U znak sjećanja na srpske civile s područja Šibensko-kninske županije, koji su ubijeni nakon vojno-redarstvene akcije Oluja, u selima Varivode i Gošić održani su komemorativni skupovi. Riječ je skupovima sjećanja za šesnaest osoba starije životne dobi koji su ljeta 1995. ostali u svojim domovima u vjeri da na svome mogu dočekati bilo koju vlast, vojsku i državu.
Prijašnjih godina komemoraciji su prisustvovali predstavnici državnog vrha Republike Hrvatske, pri čemu se obvezali da će se zalagati za kažnjavanje zločinaca. Budući da se više od 19 godina nakon završetka Oluje gotovo ništa nije napravljeno po pitanju procesuiranja odgovornih za počinjene zločine, Srpsko narodno vijeće ni ove godine na komemoraciju nije pozvalo predstavnike vlasti.
„Devetnaest godina čekamo da oni koji su odgovorni za smrt ovih ljudi budu kažnjeni, ali pravosuđe to još uvijek nije učinilo unatoč obećanjima predsjednika i premijera države nakon oslobođenja generala Gotovine i Markača. Zbog svega toga i dalje izostaje osjećaj pravde“, kazao je pred okupljenima u Varivodma Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća, i dodao da su počinjeni zločini posljedica procesa proizvodnje mržnje koji je na ovdašnjim područjima započeo prije 25 godina. „Taman kada smo pomislili da glasovi mržnje trebaju biti stvar prošlosti, posljednje dvije godine ponovno su se počeli javljati oni koji ih šire. Istodobno, u javnosti se javljaju i oni koji naglašavaju važnost utvrđivanja odgovornih za zločine počinjenih nakon Drugog svjetskog rata, a u slučajevima gdje postoje živi svjedoci i počinitelji, kao što su Gošić i Varivode, ne poduzima se ništa. Sve to ukazuje na činjenicu da je naša država u rukama onih koji ne žele da se društvo suoči sa strahotama prethodnog rata“, dodao je Pupovac i napomenuo da su svi zločini, bez obzira na stranu u ime koje su počinjeni, zavređuju osudu.
Čedomir Marić iz udruženja Suza kazao je da je današnja komemoracija znak da žrtve zločina nikada neće biti zaboravljene. „Iako znamo da je pred nama mukotrpan posao, primjeri iz Varivoda, Gošića i Golubića, gdje su podignuti spomenici, potvrđuju da je moguće njegovati kulturu sjećanja“, napomenuo je Marić.
Podsjetimo, gotovo dva mjeseca nakon Oluje, 28. septembra 1995., ubijeno je devet mještana Varivoda: Dušan Dukić (59), Špiro Berić (55), Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (67), Marko Berić (82) i Mirko Pokrajac (84). Ubijeni su hicima iz neposredne blizine na svojim kućnim pragovima. U selu se nisu odvijale nikakve vojne aktivnosti niti je u njemu pronađeno oružje.
Mjesec dana ranije, odnosno, 27. augusta 1995., u susjednom Gošiću ubijeno je sedam starijih osoba: Savo Borak (70), Vasilj Borak (68), Grozdana Borak (75), Marija Borak (81), Kosovka Borak (77), Milka Borak (75), Dušan Borak (56), a desetak dana ranije ubijen je i Gojko Ležaić (65). Svi ubijeni su bili civili, a u selu ni ranije niti u vrijeme ubojstava nije bilo nikakvih ratnih aktivnosti.
„Ovim zločinima je zajedničko da su u njima stradali nevini civili koji nisu predstavljali prijetnju hrvatskoj državi i to što za kukavička ubojstva nikada nisu odgovarali egzekutori koji se u svojim sredinama i dalje slave kao heroji. Suosjećamo sa svim nevino stradalima u Hrvatskoj i nadamo se da će doći i taj dan kada će većina hrvatskog stanovništva suosjećati s civilima stradalima u Gošiću“, rekao je Dragan Pjevač iz Koordinacije srpskih udruženja nestalih i poginulih lica sa prostora bivše Jugoslavije pred okupljenima ispred spomenika u Gošiću koji je otkriven na prošlogodišnjoj komemoraciji.
„Prije 19 godina u ovom mjestu nije ostalo mnogo čeljadi, a i to što je ostalo za neke je bilo previše. Unatoč tome što su oni koji su vodili državu govorili da će se Srbima koji prihvate Hrvatsku jamčiti sva ljudska i građanska prava, oni su ubijeni bez suda i presude. Oni nisu ubijeni jer su drugima željeli zlo, već miran život u svojoj kući. Taj zločin nisu počinili samo oni koji su ušli u tuđa dvorišta i ubijali već i oni koji su ih hranili mržnjom i dali im odriješene ruke da to učine. Kao što su zločinci sebi dali za pravo da ubijaju, tako su i predstavnici vlasti sebi dali za pravo da se, unatoč tome što su jedno govorili, ovo dogodi. Još uvijek se troši tolika energija da se ti zločini prikriju i ne kazne, a to nije samo opterećenje za obitelji ubijenih i nas kojih se okupljamo u njihovu slavu, već i za društvo u cjelini“, zaključio je Pupovac.