Predstavnici 195 zemalja usvojili su u subotu u Parizu svjetski sporazum bez presedana o klimi za borbu protiv zagrijavanja planeta koje izazazva poremećaje i sve više prijeti ljudima i prirodi, javile su agencije.
Međunarodna zajednica se obvezala ograničiti povišenje temperature znatno ispod 2 stupnja Celzija i nastaviti poduzimati napore za ograničenje povišenja temperature na 1,5 stupnja Celzija.Cilj od 2 stupnja Celzija u odnosu na predinudustrijsko doba je bilo zabilježen 2009. u Kopenhagenu, što nameće drastično smanjenje emisija plina s učinkom staklenika uz štednje energija, ulaganje u obnovljive enrgije i pošumljavanje.Brojnim zemljama, posebice otočnim, prijeti porast razine mora. One su u opasnosti i uz porast temperature od 1,5 stupnja Celzija.
Od 195 zemalja, 186 je najavilo mjere ograničenje emisija plina s učinkom staklenika do 2025/2030. U slučaju poštivanja, povišenje temperature će prema njihovim sadašnjim mjerama ipak biti svedeno samo na oko 3 stupnja Celzija.
Sada je cilj što prije postići postići vrhunac emisija plina s učinkom staklenika i zatim poduzeti brzo smanjenje kako bi postigli ravnotežu između emisija od ljudske djelatnosti i onih koje apsorbiraju bunari ugljikova dioksida tijekom druge polovine stoljeća, što se odnosi na šume i na tehnike prikupljanja i pohranjivanja CO2 iz atmosfere.
Jedna od ključnih odluka je pokretanje mehanizama revizije, svakih pet godina, dok će nacionalne obveza biti dragovoljne. Prva obvezna revizija će biti 2025. a ostale trebaju zabilježiti napretke.
Prije toga međunarodna skupina stručnjaka za klimu (GIEC) treba izraditi specijalno izvješće 2018. o načinima postizanja 1, 5 stupnja Celzija i o učincima tog zagrijavanja.Iste godine 195 zemalja će predati izvješće o zajedničkoj akciji i 2020 . će biti pozvani na reviziju njihovih udjela.
Razvijene zemlje trebaju maksimalno smanjiti emisije, dok zemlje u razvoju moraju nastaviti poduzimati sve veće napore u borbi protiv zagrijavanja, prema stanju u zemlji.Do sada su razvijene zemlje bile obvezne pridržavati se strožih pravila u pogledu inventara i provjere poduzetih radnji, a sporazum iz Pariza predviđa da se isti sustav primijeni na sve. Ta točka je jako važna za Sjedinjene Države.
Predviđene su i fleksibilnosti koje uzimaju u obzir različite kapacitete zemalja.Godine 2009. bogate zemlje su obećale dati 100 milijardi dolara godišnje, počevši od 2020. za pomoć zemljama u razvoju kako bi financirale njihov tranziciju prema čistim energijama i za prilagođavanje na učinke zagrijavanja, čije su prve žrtve.Te su zemlje tražile iznos od 100 milijardi dolara a novi bi bio utvrđen 2025.Razvijene zemlje ne žele jedine plaćati i tražile su doprinose zemalja poput Kine, Južne Koreje, Singapura i bogatih naftnih zemalja.Predloženo je da razvijene zemlje moraju pružiti financijsku pomoć zemljama u razvoju, a "pozivaju se druge zemlje da pruže financijsku podršku na dragovoljnoj bazi".
Pomoć zemljama od učinaka zagrijavanja kada sustavi meteoroloških uzbuna, nasipi i slično nisu bili mogući, pri nepovratnim gubicima povezanim s topljenjem ledanjaka ili porastom voda.Iako sve ne uređuje, sporazum iz Pariza posvećuje cijeli jedan članak tom pitanju, što je već samo po sebi pobjeda za najpogođenije otočke zemlje.