Skoči na glavni sadržaj

„GODART, GOD, GODOT”: Godardovi filmovi

godart-god-godot-godardovi-filmovi-7796-10562.jpg

Ante Gusić (aka Branko Pešut) napisao je poetsko-prozni tekst o Jean Luc Godardu. Inspiriran njegovim filmovima složio je pjesmopriču kroz koju se mogu vidjeti glavni i osnovni motivi njegovih filmova. Hvala ti Branko!
Foto: EPA/Christof Schuerpf BW ONLY EDITORIAL USE ONLY/NO SALES/NO ARCHIVES

„GODART, GOD, GODOT”[1]

Godardovi filmovi

 

Živi opasno Do posljednjeg daha![2]

Nejasne ideje moramo suočiti s jasnim slikama![3]

Manjina s ispravnim (revolucionarnim) idejama, više nije manjina![4]

Dok se ideje o revoluciji rađaju,

Oni nastavljaju vladati!

Sjediš mirno u svojoj kući, odupireš se revoluciji

i gledaš „cinemarxističke” filmove!

U svemu pa i filmu važan je otpor,

Što ako je „dekulturalizacija” nužno potrebna

za mlade umove željne intelektualne promjene!

Ona ne nastaje blagonaklono, elegantno, oprezno ni miroljubivo,

Ona ne nastaje ni kao umjetnost.

„To je žestok i nasilan bunt

gdje jedna klasa  uništava drugu” [5]

-La révolution!

 

Ljubav uvijek ometaju ideali, posao,

mjesto boravka, neodlučnost, ili Prezir.[6]

Moramo jasno i glasno izjašnjavati svoje probleme.

On ne smije biti plašljiv, ni kukavica,

Ako treba, mora se boriti i na dva fronta.

„Orgazam je jedini trenutak

kad ne možeš prevariti život!”

Ona ne smije poželjeti druge muškarce niti koketirati s njima.

Ne smije biti neraspoložena, mora biti ljepša od svih Parižanki,

i imati svoj stan za prespavati.

On traži trajanje ljubavi, ona ne želi dosadu,

želi Svoj život da živi.[7]

Samo kad je istinita i zrela,

ostvariva je i ima smisao -

L' Amour!

 

Počiva li povijest kinematografije na

književnim predlošcima, romanima, novelama, drami, poeziji...?!

Moderni režiseri, ali i njihovi financijeri

preispituju Odisejevu i Penelopinu vjernost.

Otvoreno i direktno –

 govore o tome, migajući u  kameru.

Georges Méliès  radio je filmove aktualnih zbivanja i događanja,

Fritz Lang noir misterije,

a Rivette i Truffaut ( nouvelle vague )

čudne autorske filmove,

 inovativne, avangardne, „obožavane i osporavane”[8].

Kino nije „izum bez budućnosti”[9]

Braća Lumière su bili, Godard je dio, Tarantino će biti -

L' historie du cinéma!

 

Prekini poslovni sastanak

usred gradske kavane,

ometaj igrače biljara,

Michael Legrand – Swing, Swing, Swing,

zavedi igrače na fliperu i pleši.

Zaželi svoju želju

Charles Aznavour – Tu t'Laisses Aller,

otpij svoj Dubonet do kraja,

prevari  ljubavnika

i vrati se kući,  kao da nisi.

Raskini sa svojom dosadnom simpatijom,

razmišljaj o bavljenju prostitucijom.

Neka ti s džuboksa svira

Jean Ferrat – Ma môme -

dok ga ostavljaš.

( 'više ga nećeš vidjeti ')

Ako je Đavo samo Bog u egzilu[10],

Da li ćeš biti „Miljenik Đavla

or it is just  the nature of your game.”

Ona „raspaljuje temperament”

Dio je svih naših zbivanja i atmosfera,

prema njoj gradimo svoj stil,

stvaramo ukus, preziremo neukus.

Prepusti se, jer Dok suze prolaze[11]

sigurno nećeš pogriješiti -

La musique!

 

Ako ne znaš ispričati ništa lijepo,

bojiš li se onda smrti ili tražiš

ljepotu u avanturama,

krađi automobila na Champs Elysees, ostavljanju supruge, bježanju od policije, tajanstvenom ubojstvu.

I smrt i sloboda podrazumijevaju hrabrost.

„Fašizam će izaći iz mode kao mini suknja,

jedrenajci i rock n' roll.”[12]

Najgori je strah od umora od borbe  -

za slobodu, socijalistički uređeno društvo i

kulturnu revoluciju.

Što se više govori, riječi manje znače!

Treba li onda šutjeti i biti sretan?!

Nije li život balansiranje između govora i  šutnje!?

Znamo da najbolje priča onaj tko se odrekao života

i da ona nije nikad rješenje!

„Između boli i ništavila, ja biram bol”[13]

Ipak, najgora je -

La mort!

 

 

[1] Fadil Hadžić – Idu dani 1970.

[2] A Bout De Souffle – 1960.

[3] La Chinoise 1967.

[4] La Chinoise 1967.

[5] Mao Ce Tung – Analiza klasa u kineskom društvu 1926.

[6] Le Mépris 1963.

[7] Vivre Sa Vie 1962.

[8] Jurica Pavičić

[9] Braća Lumiere

[10] Sympathy for the devil 1968.

[11] As tears go by – Rolling Stones

[12] Made in U.S.A – J.L. Godard

[13] William Faulkner: Divlje palme: Iz filma: „Do posljednjeg daha“