoći rastu ekonomije. Za mene je neprihvatljivo da se trudnim ženama, zbog ugovora o radu na određeno vrijeme, može dati otkaz dok su na porodiljnom. Prema ovom prijedlogu, poslodavci će imati mogućnost proglasiti četvrtinu svih poslova kao povremene poslove. Znam da su Hrvatski laburisti protiv tog paketa i da su održali nekoliko prosvjeda. Grupacija GUE/NGL također je održala prosvjed u Europskom parlamentu protiv prijedloga novih zakona u Hrvatskoj.

Što mislite o sadašnjoj debati o migrantima koja se vodi u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj? Smiju li europski građani iz Bugarske i Rumunjske biti tretirani na način kako ih tretiraju neki britanski i njemački političari?

Potpuno mi je neprihvatljivo to što uglavnom konzervativni političari zloupotrebljavaju europske građane za svoje desničarske kampanje za lokalne i europske izbore. Sloboda kretanja jedan je od temelja EU-a koji moraju prihvatiti svi oni koji žele jedinstveno tržište. To su isti oni konzervativci koji su odgovorni za radikalnu tržišnu politiku koja je dovela do sve većeg jaza između bogatih i siromašnih građana i zemalja. Oni se protive svakom standardu socijalnog minimuma koji bi podigao ljude iz siromaštva. Treba nam europsko financiranje za borbu protiv bijede i zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba. Njemačka i Velika Britanija ostvarile su dobit na rumunjskim i bugarskim migrantima. Mnogi od njih bili su iskorištavni na loše plaćenim prekarskim poslovima. Konzervativci o tome ne žele pričati. Oni žele slobodno i integrirano tržište, ali ne žele prihvatiti svu realnost toga. Okrivljavati te ljude cinično je i sramotno.       

Što očekujete od nove vlade kancelarke Merkel? Može li ulazak SPD-a u Veliku koaliciju izmijeniti stvari? Ispregovarali su uvođenje minimalne satnice, prvi put.

Velika koalicija u Njemačkoj najgora je stvar koja se mogla dogoditi kad je riječ o izlasku i iz unutarnjih i iz blokada europske politike. Bilo je to očito već kratko nakon početka rada te vlade. Minimalna je satnica važan projekt SPD-a unutar nove Merkeličine vlade, ali još nije jasno hoće li je SPD uspjeti uspostaviti bez brojnih "iznimaka" koje CDU pokušava ugraditi. Bojim se da osim toga SPD neće uspjeti puno promijeniti u vladi. Kao primjer navodim da je novi SPD-ov ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier tijekom prošlotjednog putovanja u Grčku ustvrdio kako nema potrebe ništa mijenjati u politici trojke, onoj istoj koja je dovela do sloma grčke ekonomije, masovne nezaposlenosti i ozbiljnog siromaštva. 

Kao političarka iz bivše Istočne Njemačke i članica stranke Die Linke, osjećate li tijekom svog svakodnevnog rada u Europskom parlamentu teret prošlosti? Neki političari u Njemačkoj Die Linke smatraju za ekstremističku, opasnu stranku?

Bivši PDS (Partija demokratskog socijalizma), koja se integrirala u Die Linke, bila je jedina bivša državna komunistička partija koja je poduzela odlučne i masivne promjene u demokratsku stranku. Da bismo to postigli, od fundamentalne je važnosti bilo distancirati se od bilo kakve forme staljinizma. Nije to bio lak zadatak, ali uspjeli smo vratiti povjerenje brojnih građana, posebno u istočnom dijelu Njemačke. Mi se borimo za demokratski socijalizam i dobivamo između 25 i 30 posto potpore u istočnoj Njemačkoj. Teško nam je zadobiti povjerenje u zapadnim njemačkim pokrajinama jer su dekade dominantnog anikomunističkog osjećaja i Hladni rat doveli do predrasuda koje još postoje. Bez obzira na to, Die Linke je kao njemačka stranka stabilizirala svoje biračko tijelo i rezultate na zadnjim nacionalnim izborima. To pokazuje da smo na dobrom putu, a optimistični smo i glede europskih izbora.