Skoči na glavni sadržaj

Hatidža Saiti: "Da nije bilo Angeline i Brada, ja bih još u vodi živjela"

Sanja Despot

<p>Kao novinarka i urednica prošla više redakcija dnevnih i tjednih novina, a nije izgubila strast za novinarstvom, ni uvjerenje da je ono potrebno.</p>

hatidza-saiti-da-nije-bilo-angeline-i-brada-ja-bih-jos-u-vodi-zivjela-3212-3368.jpg hatidza-saiti-da-nije-bilo-angeline-i-brada-ja-bih-jos-u-vodi-zivjela-3212-3369.jpg hatidza-saiti-da-nije-bilo-angeline-i-brada-ja-bih-jos-u-vodi-zivjela-3212-3370.jpg hatidza-saiti-da-nije-bilo-angeline-i-brada-ja-bih-jos-u-vodi-zivjela-3212-3371.jpg hatidza-saiti-da-nije-bilo-angeline-i-brada-ja-bih-jos-u-vodi-zivjela-3212-3372.jpg

Ispred zgrada na Splavištu veliki je, sada već pomalo i poderan plakat podignut u rujnu 2013. za otvorenje kojim se stanari i općina zahvaljuju slavnoj glumici i njemačkoj vladi
Foto: Sanja Despot

Hatidža Saiti pozira s fotografijom snimljenom tijekom posjeta Angeline i Brada istočnoj Bosni
Foto: Sanja Despot

Suada Šehić u svom lijepo uređenom stanu kroz suze čita pismo koje je na njezino ime prije nekoliko dana Angelina poslala preko UNHCR-a, a u kojem slavna glumica i ambasadorica izražava zadovoljstvo što je sve tako dobro ispalo
Foto: Sanja Despot

Socijalne zgrade za 36 obitelji na Splavištu
Foto: Sanja Despot

Slavna glumica u razgovoru s izbjeglom ženom tijekom posjeta Goraždu 2010.
Foto: UNHCR/Aziz

U Bosni i Hercegovini, 20 godina nakon rata, 8500 ljudi i dalje živi u kolektivnim centrima diljem zemlje. Uvjeti života u improviziranom smještaju, koji je trebao biti privremeno rješenje, s protokom vremena sve su gori. U planu je njihovo zatvaranje i izmještanje korisnika u socijalne stanove, s čime se zadnjih godina polako i počelo, ali u toj zemlji sve ide sporo, presporo, zapleteno u vrzino kolo birokracije i nedostatka sredstava.

Prije nekoliko dana boravili smo u Goraždu, gdje smo se osvjedočili da bi broj onih koji žive u neljudskim uvjetima bio veći za 36 obitelji da Goražde prije pet godina nije iznenada posjetio slavni glumački par, Angelina Jolie i Brad Pitt. Najpoznatiji svjetski par tamo je popričao s nekoliko žena u kolektivnom centru na Splavištu, a njihove su ih se priče toliko dojmile da je glumica i ambasadorica UNHCR-a odmah krenula u akciju. Tijekom boravka na Berlinskom filmskom festivalu zatražila je da je primi njemačka vlada te isposlovala financije, tako da se na mjestu derutnih nastambi na Splavištu unatrag godinu i pol koče dvije nove socijalne građevine, u Goraždu poznate kao "Angelinine zgrade". Ispred njih veliki je plakat podignut u rujnu 2013, za otvorenje, kojim se stanari i općina zahvaljuju slavnoj glumici i njemačkoj vladi. 

Angelina i Brad tog su 5. travnja 2010. prevarili fotoreportere koji su ih čekali u Sarajevu i uputili se bez ikakve pratnje, osim nekoliko zaposlenika UNHCR-a, ravno u Goražde, gdje su prespavali u hotelu Behar s prekrasnim pogledom na Drinu. U prevorju hotela danas stoji fotografije Angeline i Brada s vlasnikom i njegovim sinom, a apartman u kojem su spavali nosi ime "Angelina". Obišli su nekoliko izbjeglih žena u Goraždu, a potom i povratnike kod Višegrada.

"To jutro otišla sam u općinu po neku jednokratnu pomoć, nekih 150 maraka. Dijete mi je tad bilo osmi razred osnovne škole. Odem u općinu, kažu nema pomoći. Vratim se doma, suze, što da radim. Trebam djetetu da kupim neki pribor za školu, a nemam odakle. Nekakve pite bilo i stavim na sto i uzmem, jedem, kad čujem da je netko na vratima i govori: 'Nema Suade da nas dočeka.' Pogledam, kad vidim, ljudi - neke znam, neke ne, i među njima - Brad Pitt. Šok", prepričava nam Suada Šehić svoj izvanredni susret sa slavnim glumcem koji je u njezinoj izbjegličkoj sobi posjedio sat i pol.

"Par dana ranije su mi iz UNHCR-a rekli da budem tu jer će mi netko doći u posjetu, ali nisu rekli tko. On me pita: 'Jel' vi mene znate?' Reko znam, pratim njegove filmove. Kad su ušli, Brad Pitt me posjeo pored sebe. Prvo me pitao za neki krompir koji je bio pored peći - raspitivao se jel' to iz bašte i kako sadim baštu. Ispričala sam mu da sam u teškoj situaciji, da radim po kafićima, gdje mi se pruži prilika, nije važno što, da zaradim pet, deset maraka da se preživi. Kad su me sve ispitali, taj me veliki čovjek na odlasku pitao može li mi dati jedan mali dar i ja sam prihvatila", priča Suada koja je u Goražde početkom rata trudna izbjegla iz Međeđe kod Višegrada i tu ostala. I ne samo da je Brad Pitt riješio njezin trenutni problem, godinu i pol kasnije stižu radnici, ruše barake i počinju graditi zgrade, a Suada sa sinom seli se u privatni smještaj na račun općine. U rujnu 2013. dobila je ključ svog novog stana.

"Moj sin je išao da preuzme ključeve, ja nisam mogla. Kad sam došla, ne mogu da sjednem nigdje. Mislim - to nije moje. Ne mogu da shvatim da su mi ljudi osigurali i krov nad glavom i namještaj, samo je trebalo posuđe donijeti. Ja se stvarno od sveg srca zahvaljujem i Njemačkoj i federalnom ministarstvu, našoj općini, a posebno Bradu Pittu i Angelini i nek' im dragi Alah ispuni sve želje", kaže Suada koja kroz suze čita pismo što joj ga je prije nekoliko dana Angelina poslala preko UNHCR-a, a u kojem glumica izražava zadovoljstvo što je sve tako dobro ispalo.

Brad Pitt, koji je, manje je poznato, svoju prvu glavnu ulogu snimao u američko-jugoslavenskoj produkciji uoči rata na ovom prostoru, nije se, kažu, uopće držao kao neka nedostižna zvijezda. Dok je Angelina razgovarala s teško stradalom Radom Borić, koja je nakon tog posjeta dobila kuću i odselila se sa Splavišta, Brad je obišao i Hatidžu Saiti.

Hatidža  nije znala tko joj dolazi, a Brada nije ni prepoznala dok joj nisu rekli o kome je riječ.

"Meni su rekli iz UNHCR-a doći će ti netko, ali nisu rekli da će to biti tako važna osoba", prisjeća se. Da je znala, kaže, ne bi sina poslala u školu. Njemu se i dalje rugaju što je bio na nastavi dok mu je doma bio Brad Pitt.

"Sat vremena je sjedio kod mene tu i pričali smo", prisjeća se Hatidža, koja je slavnom glumcu pokazala svoje tada strašne životne uvjete.

"Ja sam punih devet godina u podrumu u vodi živjela i zato sam sada bolesna. Da nije bilo njih, još bi bilo tako", kaže Hatidža koja zbog bolova u leđima teško ustaje iz kreveta. Početkom rata izbjegla je iz Rogatice, tijelo majke još nije pronašla, a dva brata su joj u razmaku od dva dana 2008. umrla u izbjeglištvu. Kćer joj se udala, ima dvoje djece od kojih je jedno teško bolesno, a u novom stanu živi sa sinom koji je završio školu, ali posao ne može pronaći. Nema, kaže, "štelu", a želio bi raditi u policiji. I nju je raznježilo i rasplakalo Angelinino pismo.      

"Voljela bih da mi Angelina nađe sina na internetu, pa da se malo čujemo, da joj zahvalim i pozovem je da dođe opet na Splavište da vidi kako nam je sada ovdje", naglašava Hatidža.

I nju i Suadu muči isti problem: najamnina od 50 maraka za 40 kvadrata stana. U teoriji, to je socijalna najamnina, ali teško ju je plaćati i Hatidži, koja ima malu mirovinu, i Suadi, čiji se sin zaposlio, ali radi za 450 maraka na mjesec uključujući topli obrok. Pa kad se najamnini pridruže režije...

Dodjeli paketa UNHCR-a stanarima "Angelininih zgrada" na Splavištu prisustvovao je načelnik općine Muhamed Ramović. I on je uputio salvu pohvala na račun Angeline i Brada, bez kojih svega toga ne bi bilo, pa sjeo u automobil i otišao "jer ga već čekaju". Nismo ga stigli pitati zašto se u Goraždu ne može pronaći posla za korisnike ovih socijalnih zgrada, odnosno kako im pomoći pri plaćanju za njih visoke najamnine. Ali možda ponovo naiđu Angelina i Brad, pa i to srede.