Hrvatska pala kao prva žrtva švicarskog referenduma

Prva zemlja koja osjeća posljedice prošlonedjeljnog švicarskog referenduma održanog pod nazivom "Stop masovnoj imigraciji" je Hrvatska. Nakon nekoliko dana neizvjesnosti oko toga kakav će status imati Hrvatska, koja je u EU ušla zadnja, pa se na nju nisu odnosili sporazumi koje je Švicarska prethodno potpisala s Unijom, iz Berna je stigla poruka - Hrvatska za Švicarsku i dalje ostaje u statusu "treće zemlje", a njezinim je državljanima zatvoreno švicarsko tržište rada.

Protokol koji je parafiran nakon ulaska Hrvatske u EU neće se moći potpisati, javila je u subotu hrvatskoj ministrici vanjskih poslova Vesni Pusić švicarska ministrica pravosuđa Simonetta Sommaruga. Švicarskoj vladi je neugodno što je došlo do takvog razvoja događaja, ali zbog rezultata referenduma i narodne volje iz pretežito ruralnih krajeva zemlje švicarska vlada ne smije potpisivati nijedan ugovor koji bi zemlju dogoročno obvezivao, a odnosi se na imigrante i njihovu prisutnost na švicarskom tržištu rada.

Izvori iz Ministarstva vanjskih poslova navode da su ministrici Vesni Pusić tijekom ovog tjedna sugovornici u Bruxellesu isticali kako je potpuno neprihvatljivo da Hrvatska kao punopravna članica EU-a bude diskriminirana i stavljena u teži položaj te da će učiniti sve kako bi se takva situacija ispravila.

U Švicarskoj živi i radi oko milijun građana iz država Unije. Njima se neće odmah pogoršati položaj, kao što se ništa neće odmah promijeniti ni za 430 tisuća Švicaraca koji rade u drugim zemljama EU-a jer je vlada dobila tri godine da pronađe način kako implementirati narodnu volju. S hrvatskim građanima nije tako. To što smo u statusu "trećih zemalja" u praksi znači da poduzeće koje namjerava angažirati hrvatskog državljanina mora nadležnom kantonalnom tijelu dokazati da na švicarskom tržištu rada nema švicarskih ili državljana Europske unije ili EFTA-e koji bi obavljali taj posao ili da hrvatski državljanin posjeduje takve kvalifikacije, radne sposobnosti ili specifična znanja koja se inače ne mogu naći na tržištu rada.

Hrvatska je dvostruko diskriminirana, navode u Ministarstvu vanjskih poslova - i zbog ograničenja kretanja hrvatskih radnika i zbog diskriminacije među državama članicama. Slaba je utjeha da Švicarskoj možemo vratiti recipročnim mjerama kad je u pitanju dolazak švicarskih radnika u Hrvatsku.

O rezultatima švicarskog referenduma razgovaralo se na sastanku Vijeća za opće poslove 11. veljače u Bruxellesu. Države članice istaknule su da neće dopustiti diskriminaciju prema državama članicama, a Švicarsku podsjetile da je sve što je dogovoreno u odnosima između Europske unije i Švicarske paket, a ako padne jedan od elemenata tog dogovora, pada cijeli dogovor. Sloboda kretanja ljudi samo je jedna od karika funkcioniranja jedinstvenog europskog tržišta - uz slobodu kretanja kapitala i slobodu kretanja usluga. Jednog bez drugog nema.

Da će Unija inzistirati oko Hrvatske, možda pokazuje i to što je u ponedjeljak na neodređeno vrijeme suspendirala pregovore o zajedničkom financiranju znanstvenih istraživanja i studentskog programa Erasmus te stopirala pregovore o sporazumu o električnoj energiji koji su bili pred završetkom. Ne radi to EU toliko zbog same Hrvatske, koliko zbog načela i testiranja buduće politike Švicarske, pa je švicarsko-hrvatski problem u nedjelju bio i na naslovnici svih važnijih svjetskih portala.

Švicarskoj prijeti aktivacija "giljotine", odredbe prema kojoj, ako padne jedan ugovor, pada paket isprepletenih kompliciranih sporazuma Švicarske i EU-a. Švicarska nije članica Unije, ali je s njom povezana sporazumima koji joj omogućavaju potpuno ravnopravno sudjelovanje na europskom jedinstvenom tržištu, iz čega ta zemlja izvlači znatne ekonomske koristi. Čak 60 posto švicarskog izvoza ide na europsko tržište. Švicarska je i u Schengenu, a izglasavanje kvota,  upozoravaju svi koji su protiv takve politike, znači i povratak graničnih kontrola u Europi. Švicarska ideja, naime, svidjela se i desničarima u Nizozemskoj i Francuskoj, koji su pohvalili Švicarce i najavili da je takvo što poželjno i u njihovim zemljama.

Cijela ova priča počela je igranjem na nacionalističku kartu Švicarske narodne stranke, stranke koja sudjeluje u vladajućoj koaliciji, ali nema vodeću ulogu u politici švicarske vlade. Vlada, i što je u Švicarskoj do ovog referenduma bilo najvažnije, poslovna zajednica suprotstavile su se takvom referendumu. On je ipak održan, a uvođenje kvota izglasano je sa samo 50,3 posto glasova izašlih na referendum. Vladi sada preostaje da pronađe način kako pomiriti volju naroda, međunarodne ugovore koji su iznad domaćeg zakonodavstva i interese jakog švicarskog gospodarstva. Pretpostavlja se da Bruxelles neće automatski aktivirati "giljotinu" jer to ni Europskoj uniji nije u interesu, već da će Švicarskoj dati neko vrijeme da naznači kako će se iskobeljati iz ovog problema.

U međuvremenu, a toga će biti sve više kako se približavaju europski izbori, Švicarska narodna stranka je i danas udarila u nacionalističke žice i od vlade zatražila što skoriju implementaciju rezultata referenduma jer se, najavljuju, još ovog ljeta očekuje masovni priljev iz osam zemalja bivše istočne Europe s kojima je Švicarska potpisala protokol nalik onom kakav je trebala potpisati s Hrvatskom. Riječ je o građanima Estonije, Latvije, Litve, Poljske, Slovačke, Slovenije, Češke i Mađarske. Građani Bugarske i Rumunjske to su trebali dobiti tek za dvije godine.

Predsjednik Švicarske narodne stranke Toni Brunner u intervjuu za švicarski list Schweiz am Sonntag ustvrdio je da je prvih godina od kada je uvedena sloboda kretanja za EU-građane, na godinu dolazilo do 100.000 radnika iz tih zemalja. Lani ih je došlo 80.000, ali iako je među Švicarcima prisutan strah, priljev radnika nije znatnije utjecao na nezaposlenost koja se u Švicarskoj drži na tri posto i značajno je manja od europskih 11 posto. Pobornici slobode kretanja radnika ističu i da se švicarsko gospodarsko čudo u velikoj mjeri hrani upravo mogučnošću da bira najbolje kadrove koje Europa nudi.

 

 

 

Protokol o Hrvatskoj trebao je biti potpisan ovih dana

15. srpnja 2013. Bern i Bruxelles su parafirali dodatni treći protokol Sporazumu o slobodi kretanja osoba (AFMP) koji se odnosi na Hrvatsku i koji je ovih dana trebao biti potpisan, ali ga je onemogućio švicarski referendum. Protokol III regulira prijelazno razdoblje od maksimalno 10 godina do kada bi državljani Hrvatske trebali dobiti punu slobodu kretanja u Švicarskoj.

Protokol predviđa da do kraja druge godine nakon stupanja na snagu Protokola Švicarska može zadržati kvantitativna ograničenja pristupa državljanima RH za boravak duži od četiri mjeseca. Prije kraja navedenog razdoblja, Zajednički odbor će razmotriti funkcioniranje prijelaznog razdoblja te odlučiti hoće li nastaviti s ograničenjima za sljedeće tri godine. Tijekom maksimalno sedam godina, slobodan protok osoba se i nadalje može ograničiti na tri načina: maksimalnim kvotama, prednošću domaćih posloprimaca na tržištu rada te prethodnom kontrolom plaće i radnih uvjeta. Uz to, za prekogranične usluge u oblasti hortikulture, građevinskih i srodnih poslova, aktivnosti u području sigurnosti te čišćenja i nadalje je potrebna dozvola. Međutim, novo je da se ograničenje nakon pet godina može produžiti jedino ako se slaže Zajednički odbor, odnosno i EU.Preduvjet za to je, kao i u prethodnim protokolima, opasnost ozbiljnih poremećaja na tržištu rada Švicarske.

hrvatska-pala-kao-prva-zrtva-svicarskog-referenduma-1533-1464.jpg

Predsjednik Švicarske narodne stranke Toni Brunner referendum je dobio igrajući na opasnost od masovnog dolaska imigranata, a njegove se ideje sviđaju i desničarima u Nizozemskoj i Francuskoj
Predsjednik Švicarske narodne stranke Toni Brunner referendum je dobio igrajući na opasnost od masovnog dolaska imigranata, a njegove se ideje sviđaju i desničarima u Nizozemskoj i Francuskoj
Foto: 
EPA