Inkluzija puževim korakom

Broj korisnika u sustavu socijalne skrbi koji su smješteni u institucije smanjio se za 600 u odnosu na 2013. godinu, kada je u domovima socijalne skrbi bilo 8250 djece, mladih i odraslih. Rezultat je to provedbe Operativnog plana deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi za razdoblje od 2014. do 2016. godine kojem je cilj povećati izlazak iz institucija i smanjiti ulazak u njih.

Njegov intenzitet tako se pojačao u odnosu na 2010. godinu, kada je na trajnom i privremenom smještaju u domovima bilo 8545 osoba. Te je godine donesen takozvani Master-plan deinstitucionalizacije i transformacije domova kao jedan od temelja reforme sustava socijalne skrbi.  Provedba plana odnosi se na razdoblje do 2016. godine i u njemu je predviđeno da svaka županija izradi plan razvoja mreže socijalnih usluga, a domovi osmisle plan transformacije. Na temelju tih informacija, stoji u Master-planu, Ministarstvo socijalne politike i mladih izradit će operativne planove provedbe za dvogodišnja razdoblja.

U provedbu se nije krenulo baš brzim tempom, a odmah na početku se i zastalo, pa je najavljeni operativni plan za razdoblje od 2011. do 2012. godine izostao, kao i onaj koji je trebao obuhvatiti 2013. Ministarstvo ih jednostavno nije donijelo i u tom je razdoblju deinstitucionalizirano samo 287 korisnika.

Za deinstitucionalizaciju će do 2020. godine iz EU-fondova biti raspoloživo oko 120 milijuna eura, i to za pružatelje izvaninstitucijskih usluga za osobe s invaliditetom, osiguravanje dodatnih kadrova te za infrastrukturu 

Aktualni operativni plan obuhvaća 32 državna doma, a kako kažu u Ministarstvu, do kraja godine izradit će se novi, koji će obuhvatiti i ostale.

Proces se ne bi intenzivirao da se Ministarstvo oslonilo samo na sredstva iz ionako oskudnog državnog proračuna. Razdoblje prelaska s institucionalnog modela skrbi na usluge podrške u zajednici, što se ovom reformom želi postići, zahtijeva dodatni novac jer država u tom slučaju financira dva sustava – onaj državnih domova te privatnih pružatelja usluga, koji se opet financira iz proračuna.

"Ministarstvo socijalne politike i mladih osiguralo je sredstva iz fondova Europske unije pa će u idućem razdoblju za proces deinstitucionalizacije za programsko razdoblje 2014-2020. za pružatelje izvaninstitucijskih usluga za osobe s invaliditetom i osiguravanje dodatnih kadrova biti raspoloživo 35,294.117 eura , a za infrastrukturu u Europskom fondu za regionalni razvoj osigurano je 84,117.647 eura za osobe s invaliditetom u zajednici", rekli su nam u Ministarstvu.

Još u studenome 2012. godine britanska konzultantska tvrtka Oxford Policy Management počela je raditi na projektu koji je, u okviru programa IPA Komponenta IV – razvoj ljudskih potencijala, financirala Europska unija. Svrha je bila pružiti podršku stručnjacima iz sustava socijalne skrbi u daljnjem razvoju i provedbi učinkovitih i inkluzivnih socijalnih usluga te na taj način unaprijediti transformaciju ustanova.  

Značajnu je ulogu odigrao i Institut "Otvoreno društvo", koji je u 2013. godini potpisao sporazum s Ministarstvom o transformaciji Centra za rehabilitaciju "Stančić" te Centra za rehabilitaciju "Zagreb". Cilj je petogodišnjeg projekta deinstitucionalizirati 400 korisnika te ih smjestiti u zajednice organiziranog stanovanja Udruge za promicanje inkluzije, koja je partner u projektu.

Institut je osigurao 3,5 milijuna dolara za dvogodišnji najam i režije 80 stanova i kuća te njihovu opremu, kao i za najam i opremanje prostora tri dnevna centra tijekom jedne godine. Sredstva pokrivaju i troškove programa organiziranog stanovanja 90 korisnika za koje je predviđen povratak u mjesto gdje su živjeli prije odlaska u ustanovu. Ministarstvo se pak obvezalo osigurati financijsku održivost zajednica organiziranog stanovanja nakon što isteknu dvije godine, i to tako što će preusmjeriti sredstva iz centara u službe u zajednici.

Prosječni mjesečni iznos po korisniku u državnom domu iznosi 6357 kuna, dok je za osobu u zajednici organiziranog stanovanja koju pruža neka druga pravna osoba suma nešto manja – 4976 kuna. Osim toga, život u takvoj zajednici mnogo je humaniji

"Već sada je isteklo financiranje 'Otvorenog društva' za 11 stambenih jedinica i Ministarstvo podmiruje sve troškove, kako se i obvezalo. Isto tako, Centar za rehabilitaciju 'Zagreb' aplicira na projekte, a trenutno je jedan u tijeku. Njime se financira 20 zaposlenika koji pružaju podršku korisnicima u stanu", kaže Ružica Stipčić, ravnateljica Centra za rehabilitaciju "Zagreb".

Takav oblik skrbi za državu je jeftiniji nego onaj koji se pruža u institucijama. Prosječni mjesečni iznos po korisniku u državnom domu iznosi 6357 kuna, dok je za osobu u zajednici organiziranog stanovanja koju pruža neka druga pravna osoba suma nešto manja – 4976 kuna. Osim toga, život u takvoj zajednici mnogo je humaniji.

"Deinstitucionalizacija osoba s intelektualnim poteškoćama dio je strategije Ministarstva koju struka apsolutno podupire jer uopće nije upitno da je ovakav način skrbi za ovu populaciju primjereniji. Svi ljudi, bez obzira na invaliditet ili poteškoće koje imaju, trebaju biti dio zajednice, živjeti s nama, a ne negdje pokraj nas", smatra Stipčić.

Za razliku od Centra za rehabilitaciju "Stančić", najvećeg stacionara u Hrvatskoj koji se nalazi u ruralnom području, Centar za rehabilitaciju "Zagreb" već godinama razvija dnevne programe u zajednici. Grad Zagreb, naime, raspolaže dobrim resursima te razvijenom mrežom socijalnih usluga koja  je u nekim sredinama ipak – nedovoljno razvijena.

Upravo su zato doneseni socijalni planovi. Proces deinstitucionalizacije ne podrazumijeva samo premještanje osoba iz domova u organizirano stanovanje ili neki drugi oblik smještaja, nego i što veći angažman lokalne zajednice, suradnju centara za socijalnu skrb, domova i nevladinih organizacija kako bi se prevenirao smještaj pojedinca u ustanovu.

Anka Slonjšak kao dobar primjer ističe Istarsku županiju, koja je donijela jasan i ostvariv socijalni plan, ali i naglašava da je situacija najteža  u ruralnim i otočkim područjima kao što su zaleđe Dalmacije, Slavonija i Lika

U Ministarstvu kažu kako analiziraju socijalne planove pa te analize koriste za procjene potreba u svakoj pojedinoj županiji, a sve da bi osigurali koordinaciju u planiranju mreže usluga za domove socijalne skrbi kao potencijalne pružatelje potrebnih usluga.

"Na taj će se način osigurati da domovi koji djeluju u pojedinoj županiji i koji se transformiraju u centre pružanja usluga u zajednici u potpunosti odgovore na potrebe zajednice, odnosno korisnika kojima su potrebne izvaninstitucijske usluge, a koji su do sada zbog nepostojanja usluge bili institucionalizirani i izdvojeni iz svoje zajednice", poručuju.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak kao dobar primjer ističe Istarsku županiju, koja je donijela jasan i ostvariv socijalni plan, ali i naglašava da je situacija najteža  u ruralnim i otočkim područjima kao što su zaleđe Dalmacije, Slavonija i Lika.

"Brojni su primjeri mlađih osoba s težim stupnjevima invaliditeta koji nam se često obraćaju, a koji unatoč proklamiranom pravu na život u zajednici, to pravo ne mogu ostvariti kada roditelji onemoćaju i ostare. Često im je osobni asistent, koji s njima provede najviše 80 sati na tjedan, jedina podrška, i to ako su članovi udruge i ako je udruga prijavila projekt osobnog asistenta", kaže Slonjšak pa zaključuje: "Premda smo donijeli potrebne planove, potpisali međunarodne dokumente, zakone, a posljednjih se godina o tome puno govori, malo je učinjeno na razvoju mreže potrebnih usluga kao temeljnog uvjeta za sprječavanje odlaska u institucije. U nekim pak sredinama nije učinjeno ništa." 

Tekst je nastao u okviru nezavisne novinarske teme "Deinstitucionalizacija - kako se provodi integracija domova socijalne skrbi?", koju financijski podupire Ministarstvo kulture. Članak ne izražava stavove i mišljenje Ministarstva.